U prigodnoj riječi biskup Antun je rekao da se na ovom susretu želimo podsjetiti kako smo djelatnici katoličkih škola, napomenuvši da one imaju neke svoje zakonitosti, koje je nužno poštivati i po njima se ravnati da se one ne bi samo nazivale katoličkima, nego da to uistinu i budu. Kazao je da je katolička škola zapravo Isus Krist, model čovjeka po Božjem naumu, te da kao kršćani vjernici smatramo kako je u njemu ostvaren najuspješniji čovjek. Stoga je Isus Krist najčvršće i najsigurnije polazište našeg pristupa djeci, njihovim roditeljima i svima drugima koji sudjeluju u odgoju i obrazovanju. Povezujući to s kratkim čitanjem iz knjige Otkrivenja, naviještenim u molitvi Trećega časa, u kojem apostol Ivan opisuje svoje  viđenje Isusa Krista, nazivajući ga Sinom Čovječjim, biskup je kazao da Ivanov „vidjeti“ nije tek neko gledanje fizičkim očima, nego pogled srca budnog u vjeri kojim se najbolje vidi. Vjera je duhovna sastavnica našeg bića koja nam omogućuje vidjeti i razumjeti Božji svijet, ustvrdio je biskup i pozvao sudionike da joj posvete veliku pozornost. Naglasivši kako je u kristološkom naslovu „Sin Čovječji“ – što ga Ivan pridaje Isusu Kristu, a kojim je on za zemaljskog života rado nazivao samoga sebe – osobito važan pridjev „čovječji“, jer je on povezan s viđenjem proroka Danijela u istoimenoj starozavjetnoj knjizi. Dok se tijekom povijesti čovječanstva izmjenjuju različiti sustavi vladavine koji čovjeka gaze i oduzimaju mu dostojanstvo, s neba po Danijelu silazi tajanstveni lik nekoga kao „Sina čovječjega“, očovječeni čovjek po Božjem naumu i njegovim božanskim kriterijima. Napomenuvši kako je silno uzbudljiva činjenica da su katoličke škole prostor u kojem se događa rast mladog čovjeka i usvajaju evanđeoske vrijednosti, poručio je sudionicima susreta da su oni dionici Božjeg dinamizma u odgojno-obrazovnom procesu i ostvarivanja njegova projekata o čovjeku stvorenu kao nedovršeno biće, kao biće u nastajanju. Pozvao ih je da budu radosni što mogu biti Božji služitelji u tom djelu rasta i dozrijevanja mladog čovjeka te da u tom služenju prepoznaju svoje dostojanstvo i svoju veličinu za koju ih nikakva zemaljska plaća ne može dovoljno nagraditi. Zahvalio je djelatnicima katoličkih škola što s tih polazišta nastoje gledati sebe i svoje poslanje u katoličkim školama. Pred izazovima suvremenog svijeta, a napose digitalnih medija, rješenje nije u zabranama, nego u učvršćivanju mladenačkih duša i njihova duhovnog bića u evanđeoskim opredjeljenjima za istinske vrijednosti koje nam je objavio Isus Krist, Alfa i Omega, Prvi i posljednji, onaj koji ima ključe života i smrti, kako ga naziva sv. Ivan, ustvrdio je biskup. Podsjetio je da je naše opredjeljenje za Isusa Krista na svoj način sažeto u geslu: „Krist danas i uvijeke!“ Također im je kazao kako smo u ideologijom prožetim komunističkim vremenima čeznuli za tim da dođe doba kad ćemo moći u slobodi zastupati evanđeoska uvjerenja i u svakodnevnom životu po njima živjeti. Naglasio je da bi bila velika šteta da ih se sada, kad nam je to omogućeno, olako odreknemo. Kazao je kako je Pastoralni centar katoličkih škola Požeške biskupije u Đulovcu jedan od konkretnih mogućnosti da djecu i mlade učvršćujemo u evanđeoskim vrijednostima, te je pozvao ravnatelje da promisle o načinima kako se njime okoristiti određenim programima za svoj osobni rast u vjeri, kao i za rast učenika i njihovih roditelja. Biskup je podsjetio sudionike susreta na sustav katoličkih škola koji je uređen odgovarajućim crkvenim dokumentima, u kojem ima svoje mjesto osnivač, predstojnik biskupijskog ureda za katoličke škole do ravnatelja pojedine škole, naznačivši njihove specifičnosti. Posebno je istaknuo značenje Biskupijskog ureda za katoličke škole i njegova predstojnika, naglasivši da on djeluju u ime dijecezanskog biskupa i ima određene ovlasti. Imajući u vidu da za nešto više od mjesec dana službu dijecezanskog biskupa predaje novoimenovanom požeškom biskupu msgr. Ivi Martinoviću, biskup Antun je zahvalio ravnateljima i drugim djelatnicima katoličkih škola za sve ono što su u suradnji s njime nastojali činiti na odgojno-obrazovnom području u katoličkim školama Požeške biskupije. Obećao je da će ih i dalje pratiti svojim molitvama u njihovu plemenitom djelovanju služenja mladim ljudima.