Kad nešto radite 50 godina, onda je zasigurno riječ o velikoj ljubavi. I više od toga. Pogotovo, ako je riječ o teškom i stresnom poslu, što novinarstvo bez sumnje jest. Usprkos tome, Vladimir Protić, pokretač i urednik Požeške kronike, u novinarstvu je izdržao pola stoljeća, a rijedak jubilej proslavio je sa svojim prvim mentorima Željkom Balogom i Borivojem Zarićem, s kolegama koje je kroz godine sretao na istom ‘novinarskom putu’, sa članovima obitelji i prijateljima.
Jubileji su, naravno, prigoda za podsjećanje.
– Bio sam učenik trećeg razreda Gimnazije, a treći razredi su obično ti koji nešto pokreću jer, maturanti već misle na maturu i ne misle na nešto drugo. Tada je kao mladi profesor u Gimnaziju došao Željko Balog, koji je okupio nas, jednu grupu koja je htjela raditi i pokrenuli smo Gimnazijalac. To su bile gimnazijske novine, a novina u to vrijeme nije bilo puno po školama. Mi smo bili prvi, radili smo svi sve i novine smo pripremali od početka do kraja – započeo je svoje prisjećanje na davna vremena V.Protić.
Današnjim novinarima, pričao je dalje, teško je zamisliti da su se tekstovi pisali rukom, a potom ih je pretipkavala daktilografkinja, kopirnih aparata nije bilo nego su se tekstovi umnažali uz pomoć indiga, za ‘šapirograf’ mnogi nikad nisu ni čuli…..Tadašnjem Savezu omladine svidjela se ideja o izdavanju Gimnazijalca, pa su htjeli napraviti nešto slično. U lipnju 1974.godine Vlado je s grupom gimnazijalaca napravio prvi broj Omladinca. Važan korak u ‘novinarskom razvoju’ Vlado je napravio kad je postao suradnik „Požeškog lista” u kojemu je tada urednik bio Borivoj Zarić.
– Došao je polunačet virusom novinarstva…tada je u Požeškom listu bila jedna pisaća mašina i jedan novinar…prvi puta Vlado se pod tekstove punim imenom i prezimenom počeo potpisivati u listopadu…- ispričao je, među ostalim, B.Zarić.
-Sjećam se prvih članaka…napišem tekst i odnesem Bori, on mi ga vrati a ono, tekst se sav crveni od ispravaka. Ali, išli smo dalje polako. Ispočetka smo se držali srednjoškolskih tema, tema koje su bile bliže nama mladima ali, onda smo kasnije išli prema ozbiljnijim temama. Tad sam već imao i prvi intervju sa Đani Maršanom, pa s Verom Svobodom, nabavili smo i nekakve kazetofone da se to može snimati…- prisjetio se dalje Vlado.
.
Radeći u Požeškom listu, Vlado je odlazio i u štampariju vidjeti kako se novine tamo rade, sreo se s novim nepoznanicama u procesu tiskanja novina u čemu mu je, kaže, puno pomogao pokojni Ivan Jakovina. Uslijedio je odlazak u vojsku, suradnja s „Požeškim listom” se ‘prorijedila’ ….Prije 30 godina Vlado je pokrenuo „Pčoslovni oglasnik”, a kad je ‘Požeški’ prestao izlaziti, prije punih 25 godina, pokrenuo je „Požešku kroniku”.
Među gostima, koji su došli čestitati Vladi rijedak jubilej, bili su i gradonačelnik Požege dr.sc.Željko Glavić, njegov zamjenik dr.sc.Borislav Miličević, zamjenik županice Ferdinand Troha, vlasnik Allesa i Zlatnog luga Thomas Heinz Pandžić i predsjednik HKUD „Sokolovac” Bruno Horvat.
Iako su se oblici medijskog komuniciranja s građanima danas poprilično promijenili, Vlado vjeruje kako tiskanja izdanja novina, osobito lokalnih, neće nestati, pa će čitatelji i u buduće moći vijesti pratiti kroz Požešku kroniku. Uređivat će ju, naravno, on jer ga ‘virus novinarstva’ još nije napustio. Bude li i zdravlje poslužilo, novinarskih jubileja Vladimira Protića bit će još!
Tekst i foto: V.Milković
