Kao i svaki put do sada iz Požege krećemo u ranim jutarnjim satima i uz par usputnih stajanja dolazimo do Mazinskog prijevoja odakle krećemo na vrh Kremen (1590mnv), najviši vrh Ličkog sredogorja. Staza nas je vodila kroz bukovu šumu, a s porastom visine postajala je sve strmija i zahtjevnija. Na jednom dijelu postoji gelender uz koji lakše prolazimo strmu i sklisku stazu. Izlaskom na otvoreni greben pred nama su se počeli otvarati prekrasni vidici, a sam vrh nagradio nas je panoramom koja se protezala prema Ozeblinu, Dinari, Velebitu i Gackom polju. Nakon silaska posjetili smo i Vrelo Gacke, glavni izvor te smaragdno-zelene rijeke. Mir i svježina koji vladaju oko vrela, uz bistru vodu, pružili su nam savršeni predah nakon planinarenja. Dan smo završili u Čovićima, u kući koja je bila naša baza za noćenje. Tamo smo pripremili roštilj i proslavili čak dva rođendana, uz puno smijeha i dobre hrane. Prije večere poslužili smo se aperitivom. Ljubičinim likerom! Na prošlom izletu nabrane su nešpule i Ljubica je za ovaj izlet napravila liker. Kuća je imala i posebnu prostoriju za druženje opremljenu pikadom, stolnim nogometom i biljarom, pa se natjecateljski duh nastavio i nakon planinarskog dijela dana.
Kako je ujutro padala kiša ustali smo nešto kasnije, doručkovali i otišli u Otočac na kavu nadajući se da će se što prije pojaviti sunce. Kada je kiša prestala krenuli smo na Korenski vrh (1101mnv). Staza je započela iz zaseoka Šporčići i vodila nas kroz šumske predjele, a pri vrhu postala strmija i stjenovitija. Kako je padala kiša, staza je bila veoma blatna i skliska. Hodali smo polako i oprezno, no neki su ipak završili u blatu. S vrha nas je dočekao prekrasan pogled na sjeverni Velebit i dolinu Gacke, a vedro vrijeme omogućilo je da uživamo u svakom pogledu. Poseban gušt ovom izletu dao nam je pas Garo. Garo je pas koji očito vodi sve planinare do vrha i nazad. Cijelim putem je bio uz nas, izviđao stazu i pazio da smo svi na broju. Nakon spusta i oproštaja od našeg vodiča Gare krenuli smo u posjet utočištu za medvjede u Kuterevu. Šetajući stazama, promatrali smo medvjede u njihovom sigurnom, šumovitom okruženju. Volonteri koji skrbe o medvjedima podijelili su s nama zanimljive priče o svakom od njih – kako su stigli u utočište, zašto više ne mogu živjeti u divljini i kakvi su po naravi. Taj ljudski pristup, pun topline i poštovanja, dao je posjetu dodatnu vrijednost. Atmosfera u utočištu bila je smirujuća, gotovo čarobna – spoj tišine šume, prisutnosti tih velikih životinja i osjećaja da se ovdje zaista radi nešto dobro. Mnogi od nas ostali su zadivljeni i dirnuti, a posjet nas je podsjetio koliko je važna briga za prirodu i suživot s njom.
Kako svemu lijepom, tako i ovom izletu bliži se kraj. Naš dvodnevni izlet spojio je planinarenje, prirodne ljepote, edukaciju i druženje. Usponi na Kremen i Korenski vrh, posjet Vrelu Gacke i utočištu u Kuterevu te večernje slavlje u Čovićima ostat će nam u trajnom sjećanju kao prekrasno iskustvo zajedništva i ljubavi prema prirodi.
Do nekog drugog izleta!
Umor prolazi, zadovoljstvo ostaje!
Tekst; Ivana Šljerić
Izvor: Bruno Horvat mag.oec
Predsjednik HPD Sokolovac Požega
