Na facebook stranici VELIČKE PRIČE objavljen je zanimljiv tekst o jednom od najprepoznativljijih Veličana Stanku Ragužu – Stani. Objevljujemo ga u cijelosti:
[ VELIČKI OSOBENJACI ] – STANKO RAGUŽ -“STANA”- 28.kolovoz 1961. – 30. srpnja 2022.
Stanko Raguž “Stana” rođen je 28. kolovoza 1961. u Osijeku, a živio je u Velikoj i za Veliku od svoje prve godine života. Bio je pravi Slavonac, hercegovačkih korijena, koji je o slavonskim običajima znao više nego neki koji ovdje žive naraštajima.
Srednju školu završio je u Požegi te se već po završetku kreće baviti aktivnostima za dobrobit zajednice. Od samih početaka, bio je dragovoljac Domovinskog rata, a od 1992. godine do kraja rata djelatnik vojne policije.
Dugi niz godina bio je član, a kasnije i predsjednik KUD-a Ivan Goran Kovačić i kroz tu ulogu pokrenuo veliko prijateljstvo među KUDovima iz Srbije, Hercegovine, Istre te lokalnim društvima koje traje i dan danas. Uz njega su odrastale brojne generacije djece koja su uz njega naučila da se naporan rad isplati i da čovjek mora imati širok pogled na svijet i uvijek činiti dobro za zajednicu.
Bio je inicijator međunarodne smotre folklora „Čuvajmo običaje zavičaja“ i nadaleko poznatog „Najdužeg stola u Hrvata“, danas trodnevne manifestacije koja se održava zadnji vikend u petom mjesecu već 34 godine. Također je inicirao i izdavanje „Veličke kronike“ koja je izlazila nekoliko godina, a koje se svi Veličani bez sumnje sjećaju.
Osim njegovanja folklora i običaja, svoju drugu polovicu života je posvetio starima i nemoćnima. Njegova humanost i upornost na osobit način vidljiva je i kroz dugogodišnje djelovanje u Udruzi Veličanka gdje je od 2017. godine svoje zaposlenje pronašlo više desetaka ljudi. U svemu što je provodio spajao je žitelje našeg veličkog kraja, pomagao brojnim obiteljima, ali i svima onima koji toplinu obiteljskog doma nemaju priliku imati.
Kroz razne projekte trudio se poboljšati kvalitetu života stanovnika Požeško-slavonske županije s posebnim naglaskom na skrb o osobama starije životne dobi kroz razvoj izvaninstitucionalnih oblika skrbi za starije i nemoćne osobe.
Programom Pomoć u kući i projektom „Zaželi“ stanovnicima naše općine, a i šire koji su živjeli sami, od 2017. godine pruža se pomoć u obliku druženja i savjetovanja, psihosocijalne podrške, obavljanja kućanskih poslova, održavanja osobne higijene i brige o zdravlju, košnje trave i uređenja dvorišta, donošenja lijekova, odvoženja na liječničke preglede ili druge ustanove.
Pokrenuo je i “dnevni boravak” koji je bio aktivan nekoliko godina u prostorima starog vrtića (današnjih jaslica) gdje su se naši stariji mogli doći družiti, sudjelovati na raznim organiziranim aktivnostima (zdravstveno i psihološko savjetovanje, kreativno humanitarne aktivnosti, sportsko rekreativne aktivnosti, te kulturno zabavne aktivnosti) , prenositi znanja o primjerice tkanju i drugim običajima mlađim generacijama. Također je pokrenuo i projekt za besplatan prijevoz starijih i nemoćnih osoba sa područja naše i drugih zainteresiranih općina do grada Požege gdje umirovljenici jednom tjedno imaju mogućnost obaviti svoje potrebe (liječnik, trgovina, banka i slično).
Programom „Mali dar za veliku stvar“ godinama se pomagalo socijalno ugroženim korisnicima kupnjom i dostavom osnovnih potrepština na mjesečnoj bazi, te radionicama prikladnog sadržaja s osnovnim ciljem poticanja stvaranja novih izvaninstitucionalnih usluga za stariju populaciju.
Kroz projekt „Naš doprinos zajednici“ uređen je park u samom centru Velike, a sadnja cvijeća koje je krasilo glavnu ulicu u Velikoj još je jedna od malih, ali značajnih inicijativa rođenih u Staninoj glavi.
Stanko je u Veliku donio i prva sredstva iz Europske unije, te je 2017. godine započela provedba projekta „Nešto se dobro kuha“ . Aktivnosti iz projekta bile su usmjerene na pripremu članova udruge na pokretanje gospodarske djelatnosti po načelima društveno odgovornog poduzetništva. Sredstvima iz projekta nabavljena je osnovna oprema za rad kuhinje i osposobljeni članovi udruge čime je Udruga je stekla osnovne preduvjete vezano za opremu, prostor i ljudske kapacitete, te pokrenula rad kuhinje na principima društvenog poduzetništva u listopadu 2018.godine. Rad kuhinje je organiziran kao društveno poduzeće gdje se zapošljavaju teže zapošljive i ranjive skupine, koje teško pronalaze svoje mjesto na tržištu rada.
Provedbom ovog projekta postavljeni su temelji za kasnije otvaranje tvrtke Veličko d.o.o. koju možemo nazvati krunom njegovog poslovnog i društvenog rada.
Osnivači tvrtke su dvije partnerske udruge sa sjedištem u Velikoj, a koje svojim zajedničkim djelovanjem promiču razvoj socijalnog poduzetništva na području Požeško-slavonske županije, a to su Udruga Veličanka i Udruga Ruka podrške.
Osnovna djelatnost tvrtke je kuhanje i dostava obroka na području cijele Požeštine čime se doprinosi razvoju Velike i okolice jer je kuhinja veliki potrošač svih poljoprivrednih proizvoda i prerađevina od okolnih OPG-a, obrta i poduzeća. Gotovo sve potrebe kuhinje za povrćem i voćem pokrivene su proizvodnjom lokalnih seoskih gospodarstava.
Izgradnju i otvorenje poslovnih prostora tvrtke nažalost nije dočekao, ali sve za što je imao viziju je ostvareno, a to su kuhinja i pomoćne prostorije opremljene po svim standardima, prerada voća i povrća, te pogon za proizvodnju pekarskih proizvoda i prodavaonica pekarskih proizvoda. Time su osigurani i topli obroci za naše stare i nemoćne, brojne tvrtke i obrte, ali i radna mjesta za naše sumještane. Danas tvrtka zapošljava 29 osoba, a Udruge 83 osobe.
Društvenu korist koju je svojim predanim radom postigao za dobrobit zajednice nemjerljiva je i nikada ne smije biti zaboravljena. Bio je čovjek s vizijom. Čovjek kojemu je najveća strast bila unaprijeđenje zajednice kroz uređenje, projekte ili otvaranje radnih mjesta. Svim silama borio se da mladi ostanu u Velikoj, da im se ima što ponuditi te da pokrenu svoj posao. Kroz privatna ili folklorna putovanja nije se vraćao kući s magnetićem, nego novom idejom koju je dobio, a bila bi dobra za Veliku. Nije postojala prepreka koja bi ga spriječila u bilo kojoj ideji ili inicijativi – sve je bilo rješivo.
Sredinom 2020. teško se razbolio, ali samo fizički. Duh i glava su mu kao i u svemu prije bolesti bili nepokolebljivi. Vođenje posla i logistički dio organizacije smotre radio je iz kreveta i s osmijehom sve do svoje smrti, 30. srpnja 2022. Iza sebe je osim inicijativa koje žive i živjet će još naraštajima u našoj zajednici, ostavio i svoju možda najveću, a to je da njegovi ljudi i sumještani žive i rade za zajednicu i da se trud i upornost uvijek isplate.
Danas, 4 godine nakon njegova odlaska, vjerujemo kako nas sa mirom i ponosom promatra sa nekog ljepšeg mjesta. Njegov odlazak odnio je sa sobom puno toga, no one životne i poduzetničke vrijednosti ostaju utkane u nama, te ih živimo svakodnevno.
Dragi Stanko, hvala ti na čvrstim temeljima koje si nam postavio za budućnost. Ostaješ zauvijek u našim srcima i djelima.