Nakon što se putem okupila peteročlana ekipa kolega visokogoraca od Požege do Zagreba, u petak predvečer 25. rujna 2026. godine stigli su ponad Kranjske gore pod prijevoj Vršić u Mihov dom, gdje su mogli uživati u odličnoj i autohtonoj hrani prigodnoj za planinare. Ujutro su s prijevoja Vršić krenuli Kopiščarjevom poti ka vrhu planine Prisojnik. Uživali su skrembajući i penjući se iza skupine talijana i znatiželjnih čehinja kroz impresivno okno, ujedno i najveći prirodni prozor u Julijskim Alpama. Poseban je to doživljaj koji se mora doživjeti, a mnogi ga planinari opetovano posjećuju i po desetke puta. Nakon okna grebenom su nastavili do samoga vrha Prisojnik 2547 mnv, gdje su odmarajući se uz okrjepu uživali u sunčanom podnevu te vidicima na ostatak julijskih vrhova.
U povratku su krenuli kružno strmijom slovenskom (južnom) stazom te su putem zastali u jednom od mnogobrojnih planinarskih domova na hladnu limunadu začinjenu lavandom, gdje su ohladili usijana tijela na tada već svježem alpskom povjetarcu.
Ujutro rano, nakon doručka pred zoru, željni nove avanture u nogama i duši, krenuli su automobilom 100 – tinjak km ka vrhu Ankogel u istočnom lancu Visokih Tura u Austriji.
S obzirom da je to jedan od pristupačnijih tritisućnjaka u Alpama zbog žičare koja s presjedanjem vodi skroz do 2600 mnv, po silasku sa žičare spremili su se za uspon uz ugodan razgovor i kratko upoznavanje s ostalim ”hikerima”. Takovih ljubitelja alpskog penjanja ima svih dobnih skupina i iz raznih dijelova Europe.
Na putu prema gore prošli su dosta napornom stazom, punom ispucalih granitnih ploča. Staza nudi svoje vizualne čari pomalo insinuirajući svojim pejzažom na neke druge svjetove. Nakon 3 sata neprekinutog hoda stigli su na vrh Ankogel visok 3252 mnv, s kojeg im se ponudio fenomenalan poglede na okolne planinske lance i vrhove od Triglava do Grossglocknera.
Omanja ledenjačka jezerca koja su se nalazila u dolini ispod njih očaravala su svojom bistrom plavom bojom, koja je stvarala kontrast u odnosu na sivkasto granitni okoliš. Nakon nekoliko snimaka dronom, nadahnuti svježim zrakom i dobrim starim adrenalinom, žustro su se spustili prema Mallnitzu kako bi se vratili u domovinu do večernjih sati.
Ekipa iskusnijih visokogoraca u sastavu; Dalibor, Damir, Roman, Darko i Bero, bila je neumoljiva i čvrsta u svakom svom koraku te je uspješno odradila ovu visokogorsku avanturu u sami smiraj ljetne sezone.
Izvor: Berislav Štefančić
HPD Gojzerica Požega
