Prošlo je godinu dana otkako je Alojzu Tomaševiću istekao mandat župana. Na lokalnim izborima koji su uslijedili nije se pojavio jer ga je u tome spriječio sudski proces i pravomoćna presuda zbog nasilja u obitelji. Što je radio u proteklih godinu dana? Namjerava li se kroz neku funkciju vratiti u javni život, kao što se priča? Zanima li ga još politika….? U potragu za odgovorima na ova pitanja ‘potegnuli’ smo nedavno do Bučja gdje Alojz Tomašević, u obiteljskoj kući, živi proteklih dvije i pol godine.
– U Bučju su nekada trećinu sela činili Tomaševići a sad je ovo jedina kuća Tomaševića. To je moja očevina, moja djedovina, kuća je izgrađena još 1921.godine. U ovoj se kući rodilo 11-ero djece, ja sam bio deseti po redu. ‘Skriva’ ona zanimljive priče…o ocu koji je bio na Bleiburgu a onda aktivan u Matici hrvatskoj, odavde je ‘išao’ zadnji Savkin govor…a onda i o bratu koji je emigrirao u Švedsku i kojega sam ponovo sreo nakon 27 godina. Od brojne djece još su živa dva brata u Zagrebu, jedan u Švedskoj, ja i dvije sestre koje žive ovdje u našem kraju. Otac i majka su davno umrli…sad sam evo, ja sam ostao na djedovini – rekao je A.Tomašević. A baš tu djedovinu, dodao je, odlučio je sačuvati, obnoviti.
– Proteklih godinu dana sam se na neki način odmarao od svega što sam do tada radio. U vojsci sam proveo 23 godine, 8 godina sam bio župan, a po isteku mandata sam aktivirao vojnu mirovinu i prihvatio se ovdje posla. Uređivao sam kuću i okoliš i, mogu reći, 90 posto poslova sam napravio sam uz pomoć prijatelja jer se razumijem i u zidariju i puno toga. Uredio sam i boksove i koral za moja dva konja lipicanca koja se nalaze na uvježbavanju za vožnju fijakera kod mog prijatelja Ante Medvidovića u Sikirevcima. Naručio sam i fijaker pa ću s njima, onako za dušu, kad bude prilike otići na neku smotru jer to volim – ispričao je dalje bivši župan.
Uz svaku seosku kuću, obično ide i zemlja pa se A.Tomašević proteklih godinu dana bavio i njome, točnije – voćnjakom.
– Bavim se voćarstvom, imam 980 komada šljiva. Ukupno obrađujem 10 hektara zemlje, od čega su 3 hektara pod šljivama. Šljivik na dva hektara je star 18 godina, prošle godine sam zasadio šljive na još jednom hektaru a sad pripremam zemlju za još jedan hektar. Dio šljiva prodam ‘na kućnom pragu’, dio ide obitelji, sin i snaha, koja se bavi proizvodnjom pekmeza, a dio, naravno, ide za šljivovicu za vlastite potrebe, meni i prijateljima kad navrate. Najveći dio ipak predajem „Podravki”. Inače, član sam požeške udruge „Šljivari” …i sve ovo mi je nekakav dodatni prihod. Riječ je o ekološkoj proizvodnji, za sad onako, između hobija i biznisa, za hobi je površina prevelika a za biznis premala…vidjet ću da li se dalje širiti, možda uzeti novce iz EU fondova za podizanje kvalitete…pokazat će vrijeme, uglavnom, gotovo sve svoje vrijeme provodim u voćnjaku. Osim s poslom oko voćnjaka, bavim se i pripremom hrane konjima za zimu. Sve je to puno obveza, nekidan sam ustao u pola 5 i završio s poslom u 21 sat, a s druge strane, to mi odmara dušu – ističe bivši župan.
Osim na djedovini, Alojz Tomašević je aktivan i u Hrvatskom generalskom zboru, čiji je član otpočetka. Prije tri mjeseca, na izborima unutar udruge postao je član Upravnog odbora. Prati, kaže, društvena i politička zbivanja, odlazi na razne skupove kad ga pozovu…
A, što se planova tiče? Koliko je istina u pričama da će postati čelni čovjek Uprave Kutjeva d.d.? Ili, da će se vratiti u politiku?
– Dobra suradnja i određeni kontakti s Moralićem postoje, dogovorit ćemo taj odnos da li DA ili NE. Kad me ljudi pitaju i o tome ili nečem drugom, ja uvijek odgovaram: ne znam, pokazat će vrijeme. Interes postoji i njegov i moj, neću reći ni DA ni NE, ništa ne forsiram. Isto tako i kad je o politici riječ. Pratim sve što se zbiva, možda se i vratim, ne zatvaram vrata ničega, sve opcije su otvorene – istakao je Alojz Tomašević.
O sudskom procesu koji mu je prekinuo političku karijeru, za sad ne želi govoriti. – Govorit ću o tome ako se odlučim vratiti u politiku – zaključio je.
Tekst i foto: V.Milković
