“Došašće nam govori kako Gospodin dolazi radi nas i našega spasenja, a to znači kako bi nas oslobodio od grijeha, povratio nam svoje prijateljstvo, prosvijetlio nam um svojom svjetlošću i zapalio nam srce svojom ljubavlju.” (sv. Ivan Pavao II.)

Došašće ili Advent je pripremno razdoblje pred Božić koje obuhvaća period od četiri nedjelje, a počinje nedjeljom koja je najbliža svetkovini Svetog Andrije. Taj period simbolizira četiri tisućljeća od stvaranja svijeta do dolaska Isusa Krista. Riječ advent dolazi od latinske riječi adventus što znači dolazak, za nas vjernike Isusov dolazak, dolazak našega Spasitelja, simbolički i stvarni, a u našem se hrvatskom jeziku za to liturgijsko vrijeme u godini udomaćilo i lijepo je reći došašće, jer očekujemo dolazak Božića.
Došašće je vrijeme kada se kršćani pripremaju i radosno iščekuju Božić. Obilježavaju ga pokora, post, molitva, odlasci na rane jutarnje mise, zornice, na kojima se pjeva i moli u čast Majke Marije. U crkvama se čitaju proročanstva te ulomci iz evanđelja koji prikazuju Isusa kao ispunjenje tih proročanstava. Poznate prigodne pjesme koje se pjevaju u tom razdoblju, a usmenom predajom su se očuvale do danas su “Narodil nam se kralj nebeski”, ” Bog se rodi u Vitliomi”, ” Va se vrime godišća”, “Padaj s neba”, “Zlatnih krila”, “O Marijo, ti sjajna zornice”, “Poslan bi anđeo Gabrijel”, “Ptičice lijepo pjevaju”, “Visom leteć ptice male” ovisno o kraju u kojem se neke od tih pjesama pjevaju.

Blagdani koji spadaju u to razdoblje su uz Bezgrešno začeće Blažene Djevice Marije (8. 12.) još i ovi blagdani i svetkovine:
– 4. 12. Sv. Barbara djevica i mučenica (3 st.) – zaštitnica rudara, na njezin se dan negdje sije i pšenica pred Božić. Ima i tradicija da se na njezin dan u vazu s vodom stavi grana trešnje koja za Božić procvjeta;
– 6. 12. Sv. Nikola biskup – Patara (između 255. i 270. – Myra, Turska, oko 346.) –radost sve djece svijeta. Taj dobri biskup sva ova stoljeća dolazi i dariva dobre, a Krampus ga prati sa šibom za one koji se trebaju popraviti;
– 13. 12. Sv. Lucija (284. – 303.) rođena u Sirakuzi, zbog svoje je vjere podnijela mučeništvo 303. godine – na njen se dan diljem svijeta sije pšenica koja će do Božića izrasti. Hrvati katolici u tu pšenicu stavljaju tri svijeće: crvenu, bijelu i plavu, pšenicu vežu hrvatskom trobojnicom, a između svijeća u pšenicu stave jabuku. Te se svijeće u pšenici pale na božićnom ručku uz molitvu, a nakon ručka se moli tri puta apostolsko vjerovanje i svijeće gasi domaćin kriškom kruha umočenom u vino uz riječi: Svijećo, mi tebe kruhom i vinom, a ti nas blagoslovom i mirom!
– 21. 12. (prema tradicionalnom kalendaru) Sv. Toma apostol – Toma Nevjerni, Toma Sumnjivac, više nije na ovaj dan, već 3. srpnja. Na taj dan, najkraći u cijeloj godini, se na ognjištu peku okrugli kruhovi na koje se utiskuju križevi, božićni ornamenti, a u stara vremena su postojali i božićni lopari s urezanim božićnim riječima i čestitkama na koje su domaćice stavljale umiješeno tijesto za kruh na kom bi nakon pečenja ostale riječi božićnih želja. Taj bi kruh ostao do Božića. Taj se dan pere posteljina, čiste kuće, unose drva u kuću za vatru i da se čeljad ogrije.
– 24. 12. Badnjak – najljepši dan došašća. Dan u kojem se iščekivanje popelo svom vrhuncu. Badnjak žudi za hladnoćom, snijegom kako bi ih zagrijao svojom radošću uz obiteljsko ognjište. Sa sutonom čeljad ulazi u kuće, pjevaju se pjesme, molitve se čuju iz svake obitelji. Unose se badnjaci. Riječ ovome danu dolazi od bdjeti, ili badati (vatru na ognjištu), a i po hrastovom oblom drveću koje bi se usjeklo u šumi, a na njima bi se urezao križ.
Badnjaci bi se u noći bdijenja pred Isusovo rođenje unosili u kuću. To bi činili domaćini, a mogu i drugi članovi obitelji, uz riječi: Hvaljen Isus i Marija! . I s tobom Bog dao zajedno! A sva bi čeljad uglas odgovorila: Uvijek bio hvaljen. I s tobom Bog dao zajedno! Domaćica bi čeljad posipala pšenicom, darivala orasima, suhim voćem, škropila blagoslovljenom vodom. Svi su čekali znak da se krene na ponoćku. Budan se te noći čekao trenutak Isusova rođenja.
Djeca se posebno raduju sv. Nikoli, kada dobivaju poklone u čizmice, a zločesta djeca šibu od Krampusa. U nekim krajevima postoje običaji djetinjci, materice i očići, koji se događaju u tri tjedna do Božića. Brojni običaji za cilj imaju želju za blagostanjem, dobrim urodom, napretkom i dobrim zdravljem. Badnjak je bogat raznim običajima poput unošenja slame u kuću, svečanog uređenja blagdanskog stola, pripreme božićne hrane i odlaska na sv. misu polnoćku.
Božić je dan, kada se s puno radosti, nade i žara u svečanom, veselom raspoloženju slavi Isusovo rođenje. Proslavlja se u krugu obitelji, a sljedeći dan na dan sv. Stjepana posjećuju se rođaci, prijatelji i susjedi i s njima se svečano proslavlja uz bogatu trpezu. Na svetog Ivana, narednog dana, blagoslivljalo se vino, a slama se iznosila iz doma i postavljala na voćke, da bi bolje rodile naredne godine. Na dan Nevine dječice, koji je sljedeći dan, čest je običaj tzv. šibanja, kada bi se ljudi lagano udarali vrhovima šiba, obilježavajući bol ubijene dječice. Djeca su se blagoslivljala na misama. Na Novu godinu međusobno bi se čestitalo, ali bi ugođaj bio manje svečan od božićnog.

Pripremila: V.Milković