Planinari HPD „Klikun” Pleternica nastavljaju sa svojim nedjeljnim izletima pa su tako u posljednje dvije nedjelje hodali Požeškom gorom i Papukom. Evo što je o tome napisao i fotografijama potkrijepio Dragutin Kepić.
POZEŠKA GORA
Smislišmo hodo-čašće na brzake od P. Koprivnice do Klikuna. Neki se prisjetiše davnih dana i odlazaka u ovaj lijepi kutak Slavonije. Jasna se rodila u P. Koprivnici, Mato je s društvom posjećivao Jegerovu livadu “poznato veleučilište”, oni koju godinu mlađi brali su vinograde na Klikunu za opće dobru. Svi imamo lijepe uspomene i rado dolazimo ovdje u svako doba godine. Klikun je naša planina-gora po kojoj HPD KLIKUN prije 40 godina dobi ime.
Današnje hodanje ” Nedjeljom u 2″ započinje prelaskom kućnog praga i evo nas ispred pučke škole u P. Koprivnici. Gledam sva ta radosna lica i prijateljske zagrljaje, koliko bili različiti ipak zajedničko nam je “volimo” prirodu, druženje, hodanje, čašćenje, … Svevišnjeg što stvori ove divote. S noge na nogu uz potok stižemo do Jegerove livade, nekada prekrasnom izletištu djece, šumara, lovaca, … danas zapušteno i zaboravljeno, jedino još odolijevaju vremenu desetak stoljetnih bukava što ih poštedješe smaknuća prije pola stoljeća. Divim se kako su moćne s krošnjama u oblacima, a na zemlji bude se proljetnice: visibabe, jaglaci, kukurjek, drijenak, … uzbrdica nadomak Klikuna ubrza naše udisaje ispunjene mirisima borovine i naših brocaka pa se počastismo do mile volje i preostade. Kada hodaš trošiš kalorije i nema debljanja već sjedenje i jedenje utječe na pretilost. Skotrljašmo se niz brdo, baš smo dobra družina, na kraju u sumrak svi na okupu.
Još jedan prekrasan dan s “KLIKUNAŠIMA” uz nekoliko fotki “zdravi i veseli bili!” Živjeli!
PAPUK – VETOVO
Današnje hodočašće započeli smo iz Vetova ispred crkve Bezgrešnog Začeća Blažene Djevice Marije koju je 8. prosinca 1935. godine posvetio mladi nadbiskup koadjutor Alojzije Stepinac.
Da nisam pogledao u kalendar pomislio bih da je zima prošla, suncem obasjan krajolik navješćuje proljeće kao i vrijedni vinogradari ovog kraja što su počeli orezivanje loze, samo nedostaje kolorit u pejzažu. Što se višlje penjemo naši obzori su sve dalji i pogledima tražimo horizonte gdje tmurina prelazi u vedrinu neba. Blagi povjetarac ulazi u krošnje stabala pokraj puta, žute košnice u nizu čuvaju blago, lijepa melodija svira na nečijem mobitelu, navlačimo kape da nam ne raznese misli. Stigosmo u zavjetrinu lijepe nadstrešnice veleučilišta na vrhu brijega gdje se počastismo. Na put se ne ide prazne torbe, a kada otvorim brocak k’o da sam ušao u špajzu, mirisi otvaraju apetit poslije ručka. Bez grižnje savjesti isprobasmo sve delicije do mile volje.
Nastavismo put kroz šumarak, pa kroz vinograde povratak u suton, sunce zalazi za Papuk i mi se vraćamo u sumrak. U Vetovu susrećemo Miru nekada našu Pleterničanku udanu ovdje, slučajni susreti donose radost. Zdravi i veseli bili uz pozdrave “KLIKUNAŠA” i nekoliko fotki današnjeg špancira. Živjeli!
Pripremila: V.Milković
