Vikend plan deveteročlane ekipe HPD-a Gojzerica bio je barem na dva dana pobjeći od ljetnih vrućina u debeli hlad Gorskog kotara. No, taj je plan počeo s ozbiljnim testom izdržljivosti – buđenjem u nerealno doba i polaskom na put u četiri ujutro. Ali vrijedilo je! Kad u rano prijepodne stanete pred Lokvarsko jezero, priroda izgleda prekrasno. Zvuči romantično, ali u praksi ih je čekala staza duga otprilike 19 km, pa je ekipa ubrzo shvatila da to znači sedam sati preskakanja korijenja i testiranja izdržljivosti.
Ubrzo je jedan planinar iz ekipe na tlu uočio pravo šumsko čudo – granu koja je bila u savršenom obliku mačke! Drveno mače odmah je postalo deseti član ekipe i neslužbena maskota izleta. Iako su prvu polovicu staze herojski ishodali, umor ih je već počeo hvatati. I baš tada ukazalo se novo drveno čudo – klupe i stolovi pred lokalnom gostionicom! Utonuli su u klupe, naručili kofein i drugu tekuću energiju te napokon otvorili oči. Nakon takvog osvježenja i ponekog zalogaja krenuo je juriš na drugu polovicu staze.
Druga polovica staze vodila ih je znatno bliže samom jezeru. Kako je dan odmicao, ljetna žega pošteno je stisnula, a oni su u punoj planinarskoj opremi, s ruksacima i u teškim gojzericama, počeli nailaziti na kupače. Dok su se kupači opušteno brčkali i uživali u osvježavajućoj vodi, „Gojzericama“ je bilo toliko vruće da su ozbiljno razmišljali o kolektivnom skoku u jezero – skupa s ruksacima i drvenom mačkom.
Ipak, uz smijeh i međusobno motiviranje, uspješno su završili stazu i zatvorili krug. Nagrada? Naravno – kolektivni skok u jezero, ali ipak bez ruksaka i mačke. Kad su napaćena stopala dodirnula hladnu vodu, to je bio pravi povratak u život.
Svi znamo da kombinacija vode i planinarenja izaziva medvjeđu glad. Čim su se osušili, uletjeli su u lokalni restoran i naručili goranske porcije, a oni hrabriji pokazali su se kao pravi gastroavanturisti pa su probali i žabe – poznati lokvarski specijalitet. Siti, čisti i rashlađeni, spavali su kao klade.
Za nedjeljno jutro planiran je posjet Park-šumi Golubinjak. Golubinjak izgleda kao scenografija za „Gospodara prstenova“ – monumentalne stijene, divovska stabla i tajanstvene pećine. Svakih nekoliko metara priroda nudi novi vizualni šok. Prvo su ih dočekala Paklena vrata – divovski kameni prolaz u stijeni, a samo par metara dalje zakoračili su u mračnu i mističnu Ledenu špilju. Kroz sve te stijene, drveće i uske prolaze nisu se mogli odlučiti koji im je prizor ljepši. Poklonili su se i Šumskoj kraljici – divovskoj jeli staroj preko 250 godina. Dok su prolazili kroz Golubinju špilju, po kojoj je park i dobio ime jer su u njoj nekad živjeli golubovi, drvena mačka bila je u punoj pripravnosti iako golubova odavno nema. Najspretniji planinari glumili su risove vješto se zavlačeći u najuže dostupne špilje, a bilo je i prilično neuvjerljive glume medvjeda.
Za kraj vikenda ostavljeno je hlađenje – doslovno. Spustili su se u špilju Lokvarku na ugodnih 8 stupnjeva Celzijevih. Mačka je ovom prilikom ipak čekala u kombiju da ne preplaši šišmiše. Lokvarka ih je potpuno očarala svojim podzemnim galerijama, stalaktitima i stalagmitima. Dok je vodič objašnjavao kako priroda tisućama godina stvara ove ukrase, divili su se stalaktitima i potajno brojali stepenice do vrha. Povratak iz špilje na površinu bio je ultimativni test za umorne noge, ali svi su uspješno izronili na sunce. I tako su planinari krenuli kući bogatiji za nekoliko stotina fotografija, s pokojim žuljem i puna srca.
Posebne pohvale idu vozaču Željku Juriću. Unatoč ranom buđenju, oči su mu bile širom otvorene, pa je po zavojima oko Lokava vozio sigurnije nego što su planinari hodali po ravnom.
Najveći pljesak i titulu heroja vikenda nosi novopečena vodička Ines Žužinjak. Za svoj prvi višednevni izlet u ulozi organizatorice, odabrala je stazu od 19 kilometara, medvjeđe i risje jazbine te podzemne fitness stepenice – i sve ih (zajedno s mačkom) uspješno vratila kući žive, zdrave i nasmijane.
Izvor: Ivana Terkeš Barukčić
HPD Gojzerica Požega
kontakt: +38598760236
