Devetnicu „Gospe od Suza” u Pleternici ove godine ponovo predvodi fra Jozo Grbeš, Rođen je 1966. godine u selu Kovačevo Polje u Rami, BiH, ali se kao dijete s obitelji doselio u Pleternicu u kojoj je pohađao osnovnu školu. U Franjevački red je stupio 1986.godine i veći dio svog svećeničkog života proveo je u inozemstvu no, u pleternički kraj gdje ima rodbine, redovito je dolazio a predvoditelj Devetnice bio je 2009. i 2015.godine. Počasnim građaninom Pleternice proglašen je 2017.godine. Od proljeća ove godine je na dužnosti provincijala Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja Blažene Djevice Marije.
* Živimo u kriznim vremenima po više osnova. Što kao svećenik možete reći ljudima, kako proći kroz sve to što bezbolnije?
– Mislim da je važno ljude učiniti svjesnim situacije u kojoj jesu, bez obzira da li je u pitanju svjetska kriza, nacionalna, lokalna ili bilo koja. Sad, čini mi se, da ima kombinacija njih nekoliko kriza. Ja vjerujem da su pastiri, bilo svećenici, biskupi, drugi, u manjim ili većim sredinama, pozvani ljudima otvarati oči. Mislim da je to i proročka dimenzija Crkve općenito, da mogu ljudi razumjeti stanje u kojem jesu. To je nešto slično kao i na individualnoj razini u ovim sakramentima koje dijelimo, ispovjedi recimo, kada osobu učinite svjesnom nečega, onda je jednostavnije krenuti naprijed. I mislim da je to upravo zadaća ovoga vremena. I ne samo da se meni čini, nego po svima, vrijeme koje dolazi, bit će još mučnije i kompliciranije, valja ljude spremiti na to.
* Ove godine se obilježava 25.obljetnica Požeške biskupije. Vi ste veći dio tog vremena proveli u inozemstvu, ali ste navraćali ovdje i vjerujem da ste pratili što se zbiva. Kako Vi vidite ovih 25 godina Požeške biskupije?
– Fantastično. Mislim da je definitivno jako dobro što je u Hrvatskoj općenito, stvoreno nekoliko novih biskupija jer onda taj pastoral, briga za ljude, postane jača i bolja. Požega je dio toga. Mislim da su institucije koje su stvorene u Požeškoj biskupiji izuzetno, izuzetno važne i da će one to biti za desetljeća, nadam se i stoljeća koja dolaze. Ono što je meni teško u Slavoniji, žalostan sam zbog toga, svi mi to znamo, je odlazak ljudi. U ovih 20-ak godina, puno je ljudi otišlo, ja sam ih viđao i po Irskoj i po Njemačkoj, Švicarskoj, Americi, Kanadi…i to je velika šteta za Hrvatski narod, za državu, za Crkvu na kraju ..a glede same Biskupije, ponavljam, mislim da su te institucije dobro utemeljene, i katoličke škole su dobro utemeljene, biskupijske institucije isto tako. Valja se nastaviti brinuti za narod koji je povjeren.
*Vi ste pleternički đak, imate tu i rodbinu, dolazite ovdje i službeno i privatno, kakav je to osjećaj ponovo doći u stari kraj?
– Naravno da me veže puno toga za Pleternicu. Valjda čovjek gdje ostavlja prve korake, provede djetinjstvo, to ostaje u njemu. Meni se dogodilo u životu, kao što je i mojoj obitelji, da pripadamo svagdje i svugdje nas ima zaista. U jednom času, nas trojica braće živimo u tri različite države. Kao svećenik pripadate svakome i svugdje, ja sam sebe često nazivao kao čovjeka ‘bez zemlje’, posebno u dijaspori, za vrijeme rata i komunizma i poslije ali, Pleternica ima posebno mjesto u mojoj duši. Iz osnovne škole posebno pamtim divne učitelje. Moja divna žena, rekao bih sveta žena, je bila Terezija Hurtiš, ona me učila prva slova u prvim razredima osnovne škole, pa njezin muž Josip, pokojni Valentin Gilanj, Ruža Mihalj…to su učitelji koje sam zapamtio za cijeli život. Oni su ostavili na meni traga i mojoj cijeloj generaciji jer su bili i ostali plemeniti ljudi, posebno u vrijeme komunizma. Mislim da su položili sve ispite i ostavili nama puno toga kao bogatstvo života.
Tekst i foto: V.Milković
