– Prije 22 godine održan je prvi sat Plesne radionice Ilijane Lončar u nekadašnjem Županijskom centru. Od tada do danas promijenili smo 5 dvorana u najmu, 2 logotipa, 2 polovna auta, 4 krojačice i još puno toga što se mijenjalo, razvijalo, napredovalo, uporno stvaralo i ipak opstalo. Opstalo zahvaljujući mnoštvu djece, mladih, roditelja i suradnika koji su prepoznali ples kao vrijedan odgojni alat u oplemenjivanju kvalitete života – napisala je ovo Ilijana Lončar na facebook profilu svoje Plesne radionice u povodu njenog današnjeg rođendana. Moglo bi se ovim povodom o Radionici napisati još puno toga ali, sada dodajmo samo – u protekle 22 godine Plesna radionica Ilijane Lončar u Hrvatskoj je, a i izvan nje, postala poznata po velikim projektima „Svi na plesnu predstavu”, „Požeški plesni kreatorij” i „Plesokaz”.

1. Protekle dvije epidemijske godine nikome nisu bile lake a posebno plesačima, pjevačima, glumcima….kojima je rad bio znatno ograničen, pa i potpuno zabranjivan. Kako ste se Vi snalazili u takvim uvjetima?
– Nakon prvotnog šoka 2020.godine i prilagodbe na činjenicu da čak ne smijemo raditi, najteže je bilo u onom periodu pravih lockdownova kad doista nismo smjeli raditi i prvi puta u životu mi je netko ograničio moju slobodu i moje pravo na rad, počela sam promišljati: kako nastaviti dalje raditi? Jer definitivno, za mene a ni za Umjetničku organizaciju nije bila solucija da se prestane hrvati s nadolazećim izazovima. Nakon prvog razgovora ‘sama sa sobom’ sam riješila da, čim budemo smjeli nazad u dvoranu, da se idemo prilagođavati novonastalim uvjetima. I tako je i bilo. Ono što je bilo je najteže to je organizacija svih projekata koje već 20 godina UO provodi. Projekt „Svi na plesnu predstavu” se nastavio i nije imao prekid iako, imali smo po 4 ili 5 odgoda predstava zbog izolacija, samoizolacija umjetnika, međutim, čak ni nakon 4 odgode, nismo otkazivali predstave i sve smo ih uspjeli, makar sa zakašnjenjem, odraditi. Tako da smo izuzetno sretni da smo i 2020. i 2021.godine sve gostujuće predstave koje su bile planirane i odradili.
Projekt „Požeški plesni kreatorij” je projekt gostovanja plesnih umjetnika i pedagoga koji su dolazili u Požegu i vodili radionice. Naravno, u onom trenutku kada se nije smjelo uživo održavati radionice, nismo odustali nego smo sve radionice odradili online preko zoom platforme. Pedagozi su vodili svoje satove, mi smo se priključivali na link i doista smo odradili preko 10 radionica u toj najtežoj godini.
Projekt „Plesokaza” također nije posustao, to je zapravo bila teška odluka: Kako Plesokaz organizirati online jer on ima svoje cjelodnevne trodnevne aktivnosti: od radionica u jutarnjem terminu, pa su bile generalne probe, ručkovi…to naravno nismo mogli ali sve drugo jesmo. Mi smo tako prošle godine, u najtežoj godini, na jubilarni 20.Plesokaz išli online. Slali su nam gosti snimke i putem snimki smo sve umontirali, voditeljice smo snimali u živo, one su bile tu u kazalištu..ja sam obraćanje gostima odradila ovdje snimano je iz kazališta, tako da smo to ipak nekako uobličili i postavili smo na youtube kanal. Tako je to ostalo trajno zabilježeno. Čak nismo odustali ni od DJ partya, napravili smo ga isto putem zoom platforme i tako smo sretni da je i taj dio odrađen. Mi smo online odradili čak i našu plesnu produkciju. Djeca su ušla u kazalište, sve smo snimili, naravno, bez publike i onda postavili na youtube kanal. Uglavnom, nije bilo odustajanja od projekata, usprkos epidemiji.

2. Iako su još neke epidemiološke mjere na snazi, ove godine bi svi projekti trebali ići ‘uživo’ a nedavno vam je i mjerodavno ministarstvo za to odobrilo sredstva. Što nam konkretno spremate?
– Da, nastavljamo u živo. Ide i Plesokaz uskoro u živo, iako ga ja nazivam ‘krnjim izdanjem’ jer sam pod uvjet morala staviti u prijavama da se prijavljuje puno manji broj plesača nego što je prije dolazilo, kako bi još uvijek zadovoljili aktualne epidemiološke mjere. Doći će tako oko 50 posto broja gosti u odnosu kako je to bilo ranije ali, broj ansambala je i dalje ostao respektabilan. Dakle, ove godine će doći 35 ansambala i klubova iz 23 grada i tri države. Dolaze nam dragi prijatelji iz Češke i Sjeverne Makedonije. Slovenci su nam jako htjeli doći ali se poklopio jedan njihov festival i natjecanje tako da nam ove godine neće doći. Neki se još malo boje pa nam evo, naši dragi susjedi iz Bosne neće doći ali, malo po malo, sve se vraća u normalu. Imamo voditeljicu, po prvi puta akademsku glumicu i TV redateljicu Saru Stanić koja će tri dana biti naša gošća i vodit će sve tri festivalske večeri. Radionice će se održati u SD Tomislav Pirc, kao i svake godine. Prvi dan će voditi studentice treće godine Akademije dramske umjetnosti, nastavničkog smjera plesnog odsjeka a vikend će voditi plesni umjetnici profesionalni Endi Šreter i Lara Frgačić koji će ujedno i sva tri dana u našem kazalištu za goste Plesokaza izvesti svoju nagrađivanu predstavu.
Potpore su se već u ovoj pandemijskoj godini 2021. nešto smanjile jer smo dosta toga ionline odrađivali e sad, za ovu godinu su sredstva ostala tu negdje na toj razini iako se vraćamo u živo. Plesokaz je dobio 20 000 kuna, što je zapravo skroman iznos ali sredstva Ministarstva kulture za UO su zapravo jako važna jer su to inicijalna sredstva. Dakle, na temelju toga se mi ohrabrujem ouopće ući u projekt. Jer, nažalost, podrška lokalne zajednice je uvijek nekako neizvjesna. Evo, Plesokaz ide za dva tjedna, situacija je najgora do sad: Grad Požega još nije završio proceduru natječaja, tek za dva-tri tjedna će se znati rezultati, a Plespokaz počinje bez da zna s kojim budžetom raspolaže. S Požeško-slavonskom županijom je još u gora situacija: tek je prije neki dan izašao natječaj. To će trajati jedno mjesec dana i tek u travnju će se znati rezultati pa postavljam pitanje: što je sa svima nama koji radimo u kulturi od siječnja? I u projektu „Svi na plesnu predstavu” je prva predstava već odrađena, bez da znamo s kojim budžetom raspolažemo.
Dakle, Plesokaz je dobio 20 000 kuna, projekt Svi na plesnu predstavu 35 000 kuna. I to je malo ali, dali su gostima koji dolaze ili za honorare ili za putni trošak a mi osiguravamo razliku. Požeški plesni kreatorij s gostujućim plesnim pedagozima je dobio 13 500 kuna i to će biti dovoljno za pet radionica, iako smo deset predložili..
Kad govorimo o projektu „Svi na plesnu predstavu”, nakon ove prve odrađene predstave za bebe, 19.ožujka dolazi nam predstava Dječjek kazališta Dubrava iz Zagreba koja će se održati u Kazalištu u sklopu njihovog projekta „Treća je dječja”. Nakon te predstave, uoči Svjetskog dana plesa, predstava Plesnog centra Tala poligon koja će se igrati u školskoj sportskoj dvorani. Odmah potom, na sam Svjetski dan plesa, slijedi prava plesna poslastica u našem gradu a to je Zagrebački plesni ansamb. Znači, profesionalni plesni ansambl, to je predstava za odrasle da vide kako to rade profesionalni plesni umjetnici. Nakon toga ide radionica za djecu od 2 do 5 godina zajedno s njihovim roditeljima. To radimo zadnje četiri godine i stvarno ima zainteresiranih. Onda smo malo otškrinuli vrata fuziji cirkusa i kazališta, plesa i drame tako da će doći predstava u kojoj sudjeluje i naša Marijana Matoković. To želimo organizirati na vanjskom prostoru, na terasi Kazališne kavane i to će biti jako lijepo za kraj sezone, početkom srpnja. Bit će tu i predstava u Gradskom kazalištu Požega gdje ćemo po prvi put vidjeti ‘vertikalni ples’ a u Gradskoj knjižnici ćemo organizirati radionicu plesa na svili. Taj projekt „Svi na plesnu predstavu” nastoji otvarati neke nove puteve da naša publika može vidjeti kako je bogata umjetnost pokreta.

3. To bi bilo o velikim projektima a, rade li domaći mali plesači? Kako je na njih epidemija utjecala?
– Da, djeca rade redovito. Uspjeli smo odraditi i našu zimska produkcija iako je bilo najmanje deset razloga za odustajanje od produkcije. Bilo je to u jeku izolacija i samoizolacija, i roditelja i djece, i sama sam na kraju bila pozitivna 7 dana prije generalne probe. Dakle, na 7 dana smo sve stopirali jer, ja nemam zamjenu, i kad me nema, nitko ne dolazi na sate..To je bio stvarno jedan od najtežih trenutaka kad sam trebala odlučiti: mogu li ja na 7 dana napraviti pauzu sa 150 djece i obitelji i onda doći na generalnu probu da sve štima? I uspjeli smo. Nažalost, dogodilo se ipak da 30-ak djece u tom trenutku taj vikend nije moglo nastupati, iako su se pripremali jer su bili u samoizolaciji. Tako smo, dakle, zimsku produkciju ipak odradili i sad se već pripremamo dalje. Djeca su, inače, od 3 do 18 godina, imam deset grupa s kojima radim sama i redovito pripremamo polugodišnje produkcije, zimsku i onda u lipnju godišnju produkciju. Nastojimo se odazvati pozivima na gostovanja koja su trenutno, drastično smanjena. Mi smo znali u jednoj sezoni imati i 25 gostovanja a sad je to svega par, pogotovo što mi ne nastupamo u velikim sportskim dvoranama.. Idemo evo, ipak na Dane plesa u Samobor…i tako, polako se sve to ipak vraća u normalu.

Tekst i foto: V.Milković