Search
Close this search box.

UČENICI OSNOVNIH ŠKOLA U POŽEŠKOJ BISKUPIJI HODOČASTILI U VOĆIN Misno slavlje predvodio biskup Škvorčević nakon kojeg su uslijedila natjecanja


Učenici osnovnih škola iz župa Požeške biskupije tradicionalno su 11. svibnja 2024. hodočastili u biskupijsko marijansko svetište Gospe Voćinske. Program je počeo pokorničkim bogoslužjem i sakramentom pomirenja u voćinskoj bazilici. Središnji dio hodočašća bilo je euharistijsko slavlje koje je predvodio biskup Antun Škvorčević. Pozdravljajući mlade hodočasnike, biskup je rekao da i na ovom hodočašću želimo Isusovoj Majci, Gospi Voćinskoj otvoriti svoje srce i posvjedočiti tko je ona nama i tko smo mi njoj. Uputio je Isusovoj Majci zajednički pozdrav, a na pojedine zazive djeca su odgovarala pjevanim poklikom „Blažena ti što povjerova“. Podsjetio ih je da se nalazimo u  Devetnici za blagdan Pedesetnice, tijekom koje se zajednica Isusovih učenika okupila s Marijom u Dvorani posljednje večere na molitvu da se na njima ostvari Isusovo obećanje dolaska Duha Svetoga i dovrši vazmeno otajstvo Isusove muke, smrti, uskrsnuća i uzašašća na nebo. Pozvao je djecu da se svojom budnom vjerom i oni pridruže moliteljima u dvorani Posljednje večere, zahvalni Bogu za dar života, dar slobode u kojoj mogu dolaziti u školu i na druge načine izgrađivati se u svojoj Domovini. Zatim je voćinski župnik i rektor voćinske bazilike Ivan Ereiz, uputio biskupu Antunu riječi dobrodošlice. Zahvalio mu je što je tijekom minulih 27 godina s radošću dolazio u Voćin predvoditi i hodočašće osnovnoškolske djece, te mu je u ime nazočnih zaželio sretan rođendan koji je prije nekoliko dana proslavio. Lovro Stuburić i Marija Ciprić, vjeroučenici iz biskupove rodne Župe Davor uručili su mu cvijeće.

 

Polazeći od naviještenog evanđelja i Lukina zapisa u Djelima apostolskim, biskup je u homiliji obrazložio mladim hodočasnicima zašto su zapravo danas došli u Voćin. Prvi razlog je taj da se očituju i potvrde kao prava Isusova rodbina, kako je to sam Isus obznanio u današnjem evanđelju, kad je rekao da su njegova majka, braća i sestre svi oni koji slušaju Božju riječ i vrše je. Spomenuo je kako ga uvijek iznova iznenađuje i raduje istina da smo mi Božji sinovi i kćeri a Isusova braća i sestre upravo po tome što slušamo Božju riječ i nastojimo po njoj živjeti. Upozorio je na tužnu činjenicu da neki ljudi u današnjem hrvatskom društvu, pa i oni na najvišim političkim razinama i u ustanovama jedni o drugima ružno govore, proglašavaju ih nevaljalima i zločestima, što može napose mlade ljude nagnati na pomisao da se u Hrvatskoj u takvom okruženju ne isplati živjeti, te stoga pojedinci napuštaju Hrvatsku u potrazi za boljim svijetom. Rekao je djeci neka ne slušaju samo ono što im ljudi govore, tumačeći im tko su  oni i što trebaju raditi s njihovih ljudskih polazišta, nego da im je prvo i najvažnije poslušati Boga, Isusa Krista i njegovu Majku kad nam govore tko smo mi Bogu, te jedni druge gledamo Božjim pogledom, poštujemo onom ljubavlju kojom nas Bog prihvaća u Isusu Kristu, i na taj način stvaramo snažno i radosno zajedništvo. Da smo mi Bogu najvažnija i najdragocjenija bića, on nam je posvjedočio na najsnažniji način u Isusovoj žrtvi ljubavi na križu, ustvrdio je biskup. Rekao je da biti zajedno s Isusom i Majkom koja nam ga je rodila znači biti potvrđeni u svom dostojanstvu djece Božje i braće i sestara međusobno. Stoga svako naše hodočašće u Voćin i u druga marijanska svetišta nije događaj u kojem tek „nešto“ dobivamo, nego „netko“ postajemo: ljubljena Božja i Marijina djeca a Isusova braća i sestre. Pozvao je djecu da danas na ovom hodočašću najprije stanu s Marijom pod križ Isusov, te samima sebi i drugima reknu: „Gledaj tko smo mi Bogu, kad je on samoga Sina svoga položio za nas u smrt“, a onda da jedni drugima pogledaju u oči, radujući se što su zajedništvo mladih ljudi u Crkvi koji u Isusu Kristu prepoznaju koliko ih Bog voli, a oni im na njegovu ljubav odgovaraju svojom vjerom i poslušnošću. Zamolio ih je da takvo raspoloženje srca ponesu kući kao poruku s ovog hodočašća, i onda je s još većom zauzetošću nastoje svjedočiti svojim ukućanima u obitelji i prijateljima u školi. »Tako se rađa Božja Hrvatska u vašim srcima i u vašim nastojanjima. Tako se rađa bolja Hrvatska, i ne treba je drugdje tražiti. Kad je Božje dobro ostvareno u tebi i u meni, to je najbolja i najljepša Hrvatska«, ustvrdio je biskup.


Podsjetivši mlade hodočasnike da je papa Franjo tekuću godinu proglasio Godinom molitve i pozvao nas da se pripravljamo za sljedeću 2025. koja će biti Jubilejska Godina, kao što je to i inače svaka dvadeset i peta godina u kalendaru. Pojasnio je kako je smisao takve godine u tome da se prisjetimo što je Gospodin Isus Krist za nas učinio, i da nastojimo dublje i zauzetije biti dionicima Božjih dobara u Isusu Kristu. Kazao je kako mu prigodom jubilejskih godinâ i hodočašćâ koja vjernici tijekom njih poduzimaju uvijek dođe na pamet talijanski pjesnik Dante Alighieri koji je davne 1300. godine kao hodočasnik u Rimu pohodio Baziliku Svetog Petra prigodom prve Jubilejske godine u povijesti kršćanstva. Promatrajući brojne hodočasnike, posebno je zamijetio Hrvate i njihovu osobitu pobožnost ovjekovječio u 31. pjevanju trećeg djela nazvanog „Raj“ njegova glasovitog spjeva „Božanstvena Komedija“. Kazao je da je veliki pjesnik uočio kako su hodočasnici iz Hrvatske s izvanrednom znatiželjom srca i pobožnim pogledom pratili izlaganje relikvije Veronikina rupca u Bazilici sv. Petra. »Njihovo pobožno srce i pogled pretvorili su se u molitvu, u čin koji je  spomenutom pjesniku toliko bio dojmljiv da je hodočasnika Hrvata stavio za primjer pobožnog, molitvenog čovjeka«, ustvrdio je biskup. Izrazio je želju da tako bude danas u Voćinu i na našim drugim hodočašćima, osobito na nacionalnom hodočašću iduće godine u Rim, pa da se na našim licima može prepoznati kako smo u svom odnosu prema Bogu iskreno pobožni, u srcu znatiželjni za Boga, željni učiniti ono što on od nas očekuje. Izrazio je uvjerenje da su nazočni hodočasnici naraštaj koji može imati takvo srce i u kojima će neki suvremeni pjesnici, umjetnici i drugi ljudi od duha prepoznati tko smo mi u našem izvornom hrvatskom određenju kao Isusovi vjernici u njegovoj Crkvi.

Podsjećajući na prvo današnje čitanja iz Djela apostolskih u kojem sv. Luka pripovijeda kako su učenici Gospodina Isusa nakon njegova uskrsnuća pitali hoće li sada u Izraelu opet uspostaviti nekoć slavno kraljevstvo koje je politički, gospodarski i vojno bilo veoma moćno, biskup je ustvrdio da su učenici i nakon tri godine što su slušali Isusov navještaj o kraljevstvu nebeskom još uvijek gajili ovozemaljske misli, jer u njihova srca, duše i pameti još nije ušlo svjetlo i snaga Duha Svetoga. Stoga im je Gospodin Isus obećao poslati Duha Svetoga da njegovim djelovanjem postanu po svem svijetu svjedoci njegove uskrsne pobjede nad prolaznošću ovozemaljskog svijeta i nad samom smrću. Poručio je mladima da bi bila velika šteta kad bi oni u svojim srcima razmišljali samo i jedino o tome kako da si izgrade što bolji, ljepši i ugodniji život ovdje na zemlji, te ih je pozvao da na ovom hodočašću otvore svoja srca Duhu Svetom da ih on oblikuje na mjeru Božju te iskuse kako su obdareni onim što je puno veće od ljudskih mogućnosti. Potaknuo ih je da svoje molitve ne svedu samo na traženje od Boga da im daruje neko naše ljudsko, zemaljsko dobro, nego da ga ponajprije zamole da on u njima snagom Duha Svetoga ostvaruje ono što on u svom božanskom naumu želi ostvariti u njihovu životu.
Produbljujući govor o Duhu Svetom, biskup je kazao da on nije tek Božja snaga nego Treća Božanska Osoba u kojoj i po kojoj se ostvaruje zajedništvo Božjeg trojstvenog života: vez ljubavi. Kazao je da su se učenici nakon Isusova uzašašća na nebo vratili u Dvoranu posljednje večere da bi ondje zajedno s Isusovom Majkom postojano molili za obećani dar Duha Svetoga. Molitva je čin kojim se odvraćamo od samih sebe i okrećemo prema Bogu i bližnjima, pojasnio je biskup. Spomenuvši primjer Marijine molitve, biskup je podsjetio da je ona bila prostor djelovanja Duha Svetoga, začela je Isusa po Duhu Svetom. Napomenuvši kako nije slučajno da idemo na hodočašće u marijanska svetišta „da bismo se pomolili“, biskup je podsjetio da je Marija u svojim svetištima prva  moliteljica s nama, i da nam ona pomaže kako bismo i mi Bogu onako otvorili svoju pamet i srce kao što je to ona činila. Istaknuo je da hodočastimo u marijanska svetišta „da bismo se učili moliti“ od najbolje učiteljice molitve, Isusove i naše Majke. Pojasnio je kako molitva nije samo izricanje nekih naučenih molitvenih obrazaca koje je redovito sastavio netko drugi, nego upućivanje Bogu vlastitih riječi iz nutarnje otvorenosti i iskrenosti svoga srca i duha. Molitva nije samo „govor jezika“, nego je ona po Marijinu primjeru i uzoru ponajprije „stanje srca“, njegove otvorenosti za Boga i osluškivanja njegove prisutnosti, uključivanje u Božji svijet, zaključio je biskup. Pozvao je mlade hodočasnike da odu s ovog hodočašća uvjereni kako je molitva jako važno događanje u njihovu mladenačkom životu, jer im Božja prisutnost i snaga Duha Svetoga oblikuje srce po Božjoj mjeri, i osposobljuje da žive po njegovim mjerilima. Zamolio je Mariju da moli s nama i za nas, da se u svakom pojedinom od nas događa i ostvaruje čovjek po Božjem naumu iz svjetla Duha Svetoga, iz energijâ ljubavi kojima je Isus pobijedio smrt.
Pri svršetku svete pričesti biskup je u ime djece hodočasnika uputio Isusovoj Majci čin predanja. Na svršetku slavlja čestitao je pobjednicima na nedavnom nacionalnom natjecanju iz vjeronauka u Godini molitve vjeroučenicima Osnovne škole iz Nove Gradiške, predvođene vjeroučiteljicom mentoricom Andrijanom Petrović kao i vjeroučenicima iz novogradiške Gimnazije na čelu s njihovim vjeroučiteljem mentorom, župnim vikarom Markom Milakovićem. Oni su već drugu godinu zaredom pobjednici na spomenutom natjecanju. Zahvalio je župnicima i župnim vikarima, časnim sestrama i vjeroučiteljima što su poveli djecu na hodočašće u Voćin, i što ih prate u njihovim školama i župama u njihovu odrastanju i rastu u vjeri. Župniku i rektoru voćinskog svetišta Ivanu Ereizu, pjevačima, ministrantima također je izrazio zahvalnost te je za sve njih zamolio zagovor Isusove Majke i zazvao na njih Božji blagoslov.
Nakon okrijepe i odmora, na kongresnom prostoru uslijedilo je tradicionalno natjecanje iz vjeronaučnog znanja, u kojem je sudjelovalo deset ekipa, dok su se ostala djeca okušala u raznim sportskim zabavnim igrama. Građa za natjecanje iz vjeronaučnog znanja bila je posvećena molitvi, u skladu s Godinom molitve koju je na razini opće Crkve proglasio papa Franjo kao pripravu za veliki Jubilej 2025. godine. Prvo mjesto osvojila je ekipa iz Župe sv. Mihaela Arkanđela u Stražemanu za koju su nastupali vjeroučenici: Petra Šubara, Katarina Čop, Andrea Grgić i Luka Škrabal s vjeroučiteljicom Ivanom Škrabal. Drugo mjesto osvojila je ekipa iz Župe sv. Antuna Padovanskog u Starom Petrovom Selu s vjeroučenicima Ditom Babaček, Katjom Masnica, Martom Matošic i Emom Kolodziej te vjeroučiteljima Tomislavom Ivaniševićem i Željkom Dokuzovićem, a treće mjesto ekipa iz Župe sv. Ivana Krstitelja u Špišić Bukovici za koju su nastupali vjeroučenici Sabina Maturanec, Tin Vuković, Dorijan Semeš i Gabriel Jerbić s vjeroučiteljicom Ivonom Boljevčan. Biskup Antun je pobjedničkoj ekipi uručio medalju Voćinskog Svetišta s poveljom o osvojenom prvom mjestu, a drugim ekipama prigodne darove. Istaknuo je kako je lijepo u životu pobjeđivati, a osobito u znanju o vjeri i životom sjedinjenim s Isusom Kristom. Čestitao je svim sudionicima te im zahvalio za trud koji su uložili pripravljajući se za vjeronaučno natjecanje.

Izvor: Požeška biskupija

Vezano
Vezano
Događaji
Zadnje objave
Fotogalerija
Norijada u Požegi
Kutjevački planinari obišli Karlovačko, Samoborsko i Žumberačko gorje
Krizma u Župi sv.Terezije Avilske Požega
Duhovsko bdjenje mladih u požeškoj Katedrali
Maturanti Gimnazije Požega