Lipicanci iz lipičke Ergele oteti su za vrijeme ratnih događanja u kolovozu 1991. godine. Poslije dugih 16 godina pregovaranja, ali i peticije koju je provela Udruga Lijepa Naša, a koju su potpisale tisuće ljudi iz Hrvatske i inozemstva, konji su se u noći s 12. na 13. listopada 2007. godine napokon vratili tamo gdje i pripadaju – u Lipik.
Prigodom 15. obljetnice povratka 66 izgladnjelih i preplašenih lipicanaca iz Srbije, na prostoru Državne ergele Lipik 13. listopada, tog istaknutog datuma, koji zasigurno ima značajno mjesto u novijoj lipičkoj povijesti, danas su se zajednički prisjetili mališani iz Dječjeg vrtića „Kockica“ Lipik i učenici osmog razreda Osnovne škole Lipik, koji su u pratnji svojih odgajateljica i učiteljica posjetili Ergelu te donijeli jabuke konjima.
Jadranka Šimunović Katunar, učiteljica engleskog jezika u Osnovnoj školi Lipik ovom je prilikom rekla kako su učenici posjetili Ergelu u sklopu terenske nastave s ciljem pobližeg upoznavanja lipicanske pasmine, tih živućih spomenika Domovinskog rata te povijesti i tradicije uzgoja konja. Ovo obilježavanje kronološki se održava već petnaestu godinu za redom, a učenici su i ovaj put napravili prigodne plakate posvećene lipicancima i svemu onome što oni predstavljaju i što su proživjeli.
Mališani iz vrtića su došli u pratnji ravnateljice Tatjane Benković i odgojiteljica, a u sklopu prigodnog obilježavanja ove značajne obljetnice, vrtićanci su otplesali pjesmu „Lipicancima s ljubavlju“ te izrecitirali pjesmicu „Slatki poljubac gradu“, dok su osnovnoškolci izveli dramski prikaz onoga što su o lipicancima napisali uz izvedbu pjesme „Ne dirajte mi lipicance“.
Lipicanci – nematerijalno kulturno dobro čovječanstva
Upravitelj lipičke Ergele Damir Jakšić zahvalio je vrtićancima i osnovnoškolcima na tome što i ove godine sudjeluju u obilježavanju povratka lipicanaca u Lipik, naglasivši kako bi 3. prosinca ove godine lipicanci trebali biti zaštićeni kao nematerijalno kulturno dobro čovječanstva, odnosno trebali bi biti upisani na UNESCO-ov popis nematerijalne baštine.
Tekst: Lipički compas
Foto: Lipički compas/ T.Ivčetić