Zloglasni logor Bučje postojao je od kolovoza 1991. do siječnja 1992. godine, a u tome razdoblju kroz njega je prošlo oko tri stotine zarobljenika. Uglavnom su to bili hrvatski vojnici, ali u logoru su bili zatočeni i hrvatski civili, među njima žene i djeca. Među zatočenicima su bili i civili srpske nacionalnosti koji su se odbili priključiti srpskim paravojnim postrojbama ili koji su surađivali s Hrvatima. Zatočenici su držani u nehumanim uvjetima, a mnogi od njih su bili izloženi sustavnom psihičkom i tjelesnom mučenju kojem je neutvrđen broj zatočenika podlegao. Dio zatočenika je razmijenjen u dvije razmjene, u kolovozu i listopadu 1991. godine. U prosincu 1991. godine preostale zatočenike srpske su postrojbe premjestile u logor Stara Gradiška, a slobodu su dočekali u razmjeni izvršenoj 16. siječnja 1992. godine. Ni danas nije poznata sudbina 24 osobe koje su bile u logoru, uključujući i dr. Ivana Šretera.

Povodom 31. obljetnice stradavanja žrtvama ovog logora, uz počasne plotune Gradske straže Požega, počast su 16. siječnja odali predstavnici Udruge logoraša srpskog koncentracijskog logora Bučje Požeško-slavonske, Sisačko-moslavačke, Vukovarsko-srijemske i Splitsko-dalmatinske županije; izaslanik predsjednika Republike Hrvatske brigadir Mile Valentić, zapovjednik Središta za obuku i doktrinu logistike Zapovjedništva za potporu; izaslanica predsjednika Hrvatskog sabora, saborska zastupnica i gradonačelnica Pakraca Anamarija Blažević.

Bili su tu i državni tajnik u Ministarstvu hrvatskih branitelja Špiro Janović, izaslanik predsjednika hrvatske Vlade i Ministarstva hrvatskih branitelja; saborska zastupnica Martina Vlašić Iljkić, članica saborskog Odbora za ratne veterane; požeško-slavonska županica Antonija Jozić; predsjednik Županijske skupštine te gradonačelnik Lipika Vinko Kasana; načelnik Općine Sirač Igor Supan; predsjednik pakračkog Gradskog vijeća Miroslav Ivančić; Ivan Turudić, predsjednik Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora te predstavnici saveza udruga obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja „Hrvatski Feniks“ i udruge Civilnih invalida stradalnika Domovinskog rata Požeško-slavonske županije.

Na komemoraciju su došli i predstavnici PU požeško-slavonske i PP Pakrac te delegacija 123. brigade HV; zajednička delegacija gradova Lipika i Pakraca i predstavnika Koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata Pakrac – Lipik; županijske koordinacije braniteljskih udruga, kao i brojni drugi predstavnici braniteljskih udruga i stradalnika iz Domovinskog rata.

Predsjednik Udruge logoraša srpskog koncentracijskog logora Bučje Josip Cah u svojem se kratkom obraćanju prisjetio svih onih strahota i muka koje su logoraši morali proživljavati na groznom mjestu, zahvalivši svima koji su došli odati počast.

Okupljenima se obratila i Ivana Rihtar, kćerka Bohumila Dostala, nestalog hrvatskog branitelja i zatočenika logora na Bučju. Ona je u dojmljivom iskazu prikazala uništeno djetinjstvo, život dvoje djece, sebe i svojeg brata nakon nestanka samohranog oca. Unatoč svim iščekivanjima i nastojanjima, oni još uvijek, nakon trideset i jedne godine tragaju za svojim ocem. Uz Ivanu Rihter, prisutnima se obratila i civilna žrtva rata Zlata Kranjčić, inače jedna od 13 zatočenih žena koja se prisjetila strašnih dana i torture provedene u logoru Bučje, a kasnije i logoru Stara Gradiška.

Mjesto natopljeno krvlju i suzama

Predsjednik Hrvatskoga društva logoraša srpskih koncentracijskih logora Ivan Turudić, govorio je o tome kako i danas tragamo za brojnim nestalim. On je spomenuo i dokumentarni film koji se snima o logoru Bučje, a koji će obuhvatiti lokacije i priče logoraša, uglavnom Pakračana i Lipičana, koji su proživjeli sustavna maltretiranja i zlostavljanja.

„Ovo je mjesto natopljeno krvlju i suzama.“, naglasio je Ivan Turudić istaknuvši kako će u spomen svim žrtvama ovog zloglasnog logora simbolično biti uređen jedan zid, nadomak postojeće kapelice, kao trajno sjećanje.

Poziv svima koji imaju informacije i bilo kakva saznanja o nestalim osobama

„Svjedočanstva koja su ovdje izrečena trebalo bi iznova puštati i slušati nadajući se i vjerujući da će ta ista svjedočanstva doći do onih osoba koje znaju nešto više o nestale 24 žrtve logora Bučje za kojima još uvijek tragamo, a među kojima je i veliki hrvatski mirotvorac dr. Ivan Šreter. Možda bi nakon tih svjedočanstava neki mogli i progovoriti o tome gdje su posmrtni ostaci tih ljudi.“, rekla je požeško-slavonska županica Antonija Jozić.

„Vjerujem da oni koji znaju nešto o žrtvama osjećaju toliki nemir, te bi im mir donijelo samo kad bi o istini govorili i progovorili. Veliki bi mir time donijeli i cijeloj domovini, ali prvenstveno obiteljima onih ljudi za čija počivališta dan danas ne znamo gdje se nalaze.“, naglasila je županica Jozić.

Stoga je, kao županica Požeško-slavonske županije pozvala sve one koji nešto znaju o nestalim žrtvama da donesu mir onima koji dugi niz godina iščekuju bilo kakvu vijest o svojim najmilijima.
Državni tajnik Špiro Janović, izaslanik predsjednika hrvatske Vlade i Ministarstva hrvatskih branitelja je rekao kako je Bučje mjesto velike patnje i zločina počinjenog nad hrvatskim narodom.

„Tragajući za posmrtnim ostacima dr. Ivana Šretera Ministarstvo hrvatskih branitelja kopalo je i tražilo na 52 lokacije. Njegove posmrtne ostatke ćemo tražiti dok god ih ne pronađemo, kako njegove, tako i posmrtne ostatke oca Ivane Rihtar, ali i svih onih, preko 1800 nestalih hrvatskih branitelja i civila.“, rekao je Špiro Janović.

Izaslanica predsjednika Hrvatskog sabora, saborska zastupnica i gradonačelnica Pakraca Anamarija Blažević istaknula je kako se ovom prigodom nalazi u trostrukoj ulozi jer, osim što predstavlja Hrvatski sabor i Grad Pakrac, ona je i unuka osobe koja je nestala upravo u logoru Bučje jer za njezinim djedom s kojim je odrasla u istom kućanstvu još uvijek se traga.

Sve je to zato što smo voljeli i volimo Hrvatsku

Kao saborska zastupnica, Anamarija Blažević je izrazila ponos time što je donesen Zakon o civilnim stradalnicima koji je bio izuzetno potreban. Kao gradonačelnica Pakraca ona je iskazala izvrsnu suradnju s Upravom za zatočene i nestale pri Ministarstvu hrvatskih branitelja, a kao unuka osobe za kojom se još uvijek traga izrazila je istinsko suosjećanje sa svima onima koji tragaju za svojim najmilijima.

„Razmišljajući o svemu što se ovdje događalo za vrijeme rata, sve ono što smo proživjeli možemo sročiti u jednu rečenicu: Sve je to zato što smo voljeli i volimo Hrvatsku.“, naglasila je gradonačelnica Blažević.
Ona je također uputila zahvalu svima onima koji pišu, snimaju, proučavaju i čine sve ono kako bi se istina o Domovinskom ratu prenijela generacijama koje dolaze poslije nas jer pakračko-lipičko ratište bilo je od izuzetne važnosti u obrani domovine.

Nakon komemoracije molitvu je poveo pakrački župnik, vlč. Jozo Zorić.

Izvor: Lipički Compas