VREMEPLOV Na današnji dan rođen je hrvatsko francuski general Marko Slivarić pl. Heldenburšk

General Marko Slivarić pl. Heldenburški rođen je 12. listopada 1762. godine u selu Vrčin Dol (Pleternica), u graničarskoj obitelji Martina i Anđele. Marko je kršten u župnoj kapeli sv. Antuna Padovanskog u Vrčin Dolu (ime dobiva po svom djedu po majci Marku). Kao i njegovi predci, otac, djed, pradjed, i Marko je krenuo vojničkim pozivom. Nakon završetka časničke škole ( vojna akademija Terezijana u Bečkom Novom Mjestu) smjera topničke službe, Marko 1. svibnja 1781. ulazi u službu Austrije kao kadet u 2. topničkoj pukovniji. Kao školovani mladi časnik, nakon toga dobiva raspored u Vojnu Hrvatsku, područje Vojne granice u Slunjskoj pukovniji, 1782. godine. U to vrijeme izmjerio je Slunjsku pukovniju po granicama satnija, tako da je zabilježen kao jedan od hrvatskih kartografa. Promaknut je 1787 u čin potporučnika te je sudjelovao tada u bojnim djelovanjima na Talijanskom bojištu. Zatim je 1794. promaknut u čin poručnika, i premješten u pukovniju u Otočac u kojoj je 1797. promaknut u čin satnika, premješta se potom u Ogulinsku bojnu gdje 1809. dobiva čin bojnika. U proljeće 1809. sudjeluje u bitkama u Lici zapovjedajući jednom bojnom, protiv Napoleonove francuske vojske koju vodi maršal Marmont. U tim bojnim djelovanjima bojnik Slivarić pružio je veliki otpor, što nije prošlo nepaženo kod maršala Marmonta. Sklapanjem sporazuma u Beču između Austrije i Francuske, 1809. sav dio Hrvatske južno od Save pripadalo je Francuzima, koji su tim dobivenim zemljama dali ime ”Ilirske pokrajine” a maršal Auguste Marmont postaje prvi guverner (1809.-1813.) istih. Tako su dojučerašnje hrvatske pukovnije koje su bile žestoki protivnici, francuzima, postali saveznici. Početkom 1810. godine maršal Marmont imenuje nove zapovjednike pukovnija, među njima i jedinog, Hrvata, Marka Slivarića privremenim pukovnikom i zapovjednikom Ličke pukovnije sa sjedištem u Gospiću. Iste godine maršal Marmont šalje izaslanstvo Ilirskih pokrajina u Pariz, caru Napoleonu na polaganje prisege, vojnu delegaciju tada, predvodi pukovnik Marko Slivarić, koji je tom prilikom 28. studenog 1810. odlikovan Časničkim križem Legije časti….
…Francuski car Napoleon promaknuo je pukovnika Marka Slivarića u brigadnog generala 5. veljače 1813. godine, potom ga šalje u travnju u sjedište svoje pukovnije u Gospić da mobilizira još jednu bojnu od 1000 ljudi te dovede u Njemačku. Sa cijelom hrvatskom brigadom general Slivarić sudjeluje u prvom i drugom pohodu na Sasku u postrojbi IV. korpusa Velike Armije pod zapovijedanjem generala Bertranda. Poslije bitke u Leipzigu, poznatije pod nazivom ”Bitka naroda” 16.-19. listopada 1813. u kojoj su francuzi izgubili ( Napoleon je protjeran na otok Elbu) 19. listopada, generala Slivarića su zarobili kao francuskog generala i odveli u siječnju 1814. u Ostrogon u Mađarsku. Slivarić traži povratak u domovinu Hrvatsku i austrijsku vojsku, ali ga Austrija ne želi primiti kao brigadnog generala, poradi velike odanosti francuskom caru Napoleonu. Iz mađarskog zarobljeništva general Slivarić vraća se šest mjeseci posije 15. srpnja 1814. u Francusku i smješten je u Marseilleu gdje se stavlja glavnom stožeru Francuske vojske na raspolaganje, i dobiva pola plaće.
U Francuskoj u to vrijeme dolazi do obnavljanja monarhije gdje se na vlast dolazi Luj VIII. No u veljači 1815., Napoleon je pobjegao sa otoka Elbe i ponovo preuzeo vlast u Francuskoj te započinje razdoblje poznato pod nazivom ”Sto dana’. Dva dana prije poznatih ”sto dana” general Slivarić obratio se ministru rata pismom o svojim gubitcima u posljednja dva pohoda na Rusiju i Sasku te zahtjevom za nadoknadu troškova.
U tom vremenu generala Slivarića ponovo su aktivirali u vojnu službu 23. travnja 1815. kao zapovjednika 2. brigade 24. pješačke divizije u devetom opservacijskom korpusu pokrajine Var pod zapovjedništvom maršala Brunea.
Brigadni general Marko Slivarić postavljen je 1.lipnja 1815. godine za vrhovnog zapovjednika utvrde –grada Antibesa.
Nakon bitke kod Waterlooa, u kojoj su francuske snage doživjele poraz, od saveznika, Napoleona su po drugi puta protjerali, sad na otok sv. Helenu, (gdje umire 5.svibnja 1821. godine.)
Austrijske snage blokiraju i žele osvojiti grad Antibes, ali on se brani odan kralju Luju XVIII.
Obranu grad Antibesa organizira brigadni general Marko Slivarić uz dogovor sa lokalnim vlastima predvođenim gradonačelnikom Francoisom Tourreom i gradskom stražom i spriječava austrijsku vojsku da okupiraju grad-utvrdu Antibes što mu donosi duboku zahvalnost Antibljana. U jednom vojnom izviješću se navodi da je ”mudrim spojem opreza i čvrstine uspio zadržati utvrdu u rukama kralja, te izbjeći sve zamke koje su mu stranci neprekidno postavljali”. Tim prilikama su mu nudili ”povratak u austrijsku vojsku što su mu odbili 1813.” Zbog odanosti francuskom kralju Luju XVIII. grad Antibes uzdignut je na čast zaslužnih gradova kraljevstva i pridodano mu je geslo ”Fidei servandae exemplum 1815” U središtu grada Antibesa podignut je mramorni stup 1818. kao uspomena na hrabre i domoljubne Antibljane.
Unatoč blistavoj obrani grada Antibesa brigadni general Marko Slivarić smjenjen je sa dužnosti vrhovnog zapovjednika obrane Antibesa 7. rujna 1815. godine. Naime kao što stoji u jednom vojnom dokumentu upućenom francuskom ministru rata, general Slivarić je ”žrtvovan zbog potrebe održavanja harmonije između nas i Austrijanaca” Smjenom Slivarića austrijancima je oduzet svaki ”izgovor” za povlačenje iz regije Provanse. Zahvalnost generalu Slivariću za obranu Antibesa iskazali su u pismima građani, gradska straža i gradonačelnik: ”Gradska straža i zapovjednici neće nikada zaboraviti što mu sve duguju te će ga njihova zahvalnost i privrženost svugdje pratiti gdje god bio”. Pismo su potpisali satnik zapovjednik straže Gairaud u odsutnosti glavnog zapovjednika i još 28 časnika. Također, general Slivarić bio je visoko cijenjen kao zapovjednik obrane, od gradonačelnika Antibesa i njegovih zamjenika. U pismu koje šalju generalu Slivariću 14. rujna 1815. godine, između ostalog piše, ”da žale zbog njegovog odlaska sa dužnosti, podsjećajući da je uvijek s njima dijelio sve svoje akcije, projekte i planove, te mu žele puno uspjeha u nastavku karijere”. Obrana Antibesa isključila je svaku nadu povratka u domovinu za generala Slivarića i nastavak vojne službe u Austrijskoj vojsci.
Kraljevskom odlukom već sljedeći mjesec, 18. listopada 1815. general Marko Slivarić umirovljen je u 53. godini života i 34-toj godini vojne službe. Nakon umirovljenja ostatak života provodi u mjestu Gignacu pokrajina Herault na jugu Francuske. Nakon zahtjeva generala Slivarića za državljanstvom, potporu mu šale i stari znanac maršal Marmont koji daje preporuku francuskom ministru rata : “Poznajem generala Slivarića od kada je stupio u službu Francuske. Uvijek se ponašao na istaknuti način”.
Zahvala francuske države generalu Slivariću dolazi 8. listopada 1817. kada dobiva francusko državljanstvo, i potvrdu da može ostati u Francuskoj, za razliku od brojnih drugih stranih vojnika koji nisu stekli državljanstvo te su ostali bez vojne mirovine. Hrvatsko-francuski general Marko Slivarić preminuo je u 76. godini života 27. kolovoza 1838. u Gignacu gdje je i sahranjen na mjesnom groblju po katoličkom običaju, sa njim je živjela njegova kći Henriette, koja je bila udovica. Njegova supruga Antoniette nikad nije otišla iz Hrvatske, živjela je u Karlovcu i preminula je prije supruga Marka.
Novu stranicu povijesnog spomena o generalu Marku Slivariću otvorilo je Veleposlanstvo Republike Hrvatske u Francuskoj 15. rujna 2008. godine na 170. obljetnicu njegove smrti. Naime, tog dana otkrivena je spomen ploča na kući u kojoj je živio i preminuo, a na gradskom groblju u Gignacu podignut je grobni spomenik njemu u čast. Na grobnom spomeniku uočljivi su podaci našeg časnog i hrabrog generala te junačka djela Prve hrvatske provizorne pukovnije koja je pod francuskom zastavom dijelila slavu francuske vojske. Na dvjestotoj obljetnici Ilirskih pokrajina u Parizu 14. listopada 2009. godine u središnjem dijelu proslave pod Slavolukom pobjede nastupili su veterani Domovinskog rata odjeveni u replike odora hrvatskih pukovnija koje su se borile u sklopu francuske Velike armije. U tom dijelu proslave simbolično je zapaljen plamen na grobu neznanog junaka. Također, tom prilikom prvi puta izvedena je, uz francusku i hrvatska himna.
U Pleternici je 12. listopada 2016. godine, na 254. obljetnicu rođenja generala Marka Slivarića održan međunarodni simpozij i otvorena izložba. Na dvojezičnoj hrvatsko-francuskoj izložbi prikazani su izvorni dokumenti o životu generala Marka Slivarića plemenitog Heldenburškog koji potječu u većini iz francuskog Vojnog i Državnog arhiva. Kako do sada nema portreta, zaštitni znak izložbe bila je ilustracija Marka Slivarića u odori francuskog brigadnog generala koji je napravio gosp. Darko Pavlović, jedan od najboljih hrvatskih vojnih ilustratora. Prikazan je na izložbi i plemićka titula njegova oca Martina iz 1772. godine koja je dio stalnog postava Muzeja grada Zagreba, kao i replike dokumenata iz gradskih arhiva Antibesa i Gignaca. Izložbu su uveličali i četiri replike odora hrvatskih pukovnija koje su bile u francuskoj Velikoj armiji: 1. hrvatska provizorna pukovnija, Dalmatinska kraljevska pukovnija, Istarska kraljevska bojna i Hrvatska husarska pukovnija. To su upravo replike odora koje su nošene na proslavi 200-te obljetnice Ilirskih pokrajina u Parizu. Među njima je odora pukovnika Marka Slivarića sa replikom ordena križa legije časti i replika zastave 3. provizorne pukovnije. Autor izložbe je bio g. Claude Grbeša, uz postav Gradskog muzeja Požega. Izložba je bila otvorena 30 dana u Hrvatskoj knjižnici i čitaonici u Pleternici.
Kao završni dio simpozija otkrivena je dvojezična (na francuskom i hrvatskom) turistička ploča na cesti prema Vrčin dolu (grad Pleternica), rodnom selu generala Marka Slivarića.
I ova knjiga podsjetnik je na povijesnu hrvatsko-francusku povezanost, kroz određene osobe, posebno značajne za vojnu povijest.
Ove godine general Slivarić je dobio i svoju marku.
Izvor: Mario Kalan