Planinari HPD Gojzerica Podružnica Oriovac organizirali su protekli vikend (29.-30.04.2023. godine), izlet na svima poznatu Premužićevu stazu na Velebitu. Izlet je organiziran povodom 90-godišnjice, od kako je izgrađena i puštena u promet ova planinarska staza.
Povod ovome je činjenica da se Ante Premužić, graditelj staze, rodio i odrastao u Slavonskom Kobašu, selu koje se nalazi na području općine Oriovac. Načelnik općine Antun Pavetić i općinski vijećnik Karlo Tomljenović (inače član društva) zajedno su reagirali podržavši ovaj izlet, koji je značajan ne samo za povijest općine nego kao i zalog za budućnost.
Općina je financirala prijevoz autobusom, pa se na izlet prijavilo mnogo mladih ljudi. Izlet je vodio i organizirao Boro Jukić, inače licencirani vodič iz središnjice u Požegi.
Organiziranim prijevozom stigli su do planinarskog doma Alan, koji se nalazi na Središnjem Velebitu. Pošto ih je bilo mnogo i nije bilo dovoljno mjesta u domu, ostatak ih se smjestio u novoizgrađenim Stanovima na Alanu.
Nakon što su se raspakirali, svi zajedno krenuli su u osvajanje obližnjeg vrha Zečjak (1622 mnv).
Prvo su krenuli Premužićevom stazom na kojoj nije bilo tragova snijega, ali snijeg se pojavio čim su skrenuli sa staze i krenuli prema vrhu. Kako su išli dalje snijeg je postajao sve dublji i značajno je otežavao kretanje.
Teškom mukom krećući se po dubokom i vlažnom snijegu, u koji su propadale umorne noge planinara boreći se za svaki dodatni korak, stigli su napokon na vrh. Zavladalo je veliko veselje, jer neki od njih bili su po prvi puta na planinarenju te nisu mogli skriti svoje zadovoljstvo.
Oni iskusniji očekivali su uspone na nove vrhove, ali nisu očekivali da će to ostvariti u ovako snježnim uvjetima te su također bili jako sretni i zadovoljni. Užitak zbog uspona i odmor potrajali su neko vrijeme, a onda je uslijedila zajednička fotografija i povratak u dom.
Silazak s planine bio je jednako težak, pa čak i teži zbog stalnog propadanja i proklizavanja na vlažnom snijegu. Skoro se dogodila i nezgoda, kada je jedan planinar otklizao prevrćući se niz padinu. Hvala Bogu nije se dogodilo ništa, a čovjek se ustao i nastavio hodati bez posljedica.
Stigavši natrag u smještaj planinari su se raskomotili i večerali topli grah koji im je pripremio ”ljubazni” domar u PD Alan-u. Nakon večere u sumrak dana, hrabrija grupa odvažila se za noćni uspon na obližnji vrh Buljma (1454 mnv).
Ovaj uspon pružio je poseban doživljaj hrabrim planinarima i zadovoljstvo za ostvareni uspjeh. Vrativši se s vrha nastavili su druženje, ali većina njih ubrzo je poklekla utonuvši u san uzrokovan umorom.
Sljedeće jutro ustali su rano, doručkovali i krenuli na stazu, prethodno se podijelivši u tri skupine. Svi su krenuli Premužićevom stazom od Alana prema Rossijevoj kolibi, a bili su podijeljeni prema jakosti i brzini skupine.
Na kraju zbog loših uvjeta i snijega na stazi, ni najjača grupa nije stigla do Rossijeve kolibe i vrha Gromovača, već je stazu skratila za trećinu i popela se na Krajačev kuk (1659 mnv). Dio iz druge skupine također je dosegao isti vrh, dok se najslabiji dio ekipe okrenuo na polovici puta i vratio natrag do smještaja.
Ujutro na samom polasku sve tri skupine skrenule su i usputno osvojile obližnji Alančić (1611 mnv) te nastavile Premužićkom prema zacrtanom cilju. Po povratku svih grupa sa staze, uslijedilo je pakiranje i polazak na put kući. Za sve njih završio je još jedan uspješan i zanimljiv izlet.
Po završetku izleta vodič i organizator Boro Jukić, osvrnuo se na netom završeni izlet sljedećim riječima: ”Njegova Visost “Velebit”…dva dana uživanja na Velebitu sa najboljom mogućom ekipom. Sam uspon s autobusom bio je gotovo nemoguć ali je mladi vozač uz pomoć svoga navigatora i čistača Miličevića uspio nas dovesti do pastirski stanova.
Prvi dan osvojen Zečjak 1622 mnv te noćni uspon na Buljmu 1454 mnv. Noćno druženje uz slavonske delicije i pokoju dozu hmelja. Drugi dan se većina uspjela popeti na Alančića 1611 mnv te Krajačev kuk 1659 mnv. Svima srce ispunjeno radostima, novim doživljajima i pričama.
Posebnu težinu nosi to da je ovo nekima bilo prvo ozbiljnije planinarenje. Ja sam kao vodič ponosan na cijelu ekipu jer smo svi različiti, a opet u planinama smo isti. Poštovati planinu znači poštovati sebe. I na kraju spomenuti Antu našeg dobrog duha i Frana koji ima 14 godina, a već je pobjednik.
Sav taj doživljaj ne bi bio tako dobar i savršen da nismo u istom društvu HPD Gojzerica pod Višeslavovim budnim okom.”
Do iduće zgode i nezgode!
HPD Gojzerica Požega
