Čaglinski kraj ove godine bilježi jednu vrijednu obljetnicu o čemu nam je Stjepan Albert poslao slijedeći tekst:

 

 

Početkom XX stoljeća u Čaglinu nije bilo škole, već su školska djeca polazila školu u Ruševu, pješačeći svakodnevno stazom kroz migalovačke livade. Škola je sagrađena tek 1923. godine, a sredstva je osigurala općina Bektež.

Školska zgrada izgrađena je na pogodnom mjestu, usred sela, a sastojala se od jedne učionice i stana za učitelja sa svim potrebnim prostorijama za stanovanje. Prvi učitelj u Čaglinu bio je Ljudevit Bačić, a potom su slijedili Ilija Kekić, Ivka Mrkonjić, Filipina Prpić i Anka Šimić. U školskoj godini 1945/46. učitelj je bio Maleničić, koji je ujedno bio i upravitelj škole, a što se vidi iz svjedodžbe Josipa Garilovića za IV. razred.

Ovakvo stanje zadržalo se sve do dolaska za učitelja Ivana Švajde i Ružice Švajda, kada je učionica pregrađena u dvije učionice, jer se prelazi na osmogodišnje školovanje, što zahtjeva povećani učionički prostor. U to vrijeme dolazi do proširenja učioničkog prostora iznajmljivanjem 2 učionice u zgradi Danice Vidaković na željezničkoj stanici, a iseljenjem ureda milicije iz stare općine te dvije učionice zamjenjuju se s dvije prostorije u staroj zgradi općine. Međusobna udaljenost tih učionica od učionica u školskoj zgradi bila je jedan kilometar, što je stvaralo vrlo tešku situaciju za nastavnike kao i organizaciju nastavno-odgojnog procesa.

Iz navedenih razloga prišlo se izgradnji nove školske zgrade montažnog tipa s 8 učionica, 1 zbornicom i 1 kancelarijom za tajništvo škole.

Radi uvida u stvarnu iskorištenost toga prostora tajnik općine Čaglin Antun Mičević, referent za prosvjetu Zvonimir Fridrich i upravitelj škole Davorin Renko uputili su se biciklima u Levanjsku Varoš i Stare Mikanovce pokraj Vinkovaca, gdje su sagrađene takve dvije škole. Budući da je u tim zgradama uočena nedovoljna visina učionica predloženo je da se osim visine elemenata (200 cm) podigne visina za još 60 cm, što je i prihvaćeno. Elementi za gradnju prevezeni su u Čaglin (iz mjesta proizvodnje) vlakom, a školski odbor je organizirao prijevoz na gradilište. Montažne radove preuzela je Zanatska zadruga Protić iz Treštanovaca, a voditelj svih radova bio je zidar Drago Kovačić iz Milanluga.

Vrijedno je istaći da je škola tada imala višestruku funkciju. Nastavnici škole osim predavanja u osnovnoj školi predavali su više predmeta u dvogodišnjoj školi za seosku omladinu, a neki su predavali i neke predmete na traktorskom kursu, koji je organizirala Poljoprivredna zadruga Čaglin, a završilo ga je oko trideset traktorista.

Daljnjom centralizacijom škole te organizacijom prijevoza učenika u Matičnu školu u Čaglinu iz područnih škola i ova školska zgrada postaje pretijesna pa se rađa ideja o gradnji nove školske zgrade. No 13. travnja 1964. godine dolazi do jakog potresa na području Dilj gore, a koji zahvaća sveukupno školsko područje škole Čaglin u kojem su oštećene gotovo sve zgrade u područnim školama, pa i zgrada u Čaglinu. Općina Požega tada je osnovala Operativnu građevinsku grupu, koja je trebala izvršiti popravke na svim školskim zgradama, a koju je već slijedeće godine preuzela škola i nastavila s radom na popravci zgrada. U taj posao solidarno su se uključile općine Nova Gradiška i Podravska Slatina, koje su sagradile nove školske zgrade u Sovskom Dolu i Pakoj. Ali zbog nedostatka novca sa radovima se stalo, a Operativna grupa je rasformirana. No tada je početo s gradnjom nove školske zgrade, te je sagrađena polovina zgrade i dvorišna zgrada sa sanitarnim čvorom, ali koja je dovršena tek nekoliko godina kasnije. Dovršenje školske zgrade ponovno je vezan uz jedan čudan događaj – potres na području Banja Luke. Tada je dograđena druga polovina zgrade, kakva se ona nalazi i danas. Kompletan projekt zgrade načinio je Projektni biro Građevnog poduzeća „Pionir“ a radove je dovršio Zanatski centar iz Požege. Školska zgrada danas ima 10 učionica i potreban prateći prostor što u potpunosti zadovoljava današnje potrebe.

Vrijedno je (ponovno istaći dodao S. A.) istaći da je škola tada osim svoje odgojno – obrazovne funkcije imala i dodatnu funkciju. Učitelji i nastavnici škole su osim nastave u redovnoj osmogodišnjoj školi predavali više predmeta u dvogodišnjoj školi za seosku omladinu, a bili su predavači i na traktorskom tečaju. Veći broj njih kasnije je polagao ispite za vozače kamiona i autobusa, a organizaciju tih aktivnosti vodila je Poljoprivredna zadruga Čaglin. 

Te poslove uz redovan rad u osmogodišnjoj školi obavljali su učitelji sa srednjom školskom spremom, ali su se oni uključili u sustav doškolovanja i stjecali su višu stručnu spremu, kako bi mogli udovoljiti novim zahtjevima i potrebama.

Afirmacija škole u vlastitoj sredini najčešće je postignuta aktivnošću i inicijativom upravitelja/ravnatelja škole, pa stoga pokušavam navesti imena upravitelja/ravnatelja škole koji su obavljali dužnost u to vrijeme.

Ljudevit Bačić, Ilija Kekić, Ivka Mrkonjić, Filipina Prpić, Stjepan Buturac, Anka Šimić, Maleničić, Larma (?), Vlado Vukadinović, Ivan Švajda, Emilijan Bello, Davorin Renko, Zonimir Fridrich (dopisao S.A.) … 

Obzirom na značajne promjene u broju učitelja prilikom spajanja pojedinih škola do konačnog spajanja svih područnih škola u jedinstvenu školu sa sjedištem u Čaglinu navodimo i popis svih djelatnika koji su radili u školi Čaglin i njenim područnim školama, koliko je to iz dostupnih podataka bilo moguće spoznati. …

Zbrojeno to iznosi 73 prosvjetna djelatnika i 12 djelatnika u prosvjeti (tajnici, knjigovođe, domari, spremačice i kuharica, dodao zbrojeno S. A.) Slijedi dalje do kraja tekst Zvonimira Fridricha.

I da na kraju zaključimo: Osnovna škola Stjepana Radića u Čaglinu kroz sve vrijeme svojega postojanja bila je značajan faktor razvoja Čaglina ali i cijelog čaglinskog kraja. Gotovo stotinjak njenih djelatnika dali su svoj doprinos tome, ali nažalost i postupku iseljavanja iz naših sela u mnoge krajeve lijepe naše pa i širom Europe.

Škola je svojim postojanjem učinila ono što mnogi čimbenici nisu mogli i uspjeli učiniti, t. j. projicirati put za osiguranje svoje vlastite egzistencije.

U spomen Amaliji i Zvonimiru Fridrichu navodim da sam pismom zamolio za pomoć o školi u Čaglinu 23. 7. 2016. godine, a naprijed navedeno pismo i podatke primio sam 26. 9. 2016. od mojih dragih prijatelja Amalije, nastavnice biologije i Zvonimira Fridricha, nastavnika fizike i tehničkog odgoja.

 

Na kraju izvadak iz podužeg pisma Požeško-slavonskoj županiji, Gradu Požegi, Općini Čaglin i Državnom arhivu u Slavonskom Brodu-Odjelu u Požegi (pismo ima pet stranica napisanih u kolovozu 2023.) … Obilježiti (proslaviti) stogodišnjicu školstva u Čaglinu i stogodišnjicu bivše Pučke škole sagrađene sredstvima općine Bektež 1923. godine. Obzirom da je u istoj zgradi Zlatko Crnković Čaglinski pohađao tri razreda, na zgradu postaviti spomen ploču u spomen jubileja zgrade i spomen na Zlatka Crnkovića Čaglinskog. Uz moje osobne čestitke dodajem i moju želju da zgrada ne doživi sudbinu Vatrogasnog doma – kojeg s pravom možemo zvati bivšim čaglinskim Domom kulture.

 

Koristim ovu priliku da svim prosvjetnim radnicima i radnicima u prosvjeti čestitam nadolazeći svjetski Dan učitelja. Mom Čaglinu želim da se tako razvije u budućnosti što bi iziskivalo otvaranje neke srednje škole u Čaglinu.