Mala, ali hrabra i avanture željna ekipa pod vodstvom vodiča Frane Barišića uputila se u petak poslijepodne na planirani zimski uspon na Vlašić 25.- 27. studenog 2022.g. Vlašić se nalazi u samom srcu Bosne i Hercegovine, te je odavno prepoznat kao izvrsna planinarska i turistička lokacija. Vrh Paljenik, područje Devečani i vrh Galice su vrlo atraktivni ciljevi planinara, s dobro obilježenim planinarskim stazama.

Nakon dolaska u smještaj u planinarskom domu „Erik Brandis“ koji se nalazi na platou Galica na 1509 mnv dobrodošlicu su im poželjeli domar i već uhodana domaća ekipa koja je dobru atmosferu dodatno ugrijala s čak 5 harmonika i dobro poznatim glazbenim repertoarom. Oni su se kao savjesni planinari koje ujutro čeka ozbiljan zimski uspon uputili rano na spavanje i teška srca napustili dobro društvo.

U subotu ujutro, nakon ukusnog doručka koji im je pripremio domar Vlado, krenuli su na uspon prema Paljeniku, najvišem vrhu Vlašića, koji se nalazi na 1933 mnv. Prvi dio uspona uživali su u prekrasnim planinskim prizorima na Devečanskim stijenama i pogledima na dolinu koju su ostavili u magli, a nailazili su i na mnoge endemske biljne i životinjske vrste o kojima im je vodič dodatno pričao zanimljive i poučne priče (Rosa Brandisia endemska je vrsta ruže koja raste na padinama Vlašića. Njena posebnost je u tome što nema trnje a ono joj izraste čim se presadi u niže krajeve).

Prvu pauzu napravili su nakon 1,5 h uspona u planinarskom domu Jusuf Pečenković na 1768 mnv, te su u dobrom društvu ostalih planinara popili „pravu tursku“, ugrijali se i ubrzo nastavili dalje. Kako je uspon odmicao sve im je jasniji bio komentar njihovog domara, koji je na njihovo oduševljenje jutarnjim sunčanim prizorima samo kratko rekao: „hm, na Vlašiću se nikad ne zna“. Ubrzo im se zabijelilo pod nogama, a onda su krenuli oblačiti i dodatne jakne, kape i rukavice.

Na samom vrhu Paljenik dočekalo ih je -4℃, ali je taj minus zbog izuzetno jakog, ledenog vjetra stvarao je osjeća hladnoće puno veći. Pod pomalo ekstremnim uvjetima hrabro su odradili fotografiranje sa zastavom HPD Gojzerica koju su morali držati svim raspoloživim rukama. U zaklonu ispod TV tornja (visok je 96 metara, čime njegov vrh doseže visinu od 2029 metara) kratko su odmorili, olakšali ruksake za težinu energetskih zalogaja i napitaka, uživali u nezaboravnom pogledu s vrha i uputili se jednako zanimljivom stazom natrag.

Nakon uspješnog povratka u planinarski dom i kratke okrijepe, krenuli su u obilazak Babanovca na kojem se nalazi poznati centar za zimske sportove koji raspolaže s 5 skijaških staza i 4 skakaonice. Šumski i pašnjački predjeli sa ski-liftovima, stazama za alpsko i nordijsko skijanje, snowboard i sanjkanje izmjenjuju se s mnoštvom privatnih vikendica, hotela, restorana i pansiona. Na sve strane vrijedno se radi i priprema za skoru skijašku sezonu koja je ovdje vrlo uspješna jer se snijeg zadržava na Vlašiću oko 5 mjeseci.

Posjetili su i Eko FIS turistički kompleks koji posjetiteljima nudi smještaj u hotelima, apartmanima i eko kućama, sportske terene, skijalište, adrenalinski park, paintball, spa centar, te bogatu autohtonu gastronomsku ponudu u kojoj su i oni uživali. U sklopu kompleksa susreli su se i s medom (nažalost, ili na sreću, u kavezu) koji nije baš bio raspoložen za druženje i dao im je do znanja da je vrijeme za njegov zimski san.

Od turističke ponude u cijelom ovom kraju najpoznatiji je vlašićki sir, ovčji bijeli sir u salamuri, koji se može kupiti neposredno od pastira na mnogobrojnim mjestima uz cestu. Skoro svako dvorište i svako stado ima svog čuvara, pastirskog tornjaka koji zbog svog velikog i snažnog tijela izgleda opasan, ali je ustvari potpuno dobroćudan prema ljudima. I njih je jedan Tori čuvao dok su umorni od planinarenja čvrsto spavali u domu.

Nedjeljno jutro i pogled kroz prozor donijeli su novo oduševljenje jer je snijeg pao i u ovom „nižem“ području, a taj dan ih je čekao uspon prema kapelici Gospe Snježne na 1550 mnv. Ponovo ukusan i mirisan doručak brižnog domara, opremanje i uspon kroz predivnu crnogoričnu šumu i planinske krajolike do kapelice.

Kapelica je napravljena na mjestu gdje se još u starim vremenima slavila Misa jedanput godišnje za pastire dok su na Vlašiću pasla stada ovaca i ostale stoke. U njenoj neposrednoj blizini je vidikovac „Vukovića brdo“ za za koji kažu da je jedan od najljepših vidikovaca na Vlašiću. Naši planinari nažalost ovaj put zbog magle nisu uspjeli doživjeti taj spektakularni pogled, ali su zato napravili snjegovića i ostavili uspomenu na svoj posjet.

Pri povratku je slijedilo dodatno uživanje u snježnim prizorima i stvaranje brojnih fotografskih uspomena. Kako se približilo vrijeme za povratak kući, a u planu je bio obilazak Travnika i njegovih najpoznatijih lokacija, brzo su se spakirali, uputili još jedan pogled prema vrhu s mišlju kako će se opet ubrzo vratiti i krenuli.

U Travniku – gradu vezira i gradu nobelovca, na rijeci Lašvi, toliko toga ima za vidjeti, a oni su posjetili Rodnu kuću Ive Andrića, Šarenu džamiju i izvor Plave vode, a naravno da nisu mogli odoljeti ni gastro ponudi koja je u Travniku vrlo bogata, specifična i nevjerojatno ukusna – ćevapi, pita ispod sača, kadaif, baklava, lokum, hurmašice, salep, sok od ružinih latica.

Nezaobilazni ritual i temelj društvenog života u Bosni i Hercegovini ispijanja kave nije ih mimoišao, te su popili kavu, kafu i kahvu iz tradicionalne džezve, fildžana i uz kocku šećera. Vrijeme je bilo za povratak u domovinu, naravno, uz praćenje nogometne utakmice na radiju i oduševljeno navijanje.

Iza njih je ostao jedan sadržajan i zanimljiv planinarski vikend za pamćenje, na svakom koraku ovog  izleta dodirnula ih je nevjerojatna istinska i čista gostoljubivost, a sve vas kojima se ovaj izlet učinio zanimljivim pozivamo nagodinu na iste ovakve planinarske izazove na Vlašiću, planini s dušom.

Izvor: HPD Gojzerica Požega