U ranim jutarnjim satima u subotu 16. srpnja 2022. godine započeo je pohod ”Gojzerica” na Triglav (2864 mnv), najviši vrh Slovenije i Julijskih Alpa. Od početka izleta sve je nekako krenulo protiv njih. Osim što je dva dana prije njihova polaska na Triglavu stradalo 12 slovenskih planinara od udara groma, ujutro prije polaska pokvario im se kombi kojim su planirali za Sloveniju. Brzo su se posložili i nastavili put s dva automobila kako bi na odredište stigli s minimalnim zakašnjenjem. Drugi peh dogodio se vrlo brzo nakon polaska kad im je otkazala planinarka koju su trebali pokupiti u Zagrebu.
Putujući za Sloveniju dogodio im se i treći peh, negdje na autocesti kod Kutine spustio se snažan pljusak što ih je dodatno usporilo. Nakon toliko nevolja na samom početku, nastavili su s uvjerenjem da im se više ništa neće ispriječiti na putu. Njih 8 sretno su stigli na Rudno polje na Pokljuki nedaleko Bohinja i tamo su napustili automobile te pješice nastavili s punim ruksacima. Slijedilo im je dugo i zamorno pješačenje, koje su otežavali teški ruksaci kao i savladavanje velike visinske razlike.
Planinarska staza do Vodnikovog doma (1817 mnv) vodila je strmo kroz crnogoričnu šumu sa stalnim oscilacijama u visini, a od doma nastavila se penjati kamenom stazom uz sve oskudnije raslinje kako je rasla nadmorska visina. Došavši na Kredaricu (2515 mnv) planinarski dom podno samog Triglava, nakon 9 sati mukotrpnog uspinjanja završila je njihova cjelodnevna storija. Ili su bar tako mislili!? Tu su ih dočekali planinari Matej i Branka, koji su u dom stigli dan ranije s namjerom da zajedno s njima idu na vrh. Uslijed nesretnih okolnosti oko stradalih planinara i bojeći se mogućih vremenskih promjena koje bi onemogućile uspon, vrh su uspješno osvojili istog dana.
Nakon smještaja i okrijepe, nastavili su ugodno druženje razmjenjujući iskustva i komentirajući protekle događaje. Sve je teklo nekako glatko i bili su uvjereni da će sutra svi uspješno stići na vrh. Ali vrlo brzo pokazalo se da zlo nikada ne spava. Naglo je krenula žestoka kiša praćena grmljavinom i obilnom količinom leda. Nakon samo pola sata oko doma i na Triglavu napadalo je 10 cm leda te se sve bjelilo kao da je napadao snijeg. Sa stijena po kojima su se trebali uspinjati spuštali su se slapovi vode, a dijelovi strmih staza bili su prekriveni debelim slojem leda. Kiša i grmljavina nisu stajali cijelu noć, a raspoloženje je splasnulo zbog vjerojatnosti da od sutrašnjeg uspona neće biti ništa. Led se dugo otapa i namače stijene te im ne dozvoljava da se osuše do jutra, a po takvim uvjetima uspon je vrlo rizičan i gotovo nemoguć.
U svitanje zore u nedjelju 17. srpnja 2022. godine, dok je Triglav u potpunosti bio prekriven oblacima i maglom, krenulo je buđenje planinara i čekao se trenutak odluke. Bili su neodlučni, miješala im se želja za usponom i zdrav razum uz saznanje da se u ovakvim uvjetima ne ide na planinu. Uskoro se vratila jedna grupa planinara odustavši od uspona, zbog skliske stijene i slabe vidljivosti. Imoćani koji su krenuli prvi još prije svitanja, još uvijek su bili negdje gore izgubljeni u oblacima. Tada su naši planinari prelomili i dio se odlučio za uspon, dok se njih četvero odlučilo ostati držeći se zdravog razuma. Među šest najhrabrijih i pomalo čvrknutih planinara, našla se i Martina kao jedina žena te Matej koji je vrh ispenjao prethodnog dana. Krenuli su u tišini i nestali u magli na stijenama Triglava.
Uspon je bio dug i mukotrpan, ali raspoloženje se popravilo čim su se vinuli iznad oblaka obasjani jutarnjim alpskim suncem. Do vrha su stigli za oko 2 sata te su se na vrhu zadržali tek toliko da se fotografiraju i odmore. Povratak je tražio više opreza zbog strmog spuštanja, a bio je popraćen gužvom planinara koji su se odvažili pratiti ih prema vrhu. Uz Božju pomoć čitavi su se spustili dolje, dok se Matej Prpić (inače Veličanin na privremenom radu u Zϋrichu) u dva dana popeo dva puta na vrh.
Posebne čestitke idu ženama Martini Keller i Branki Berther koje su bile jedine žene u grupi te su obadvije uspjele popeti vrh Triglava (2864 mnv). Zdravko Matičević i Višeslav Turković bili su vodiči na ovom izletu te posebna zasluga ide njima za organizaciju ovog uspješnog pohoda, unatoč svim nedaćama. Zdravko se posebno istakao oko vođenja grupe, biranja trase i osiguravanja opreme za sve sudionike izleta.
Do iduće zgode i nezgode!
Izvor: Višeslav Turković
