Po ovoj ljetnoj vrućini, dok se traži metar hladovine “KLIKUNAŠI” hodočaste na Sovsko jezero. Kupanje nije dozvoljeno, ali se može osvježiti na zdencima uokolo jezera. Danas smo započeli sa čašćem. Slave, Anđa i Ivan su logistika koji su nam pripremili objed, hladne napitke, ohladili lubenicu, a bilo je i kolača.
Iz trećeg pokušaja uputismo se prema Čardaku. Nekada davno trasirana je planinarska staza kroz stoljetnu šumu u međuvremenu šumu su slistili i sada vodi kroz prokrčenu šikaretinu, kupine zapinju na sve strane, ipak ima zrelih plodova pa kompenziramo muku i zadovoljstvo. Konačno malo hlada, zastanemo osvježiti se, ali odmah dolazi druga nevolja, dosadni obadovi. Potrošili smo sve kalorije od ručka, znoj se cijedi i preko gaća. Ove “KLIKUNAŠICE” su upornije od napasnika – obadova, muha, komaraca i pitam se šta ih može zaustaviti. Dolazimo do ruba šume gdje se gube planinarske oznake u gustoj šikari i korovu, na jedvice jade se provlačimo, svima je preko glave. Vijećamo o nastavku puta ili povratku. Jednoglasno se izjašnjavamo za povratk, ali ne istim putem, suzdržanih nema. Ovo je povratak u nepoznato s ciljem da se vratimo prije mraka. Srećom imam ptičju orijentaciju i povjerenje pa me jato slijedi bez zanovijetanja. Nakon podužeg šalabazanja vraćamo se na markiranu stazu i nailazimo na izvor hladne vode, o koje li blagodati! Pravimo još jedno skretanje da izbjegnemo vrelinu sunca i krčevinu. Ponovo potočić, silazak pa uspon i vidi čuda dolazimo na Sovsko jezero. Ostatak družine čeka, svi smo na okupu, ne treba zvati GSS. Ponovo se častimo onim što je ostalo od ručka i bi dosta. Prepričasmo današnje avanture, svima je bilo lijepo i poželiesmo ponovo doći samo kada bude hladnije. Pet sati hoda nije puno, ali za one koji sjede doma to je stvarno previše. Mrači se, snimamo zadnju fotku u smiraj dana.
Pozdrav, zdravi i veseli bili uz nekoliko fotki današnjeg hodočašća. Uzdravlje!

Izvor: D.Kepić