Kao i svaki put do sada iz Požege smo krenuli u ranim jutarnjim satima. Jedan kombi ulazi u Zagreb i kupi preostali dio ekipe. Na odmaralištu iza Lučkog radimo zajedničku pauzu, te nastavljamo put prema trajektnoj luci Stinice. Ukrcavamo se u trajekt. Vožnja trajektom traje oko 20 ak minuta.
Po dolasku na Rab vozimo se u Lopar odakle krećemo na Goli otok. Dolazimo na Rajsku plažu i koristimo slobodno vrijeme za prvo slikanje i ispijanje kave dok čekamo polazak naše brodice Glassboat „Grga“ koja nas vodi u prekrasan sunčan dan i našu malu morsku avanturu. Na katamaranu se nalazi stakleno dno kroz koje za vrijeme vožnje uživamo u pogledu na morsko dno i razigrane ribice. Neki su se okušali u vožnji katamarana. Uživamo u suncu, moru i prekrasnim vidicima i onda slijedi još jedno iznenađenje sa svih strana počinje vesela igra delfina. Dolazimo u luku Porat na mali zimzeleni otok Sv. Grgur. Od 1949. do 1988. godine na otoku je bio zatvor za žene. Već iz luke vidimo najviši vrh Sv. Grgura na kojem se nalazi natpis Tito. Čim smo se iskrcali iz našeg katamarana dočekao nas je jelen koji je već toliko navikao na ljude da ako ste imali hranu jede Vam iz ruke.
Na otoku smo proveli sat vremena u obilasku ostataka građevina u kojem su bile smještene zatvorenice. Ukrcavamo se u naš katamaran i slijedi vožnja prema Golom otoku. Što mu se više približavamo sve nam je jasnije zašto je tako malo ljudi uspjelo pobjeći sa otoka. Prvo idemo u kino gdje gledamo kratki film o otoku, a jedan dio zgrade uređen je kao muzej gdje se nalaze neki eksponati koje su pronašli na otoku, te nekoliko natpisa o samom otoku. Jedan od članova posade vodi nas u jednosatni obilazak otoka, priča zastrašujuće priče koje su mu pričali zatvorenici koji su se kasnije kao turisti vratili na otok. Najstrašnije mjesto na otoku je Petrova jama, mjesto iz kojeg nije bilo izlaska. Goli otok je bio potpuno pust i ne naseljen i prvi zatvorenici dovezeni su 1949.godine. Sve što se nalazilo i nalazi na otoku zatvorenici su sami izgradili, a osim što su sudjelovali u izgradnji otoka radili su po cijele dane u industriji. Zatvor je prestao s radom 1988.godine.
Nakon razgledavanja Golog otoka, kratke okrijepe u jedinom restoranu na otoku ponovo se ukrcavamo u naš katamaran i idemo put Lopara. Na povratku nas umjesto delfina prati prekrasno razigrano jato galebova. Po dolasku u Lopar smještamo se u Valamar kamp u slatke male kućice odmah uz Rajsku plažu. Slijedi odmor, šetnja uz more i nakon toga odlazimo na večeru i obilazak grada Raba. Ujutro se ustajemo dosta rano, te nakon prve jutarnje kave i doručka odlazimo do naselja Mundanije odakle kreće naša staza za naš današnji uspon na vrh Kamenjak na 408 mnv. Prvi dio staze je asfaltna cesta, a zatim slijedi lijepo građeni planinarski put koji vodi sve do vrha. Posebno je zanimljivo da je i ovu stazu projektirao poznati Ante Premužić.
Nakon nekih pola sata hoda dolazimo do Vidilice dr. M. Tomašića. Tu zastajemo i uživamo u lijepom pogledu na Rab i okolne otoke. Do vrha imamo još neki dvadesetak minuta. Iako je dosta rano, sunce je već visoko i dobro nas grije cijelim putem. Zanimljivo je to da na ovoj stazi postoji desetak vrata koje trebate otvoriti i naravno zatvoriti kako bi došli do vrha. Vrata su tu jer je lokalno stanovništvo ogradilo svoje posjede kako bi sačuvali svoje ovce. Oko 9 sati dolazimo na vrh. Na vrhu se nalazi telekomunikacijski objekt, koji moram priznati malo narušava ljepotu samog vrha. No iza telekomunikacijskog objekta nalazi se predivan pogled na još ljepši Velebit, otoke Prvić, Krk, Sv. Grgur, te na Goli otok. Na vrhu se zadržavamo sat vremena. Nakon uživanja u pogledu, slikanja, odmaranja krećemo prema Mundanijama, ali ovaj puta betonskom cestom te tako radimo kružnu turu do naših kombija. Odmah nakon spusta idemo u trajektnu luku Mišnjak. Slijedi kratka vožnja trajektom te vožnja do Senja. Dolazimo do kule Nehaj. Kula Nehaj sagrađena je 1558.g. te je služila uskocima u obrani Senja.
Nakon mog neuspješnog, a Vjekinog uspješnog pregovaranja dobili smo popust na ulaznice te oni koji do sada nisu posjetili kulu odlaze u obilazak. Još nam je preostalo posjetiti grad Senj. Tu se zadržavamo malo više od sat vremena, uživamo u ljepotama grada i radimo pauzu za ručak. Naš izlet se bliži kraju, slijedi još samo povratak u Zagreb i Požegu. Bila su ovo dva predivno provedena dana. Imali smo super ekipu, puno uživanja i lijepog druženja, lijepo sunčano vrijeme, vidjeli delfine, galebove, jelene, uživali u prekrasnim otocima, šetali uz more, obišli i upoznali povijest grada Raba i Senja, obišli predivnu kulu Nejah i naravno uživali u prelijepim pogledima s najvišeg vrha otoka Raba. Puni lijepih dojmova u večernjim satima vraćamo se svojim kućama.
Umor prolazi, zadovoljstvo ostaje!
Vodiči izleta: Ivana Šljerić i Hrvoje Mikolčević
Tekst: Ivana Šljerić
Izvor: Bruno Horvat, mag.oec
Predsjednik
HPD “Sokolovac” Požega
