Godinu dana nakon prerane smrti akademskog slikara Milana Bajta iz Sulkovaca, Hrvatska knjižnica i čitaonica Pleternica i njegov prijatelj Dragutin Kepić organizirali su izložbu iz bogate zbirke radova ovog skromnog i samozatajnog umjetnika. Što je radio i gotovo skrivao od javnosti, ne želeći se previše eksponirati, došli su vidjeti brojni Pleterničani na čelu s gradonačelnicom Marijom Šarić, njegove kolege iz škole u kojoj je radio do umirovljenja, članovi udruge Matko Peić iz Požege te, naravno, članovi njegove obitelji. Sve ih je pozdravio ravnatelj Franjo Novak iznoseći osnovne biografske podatke o Milanu Bajtu a potom je detalje iz njegovog života vrlo emotivno ispričao sumještanin i ‘prijatelj po kistu’ Dragutin Kepić.
Milan Bajt je rođen 29.rujna 1957.godine u Sulkovcima a osnovnu školu je pohađao u rodnom selu i Pleternici. Zanimljiv je podatak kako je bio ponavljač prvog razreda a iz likovnog je imao – 2. No, u tom rastom malenom i šutljivom dječaku silnu želju za slikanjem uočio je njegov nastavnik, poznati pleternički slikar Tihomir Čulina. Izmolio je od roditelja dozvolu da mali Milan pođe u petogodišnju srednju školu u Zagreb – Školu primijenjenih umjetnosti – a pomogao je i oko ishodovanja stipendije. Milan je u Zagrebu živio skromno no, odlučio je nastaviti školovanje pa je upisao Likovnu akademiju. Završio ju je no, prema riječima D.Kepića, u vrlo teškim uvjetima živeći i u vlažnim šupama.
– Neki ljudi su mu nastojali pomoći kupujući njegove slike pa je tako župnik Ljudevit Petrak naručio sliku „Anđeli čuvari”, pa sliku sv.Valentina i još neke. Đuro Maurman mu je pomagao u Zagrebu pronači kupce za manje slike, a sve to je bilo dovoljno tek da bi mogao preživjeti – ispričao je D.Kepić.
Po završetku Akademije, Milan Bajt se zaposlio z Daruvaru, radio je i u Kaptolu, kratko u Požegi a radni vijek je završio u pleterničkoj osnovnoj školi. Sve vrijeme se bavio slikanjem i ljudi su ga često mogli vidjeti kako na biciklu vozi svoj pribor.
– Bio član Udruge Matka Peića, udruge Vila Velebita, član PD Klikun u Bresnici Udruge Branko Drinovac Lega. Sudjelovao je na puno likovnih kolonija o čemu svjedoče brojne zahvalnice. A gdje god je došao odnosili su se prema njemu kao gospodinu. Bio je duša od čovjeka. I, kad je Vlado sad pjevao, skinuo sam kapu. On je moj kum i to je simbolički čin, da se kumu i Bogu skida kapa. I dan danas, kad naiđem kraj njegove kuće, ja skidam kapu iz poštovanja prema velikom čovjeku – zaključio je D.Kepić.
Tekst i foto: V.Milković
