U Zagrebu je 14. siječnja u 75. godini preminuo akademik Davorin Kempf, skladatelj, muzikolog i glazbeni pedagog. Pamtit će ga se kao jednog od najznačajnijih skladatelja našega doba, erudita širokih pogleda i osobu dubokih i čvrstih uvjerenja koje je dosljedno primjenjivao u svom životu i radu.
Davorin Kempf rođen je 21. kolovoza 1947. u Virju. Nakon požeške gimnazije završio je srednju glazbenu školu Franje Kuhača u Osijeku. Na Muzičkoj Akademiji u Zagrebu prvu je diplomu stekao 1971. godine, diplomiravši klavir u klasi Stjepana Radića, dok je već naredne godine diplomirao i dirigiranje 1972. kod Igora Gjadrova te potom kompoziciju 1973. godine kod Stjepana Šuleka.
Kao stipendist DAAD-a, usavršavao se skladateljski na Hochschule für Musik und darstellende Kunst u Stuttgartu (1975.-1976.) kod Milka Kelemena i Erharda Karkoschke te na Musikhochschule Köln (1976. – 1977). kod Mauricia Kagela, Joachima Blumea te Hans-Ulricha Humperta. Kao dobitnik stipendije Fulbright, završio je magistarski studij iz kompozicije na Sveučilištu u Iowi, u klasi Donalda Martina Jennija i Kennetha Gabura, zaključivši svoje američko obrazovanje 1990. godine diplomom Master of Arts (Music). Godine 1994. i 1997. boravio je kao stipendist DAAD-a na kraćim studijima i istraživanjima na Elektroničkom studiju Tehničkog sveučilišta u Berlinu kod Folkmara Heina.
Doktorirao je 2006. godine na Freie Universität u Berinu (Fachbereich Philosophie und Geisteswissenschaften) kod Albrechta Riethmüllera. Od 1995. do umirovljenja 2017. godine bio je redoviti profesor na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu, na Odsjeku za kompoziciju i teoriju glazbe (od 2000. redoviti profesor u trajnom zvanju).
Skladbe Kempfova velikog opusa često su uvrštavane u koncertni repertoar u Hrvatskoj i inozemstvu (Njemačka, Austrija, Švicarska, Italija, Slovačka, Češka, Slovenija, Srbija, Bosna i Hercegovina, Francuska, Engleska, Portugal, Belgija, SAD, Kanada, Meksiko, Japan, Rusija, Ukrajina, Irska, itd.) te emitirane u različitim radijskim i televizijskim programima. Bio je rezidencijalni skladatelj Zagrebačke filharmonije tijekom dvaju koncertnih sezona (2012. do 2014.). Djelovao je i kao član stručnih povjerenstava glazbenih natjecanja te bio umjetnički ravnatelj Požeških orguljaških večeri. Objavljivao je u stručnim glazbenim i muzikološkim časopisima, autor je više glazbenih emisija za Hrvatski radio, a držao je i predavanja o glazbi u Hrvatskoj i inozemstvu.
Za svoj rad višestruko je nagrađivan, među ostalim godišnjom Nagradom Josip Štolcer Slavenski (1986.), dvjema godišnjim Nagradama Vladimir Nazor (1986. i 2012.), nagradama Porin za najbolju skladbu klasične glazbe (2011.) te za životno djelo (2016.), Nagradom Boris Papandopulo HDS-a (2014.), Nagradom HAZU za najviša znanstvena i umjetnička dostignuća u Republici Hrvatskoj u području glazbene umjetnosti za 2015. godinu te Nagradom za životno djelo Grada Požege 2017.
Bio je član Hrvatskog društva skladatelja od 1976. godine te doživotni član i zastupnik (deputy governor) u American Biographical Institute Research Association od 1989. godine. Od 1997. do 2007. bio je član Njemačkog društva za elektroakustičku glazbu. Od 2016. do 2018. bio je član suradnik, a od 2018. godine redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
Izvor: Hrvatsko društvo skladatelja
