.
Legendarni hrvatski glazbenik Boris Ćiro Gašparac preminuo je u 80. godini života, nakon moždanog udara, u zagrebačkoj bolnici Rebro. “Tata je živio do zadnjeg trenutka, bez ikakvog znaka da nešto nije u redu. Živio je punim plućima radeći ono što najviše voli, a to je glazba. Iako je imao 80 godina, pjevao je i dalje, svirao gitaru, snimao spotove. Bio je umjetnik u pravom smislu te riječi. Jako će nam nedostajati”, neutješna je obitelj. Sprovod će biti na Krematoriju na Mirogoju u utorak 28. siječnja u 13.20 sati, kazuje nam obitelj.
Legendarni glazbenik rođen je u Požegi 13. svibnja 1945., a život mu je, osim glazbe, obilježila ljubav prema obitelji – supruzi, svojim kćerima te unucima. Godine 1991. s bendom ‘Crni šest’ nastupao je na požeškom festivalu Zlatne žice Slavonije, a pjesma “Laže selo lažu ljudi” postala je njegov najveći hit. Dobitnik je ‘Nagrade grada Požege za životno djelo’, i ‘Medalje grada Zagreba za poseban doprinos u promicanju kulture’.
Njegov glazbeni put obilježile su pjesme: ‘Da sam imo šaku dukata’, ‘Idem, idem ej živote’, ‘U srce te dira’, ‘Leina’, ‘Moj angelek’, ‘I kad nisam s tobom bit ću’, ‘Pustite me bar da sanjam’, ‘Doći u Vukovar’. Ljudi ga većinom prepoznaju po tamburaškoj glazbi, premda je po vokaciji ljubitelj rocka, jazza i gospela. Svirao je nekoliko instrumenata, učio solo pjevanje, a ni u 80- toj godini života nije odustao od glazbe.
Odmah je znao da želi biti pjevač
Novinar ‘Požeškog lista’ došao je u prvi razred osnovne škole i pitao djecu što žele biti u životu, a sedmogodišnji Ćiro odgovorio je: ‘Pjevač!’. Te 1952. godine počeo je pjevati u školskom zboru gdje ga je profesor odmah stavio pjevati solo dionicu.
Bio je razigrano i veselo dijete s debelim i teškim naočalama na glavi, no slabovidnost i velika dioptrija nikada ga nisu omeli da ostvari svoje želje. Bio je zaljubljenik u rock, pop, blues i jazz.
Imao je sve ploče Elvisa Presleya, ‘The Beatlesa’ i ‘The Plattersa’, a volio je i izvedbe Raya Charlesa, Stevea Wondera, Mahalie Jackson. Crnačka duhovna glazba je bez premca, za njega bila, oličenje vokalne interpretacije.
Podučavao druge učenike
Kao mladić bio je i bubnjar u jazz sastavu ‘Crni šest’. Svirao je i gitaru, bas gitaru i usnu harmoniku, a sve instrumente naučio je sam svirati. Čak je i brojne učenike podučavao gitaru i tako zaradio svoj prvi džeparac.
Pohađao je i solo pjevanje u glazbenoj školi ‘Vatroslav Lisinski’, a s obzirom na svoj glasovni kapacitet i baritonsku boju glasa, često je razmišljao i o bavljenju klasičnom glazbom. Ipak, presudila je pjesma ‘Laže selo, lažu ljudi’ koja je postala tamburaški hit.
Proputovao je cijeli svijet, pjevao za Hrvate u Americi, Kanadi, Australiji, nastupao na gotovo svim renomiranom festivalima u Lijepoj našoj od ‘Zlatnih žica Slavonije’, ‘Zagrebfesta’, ‘Festivala kajkavskih popevki’. Uvijek se rado odazivao na koncerte u humanitarne svrhe, te je tako u pola stoljeća svoje glazbene karijere održao oko 700 koncerata za crkvu, nezbrinutu djecu i djecu s posebnim potrebama. Najveća ljubav i motivacija bile su mu njegove dvije kćeri Sanja i Lana te unuci Fran i Tin.
Izvor: Zagreb.info
Foto: pozega.hr
