Treću godinu zaredom bira se „Inženjerka godine” u Hrvatskoj a završni izbor održat će se 7.svibnja u Zagrebu. Organizatori izbora su Njemačko-hrvatska industrijska i trgovinska komora (AHK) i partner Mediade te Siemens Hrvatska kao inicijator. I ove je godine odaziv je bio izniman, finalistice su inženjerke iz raznih inženjerskih branši a njihovi karijerni putevi su vrlo inspirativni i raznoliki. Među deset finalistica nalazi se i ‘naša‘ Valentina Rožić.
Valentini je samo 27 godina a do prije dvije godine je živjela u Gornjim Emovcima. Školovala se u Požegi – najprije u OŠ „Dobriša Cesarić” a potom u Gimnaziji Požega (prirodoslovno-matematička).Diplomirala je u Zagrebu na Prehrambeno-biotehnološkom fakultetu, smjer bioprocesno inženjerstvo. Zaposlena je u Francku.
Valentina je na internetskoj stranici organizatora predstavljena ovako:
Valentina Rožić, Voditeljica procesa proizvodnje, Franck
Karijerni put
Vodim proizvodnju u pogonu čajeva, ugostiteljskih šećera i ručnog pakiranja u Francku. Završila sam Prehrambeno-biotehnološki fakultet i stekla zvanje magistra inženjerka bioprocesnog inženjerstva.
Zanimanje za STEM predmete pojavilo se još od srednje škole. Išla sam u Prirodoslovno-matematičku gimnaziju, gdje sam pokazala interes za više predmeta i pri izboru fakulteta vodila sam se time da ih više uklopim u jedan i to sam uspjela. Odabrala sam biotehničko područje, spoj kemije, biologije, matematike, fizike i informatike u jednom.
Inženjerski smjer bioprocesnog inženjerstva pokazao mi se kao uspješan odabir za studij, potaknuta time što sam voljela učiti kolegije vezane uz proizvodnju i inženjering i tako sam spojila ugodno s korisnim te završila fakultet uz tri Dekanove nagrade za izvrsnost.
Nakon fakulteta zaposlila sam se u Francku kao junior tehnolog i nakon samo godinu dana spletom okolnosti sam promovirana na trenutno radno mjesto gdje vodim 50-ak ljudi i surađujem s još njih 100-tinjak, kako unutar, tako i van firme.
Kako izgleda njezin inženjerski posao?
Na svojoj poziciji se bavim praćenjem i realizacijom planirane proizvodnje, pokrivanjem potrebnih radnih mjesta svim resursima, osiguranjem kvalitete proizvoda u skladu s HACCP, IFS, Halal zahtjevima za sigurnost hrane, radom s ljudima i mentoriranjem, uvođenjem novog analitičkog modela praćenja efikasnosti rada ljudi i strojeva, radom na trenutnim investicijskim projektima te planiranjem budućih projekata. Vrlo opširno, ali zanimljivo i nikada dosadno.
Najveći izazovi
Pod najvećim izazovom smatram upravo to što sam bez previše iskustva „bačena u vatru“ menadžerstva, gdje sam trebala uklopiti svoje tehnološko znanje s trenutnim resursima, implementaciju novih strojeva u proizvodnji i leadershipu (koji sam tada tek počela usvajati) u funkcionalnu cjelinu koja je produktivna za firmu i s ugodnom radnom atmosferom za moje djelatnike.
Smatram da je taj izazov trajan i uvijek ću morati većinu svoje koncentracije dati u kombiniranje odrade zahtjeva višeg menadžmenta s fizičkim mogućnostima u proizvodnom pogonu.
Izvor: V.Milković / https://www.netokracija.com/deset-finalistica-inzenjerka-godine-2025-234067
