U požeškoj Katedrali 15. listopada 2024. svečano euharistijsko slavlje na svetkovinu sv. Terezije Avilske, njezine nebeske zaštitnice predvodio je Tomo Vukšić, vrhbosanski nadbiskup i metropolit uz sudjelovanje domaćeg biskupa Ive Martinovića, đakovačko-osječkog nadbiskupa i metropolita Đure Hranića, varaždinskog biskupa Bože Radoša, banjolučkog biskupa Željka Majića, srijemskog biskupa Fabijana Svaline, srijemskog biskupa u miru Đure Gašparovića te brojnih vjernika i predstavnika javnog života.
Slavlje je započelo procesijom s relikvijom sv. Terezije iz srednjovjekovne crkve sv. Lovre, a po dolasku u Katedralu biskup Ivo je uputio nazočnima pozdravnu riječ dobrodošlice čestitajući svima svetkovinu sv. Terezije Avilske: „Radost mi je pozdraviti vas na početku ovog svečanog euharistijskog slavlja svetkovine sv. Terezije Avilske, nebeske zaštitnice naše Katedrale i ove Župe sv. Terezije, grada Požege i naše požeške Katoličke gimnazije. Od srca Vam svima čestitam Njezinu svetkovinu s molitvom da u svima nama gori Terezijin žar ljubavi za Boga koji se ne umara svakodnevno tragati za putevima svetosti u izazovima teškoćama današnjeg suvremenog svijeta.“ Pozdravio je potom kanonike Stolnog kaptola sv. Petra, svećenike iz župa grada Požege i Katedralnog arhiđakonata te središnjih biskupijskih ustanova na čelu s generalnim vikarom Želimirom Žuljevićem te đakone, redovnike i redovnice, vjeroučitelje, bogoslove i pitomce požeškog Kolegija. Potom je uputio pozdrave i javnim dužnosnicima na čelu sa zamjenikom požeškog gradonačelnika Borislavom Miličevićem i zamjenikom požeško-slavonske županice Ferdinandom Trohom, predstavnike gradskih crkvenih i civilnih udruga kao i predstavnike Hrvatske vojske i policije. Pozdravljajući naposlijetku sve vjernike požeških župa koji su sudjelovali u trodnevnoj pripravi, na poseban se način obratio djeci i mladima iz Katoličke osnovne škole i Katoličke gimnazije zajedno s njihovim ravnateljima i profesorima. „Našem euharistijskom zajedništvu ove su se godine pridružili predsjednici i ravnatelji (nad)biskupijskih Caritasa iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske koji su jučer imali svoj godišnji susret u Domu sv. Augustina u Velikoj. Dok pozdravljam sve njih, s osobitim poštovanjem i radošću pozdravljam msgr. Tomu Vukšića, vrhbosanskog nadbiskupa i metropolita, predsjednika Biskupske konferencije i Caritasa BiH, predvoditelja ovoga svetog slavlja. Oče nadbiskupe, drago nam je što ste danas među nama i što ćete nam uputiti svoju pastirsku riječ – izražavamo svoje poštovanje Vama, ali i svim vjernicima vrhbosanske mjesne Crkve, osobito onima koji su pogođeni nedavnim vremenskim nepogodama, a što smo zajedno s cijelom Hrvatskom biskupskom konferencijom očitovali i u svim župama naše Biskupije minule nedjelje“, kazao je biskup Ivo te s jednakim poštovanjem izrazio dobrodošlicu ostalim biskupima kao i ravnatelju Hrvatskog Caritasa fra Tomislavu Glavniku. „Dragi naši oci biskupi, vaše sudjelovanje u ovom slavlju znak je ohrabrenja i potpore zajedništvu vjernika ove mjesne Crkve i njezina pastira, za što Vam od srca zahvaljujemo!“, zaključio je biskup Ivo, a potom su djeca u narodnim nošnjama uručila biskupima cvijeće kao znak dobrodošlice.
Uvodeći u euharistijsko slavlje nadbiskup Vukšić se pridružio pozdravu biskupa Ive prisutnim vjernicima. Čestitao im je svetkovinu zaštitnice Katedrale i Župe, kao i zaštitnicu Katoličke gimnazije i grada Požege. Istaknuvši kako su se okupili u Katedrali sv. Terezije da bi se sjedinili s Bogom u njegovoj Crkvi, nadbiskup ih je pozvao neka to učine onim raspoloženjem srca kako je to znala sv. Terezija, odričući se svega onoga što ih u tom sputava.
Prigodnu propovijed nadbiskup Vukšić je započeo prisjećanjem na obraćenje karmelićanke Edith Stein, svetice i mučenice. „Ta mlada i vrlo učena profesorica filozofije nije bila katolkinja, ali je živjela i razmišljala u potrazi za istinom. U tom stanju je tijekom ljeta 1921. godine bila gost kod jednoga bračnog para, svojih prijatelja i također filozofa. Jedne večeri su njezini domaćini morali biti neko vrijeme odsutni pa su dragoj gošći ostavili na raspolaganje svoju biblioteku. I dok su njezini domaćini bili odsutni, Edith je među knjigama posvema neplanirano naišla na autobiografiju svete Terezije Avilske, koja je zajedno sa svetim Ivanom od Križa, nekoliko stoljeća prije toga, našla Isusa i potom bila velika obnoviteljica karmelskoga reda. Profesorica Edith je uzela neobičnu knjigu i pročitala je za jednu noć da bi nakon čitanja sama sebi, kako bilježe poznavatelji njezina života, kazala: ‘Ovo je Istina!’ Odnosno, Edithino traženje istine dovelo ju je do odgovora da istina nije apstraktna kategorija i plod intelektualnoga razmišljanja ljudskoga genija, nego da se istina nađe kad se susretne Isusa raspetog i uskrsnulog, koji je Istina. Taj primjer vječne Istine, koja posvema beskrajnom ljubavlju ljubi svakoga te je iz te ljubavi svoj život darovao na križu za svakoga čovjeka, je i Put kojim bi se trebao kretati svaki čovjek i način da bi mogao po Isusovu primjeru iz ljubavi biti dar za drugoga te tako na kraju zemaljskoga vijeka zauvijek zadobiti Isusa, koji je također Život, u koji se ulazi po Isusu, jer on je i Put i Istina i Život (usp. Iv 14,6)“, kazao je nadbiskup Vukšić.
Podsjetio je potom vjernike na život sv. Terezije koja je proglašena crkvenom naučiteljicom. Kazao je kako je Crkva tijekom svoje povijesti taj naslov dodijelila samo 33 svecima i četirima sveticama među kojima je prva sv. Terezija iz Avile. Pojasnio je kriterije po kojima Crkva dodjeljuje spomenuti naslov te je kazao: „Iako se redovito radi o vrlo obrazovanim osobama, njihova snaga nije prvenstveno u intelektualnom znanju nego u duhovnom razmatranju, nije na prvom mjestu u visokim akademskim kvalifikacijama nego u dubokoj vjeri, nije naglašeno u njihovu snažnom teološkom znanstvenom radu nego u jakoj ljubavi koju su te osobe ponizno svjedočile i nije u društvenom prestižu nego u samozatajnom služenju.“ Osvrnuo se potom na misno slavlje 27. rujna 1970. kada je Terezija proglašena crkvenom naučiteljicom te je citirao riječi pape Pavla VI.; „Vidimo kako se ona pojavljuje pred nama, kao iznimna žena, kao redovnica, koja, sva zaogrnuta poniznošću, pokorom i jednostavnošću, oko sebe zrači plamenom svoje ljudske vitalnosti i svoje duhovne živosti, a zatim kao reformatorica i utemeljiteljica povijesnog i uglednog redovničkog reda, i najbriljantnija i najplodnija spisateljica, učiteljica duhovnoga života, neusporediva kontemplativka i neumorno aktivna.“
Govoreći nadalje kako Crkva proglašavanjem svetaca daje primjer vjernicima za nasljedovanje, nadbiskup Vukšić je kazao kako primjer sv. Terezije doista sjaji svetošću. „Blista njezin primjer karizmama istine, usklađenosti s katoličkom vjerom i koristi za prosvjetljenje duša. Također, valja uočiti karizmu mudrosti, koja je vjerojatno najprivlačniji i istodobno najtajanstveniji aspekt nauka svete Terezije. A na pitanje: Otkuda joj toliko nadahnuće?, Pavao VI. odgovara da je tako: ‘Nesumnjivo, zbog njezine inteligencije i njezine kulturne i duhovne formacije, iz njezina čitanja, iz njezinih razgovora s velikim učiteljima teologije i duhovnosti, iz njezine jedinstvene osjetljivosti, iz njezine uobičajene i intenzivne asketske discipline, iz njezine kontemplativne meditacije. Jednom riječju, iz njezine usklađenosti s milošću, primljene u izvanredno bogatu dušu pripremljenu za prakticiranje i iskustvo molitve.’“ Nadbiskup je nadalje rekao kako je sv. Terezija imala povlasticu spoznati tajne vjere također putem iskustva izvanrednih duhovnih karizmi. „Imala je umijeće razotkrivanja tajna vjere, toliko da se svrstala među vrhovne učitelje duhovnog života. Iz tog proizlazi i Terezijin nauk o tajni molitve. To je važno uočiti i nasljedovati također zato što se cijela Katolička Crkva upravo nalazi u Godini molitve, vremenu duhovne priprave za jubilarnu 2025. godinu.“
U nastavku propovijedi nadbiskup je istaknuo i Terezijinu poruku o molitvi kao prijateljskom načinu ophođenja s Onim za koga znamo da nas ljubi. Istovremeno, poručio je nadbiskup, sv. Terezija je bila također vrlo praktična, okretna i aktivna žena. „Ispravno je smatrala da je i to sastavni dio kršćanske duhovnosti i bila je kritična prema onima koji to nisu uvažavali. U tom smislu poznata je njezina misao: ‘Bože, oslobodi me ljudi koji su tako duhovni da žele sve pretvoriti u kontemplaciju.’ Zato je cijeloga života bila usredotočena na obje razine: kontemplativnu i aktivnu, na duhovne i vremenite oblike života, na molitvu i praktičan rad, na providnost i dobru organizaciju, na slobodu i red, na savjest i pravilo“, ustvrdio je nadbiskup Vukšić.
Obraćajući se potom prisutnim predsjednicima, ravnateljima i drugim djelatnicima biskupijskih Caritasa, nadbiskup je kazao kako je sv. Terezija u zahvalnosti podržavala rad svih koji pomažu ljudima u potrebi, ali im je poručila da se čuvaju raznih kušnji: „Čuvajte se da spretnost ne postane lukavština, sposobnost organizacije da ne postane sebičnost, smisao za inicijativu da ne postane prevelika samostalnost, a pouzdanje u sebe da ne postane taština.“ Nadovezujući se na Terezijine misli nadbiskup je kazao: „Kao produljena ruka Božje dobrote, Isusovi učenici i karitativne organizacije ne mogu i objektivno nisu u stanju riješiti sve muke ljudi i doskočiti svim njihovim oskudicama ali, bez obzira na ograničenja za koja nismo odgovorni, uvijek možemo onoliko koliko nam je moguće i tako stalno biti primjeri ljubavi što jest naša odgovornost“, poručio je nadbiskup te zaključio propovijed Terezijinim savjetom svim kršćanskim dobrotvorima: „Sestre moje [i braćo], ne grādimo kulu bez temelja, jer Gospodin ne gleda toliko na veličinu djela, koliko na ljubav kojom se čini, a učinimo li ono što budemo mogle, njegovo veličanstvo će dati pa ćemo moći svakim danom sve više.“
Nakon popričesne molitve nazočni su uputili molitvu preporuke sv. Tereziji. Na svršetku slavlja učenici Katoličke gimnazije zahvalili su u ime gimnazijalaca, njihovih roditelja i djelatnika navedene škole nadbiskupu Tomi za predvođenje svetog slavlja kao i nazočnim biskupima za sudjelovanje, a domaćem biskupu Ivi za trajnu blizinu i brigu koju iskazuje prema katoličkim školama u Požeškoj biskupiji.
Biskup Ivo je na svršetku zahvalio predvoditelju nadbiskupu Vukšiću i svim sudionicima slavlja. Nadbiskupu Đuri Hraniću, kao i srijemskim biskupima Fabijanu Svalini i Đuri Gašparoviću te susjednom banjolučkom biskupu Željku Majiću zahvalio je što su svojim dolaskom očitovali zajedništvo i blizinu Požeškoj biskupiji. Kazao je kako sv. Terezija primjerom svetosti i danas privlači mnoge da slijede Isusa Krista koji je put istina i život. Pozivajući nazočne da se utječu njezinu zagovoru i nasljeduju njezin primjer, zamolio je predvoditelja Vukšića da udijeli svima Božji blagoslov.
Izvor: Požeška biskupija
