Mirela Pavličić Hein, diplomirana arheologinja i povjesničarka umjetnosti, u Gradskom muzeju Požega je zaposlena od 2009.godine na mjestu kustosa u Arheološkom odjelu. Dužnost ravnateljice preuzela je u rujnu 2018.godine a na nedavno raspisani natječaj za ravnateljicu, ponovo se prijavila. Završetak prvog mandata bio je prigoda za slijedeći razgovor.

*Većinu mandata radili ste u neuobičajenim uvjetima –  zbog epidemije koronavirusa a potom i preseljenja u privremeni prostor, niste mogli ostvarivati uobičajene kontakte s građanima i slično. Obzirom na sve to, kako ste se snalazili, kako je izgledao rad Muzeja posljednjih 2-3 godine?

– Posljednje dvije-tri godine su bile, recimo to tako, neuobičajene godine u radu naše ustanove. Preuzela sam dužnost ravnateljice u rujnu 2018. godine, do kraja te godine smo morali odraditi što je već bilo planirano. No, već u 2019. godini smo odradili svoje dvije velike izložbe, Korak ispred vremena, Atelier Wollner (1899. – 1934.) i Pjevat će Slavonija, požeški festival (1969. – 2019.). U 2020. godini imali smo posuđenu izložbu Barun Trenk: novo lice legende iz Muzeja grada Brna. U nešto više od mjesec dana koliko je izložba bila otvorena posjetilo ju je oko 2 300 posjetitelja. To je bila naša najposjećenija izložba do tad, no onda se dogodila pandemija. U ožujku 2020. godine smo doslovno jedan dan, otvorili izložbu Braća po oružju – elite željeznog doba te drugi dan zatvorili. Uz sve poteškoće odradili smo plan i program no bilo je teško privući posjetitelje natrag u muzej i nismo uspjeli postići željeni rezultat. Izuzetno mi je žao zbog toga jer imali smo prilično zanimljive izložbe: XIII. Memorijal Ive Kerdića – triennale hrvatskog medaljerstva i male plastike, Dobro ugođen – i život, Kruh nebeski – molitvenici iz fundusa Gradskog muzeja Požega. Morali smo se prilagoditi novim uvjetima rada, pa smo tako postali malo aktivniji na društvenim mrežama. Započeli smo praksu snimanja naših izložbi uz vodstvo te objavljivanje tog sadržaja na Youtube kanalu. Uz izložbe smo radili i radionice, održavali razna predavanja i predstavljanja knjiga.
Intenzivno smo počeli raditi na digitalizaciji naše građe, prvenstveno građe koja je zanimljiva našim korisnicima i koja je najviše potraživana. Digitalizirali smo novine Glasnik županije Požeške, i sljedeće planiramo digitalizirati Požeške novine. Uz potporu Ministarstva kulture i medija i Grada Požege uspjeli smo nabaviti opremu za 3 D skeniranje te sad radimo na skeniranju arheološke građe koja je kao takva dostupna na našoj web stranici.
Ove posljednje dvije godine su bile izazovne jer trebalo je raditi i privlačiti posjetitelje u Muzej, a istovremeno paziti na sigurnost naših posjetitelja i djelatnika.
Od siječnja 2021. godine smo i izmješteni radi građevinskih radova na zgradama Muzeja i nemamo svoj prostor za izlaganje i održavanje svojih programa. Zahvaljujući Gradskoj knjižnici Požega, Gradskom kazalištu Požega i Društvu Naša djeca uspjeli smo realizirati izložbe Slatki život, 100 godina tvornice Zvečevo, Akvalna Požega Matka Peića, razne radionice i predavanja.
Ovaj dio naše djelatnosti je zapravo samo manji dio. Naš posao uključuje veliki angažman na prikupljanju nove građe, obradi te građe i inventarizaciji. Prošle godine smo dobili ostavštinu Matka Peića koja je zaštićeno kulturno dobro. Na obradi te zbirke trenutno intenzivno rade kolegice Ivana Domanović, Lidija Španiček, Andreja Vojnić i Ljiljana Marić.

*Preseljenje u primjereniji prostor, koji se sad obnavlja i preuređuje, svi nestrpljivo očekuju – što će Vaša ustanova time dobiti, odnosno građani koji imaju običaj posjećivati Muzej? I kad bi se to trebalo dogoditi?

– Kad se Muzej uredi i otvori za javnost, bit će to Muzej kakav ovaj grad zaslužuje. Požega je grad bogate povijesti i kulture, a naš Muzej je zapravo po starosti drugi muzej na ovom prostoru istočne Hrvatske. To bi trebao biti Muzej kojim će se grad Požega i Požežani ponositi. Od 1995. godine i potresa u kojem je značajno oštećen Muzej, mi nismo imali adekvatne uvjete za rad, za smještaj građe, ni za izlaganje. U novoobnovljenim zgradama predviđeni su prostori za povremene izložbe, prostorije za radionice i predavanja, stalni postav na oko 600 m², uredski prostori i depoi za smještaj građe. Imat ćemo adekvatan prostor za izlaganje građe, za održavanje povremenih izložbi i svih onih programa koje do sad nismo mogli održavati. Nadam se da ćemo se iduće godine vratiti u svoj prostor i da ćemo negdje u drugoj polovici iduće godine otvoriti muzej za javnost, pogotovo zato jer smo već krenuli s priprema programa kojim želimo obilježiti našu 100. obljetnicu.

*Mandat Vam je istekao i natjecali ste se za idući – ukoliko ga dobijete, kako zamišljate rad Muzeja u idućim godinama, koja je Vaša osobna vizija ove ustanove?

– Gradski muzej Požega je ustanova duge tradicije i povijesti. Posjeduje značajnu muzejsku i knjižnu građu i ima zaposlene kvalitetne stručne djelatnike, no nužno je kontinuirano stručno usavršavanje kako bi mogli stvoriti jednu referentnu kulturnu i znanstvenu ustanovu koja će biti prepoznatljiva na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini. Osim promotivnih i marketinških aktivnosti kojima želimo postići što bolju prepoznatljivost Muzeja, ne smijemo zanemariti ni našu osnovu djelatnost, a to je zaštita naše građe. Jedan od preduvjeta za postizanje ove vizije je i novi prostor koji iščekujemo uskoro.

*Što nam Muzej priprema do kraja godine?

– U sklopu programa Zlatne žice Slavonije, 3. rujna 2022. od 18,30 sati imat ćemo jednu radionicu za djecu naziva Pjevaj Slavonijo!. Pripremamo i gostovanje naše izložbe Slatki život, 100 godina tvornice Zvečevo u Tehničkom muzeju Nikole Tesle u Zagrebu (u rujnu, listopadu i studenom) i Muzeju grada Pakraca (u prosincu).
Radimo i na aplikaciji Blago Požege, pripremamo treću rutu, naziva S brda na brdo koju ćemo prezentirati do kraja godine. Klub čitatelja vlastite prošlosti nastavlja sa svojim redovnim aktivnostima, pa će održati još nekoliko sastanaka. Intenzivno pripremamo i program za iduću godinu. Povodom 100. godišnjice rođenja Matka Peića pripremamo jednu kompleksnu izložbu iz njegove ostavštine. Nadam se da ćemo se iduće godine vratiti u svoj prostor, pa ćemo biti još aktivniji. Dotad građani uvijek mogu pratiti naš rad na društvenim mrežama.

Pripremila: V.Milković
Foto: Gradski muzej Požega