Gotovo nakon 13 godina, otkako se prijavila u Kandidaturu Družbe kćeri Božje ljubavi želeći postati časna sestra, Mirjana Potnar je 5.kolovoza 2023.godine u župnoj crkvi u Granešini (Zagreb) položila doživotne zavjete. U razgovoru idućeg dana, objasnila je zašto je sve trajalo tako dugo.
– Formativni hod u redovničkim zajednicama i družbama ima određeni vremenski rok trajanja koji se, pogotovo u današnje vrijeme, produžuje zbog izazovnih vremena, društvenih okolnosti tako i zbog samog stupnja zrelosti s kojim kandidati ulaze u redove. Ja sam otišla u Kandidaturu nakon drugog razreda srednje škole, ni moja dob nije bila takva, nisam bila punoljetna, da bi mogla ići u daljnje stupnjeve formacije. U Kandidaturu sam ušla 1.rujna 2010.godine i dvije godine srednje škole sam završila u Kandidaturu. Nakon toga, na blagdan sv.Augustina 28.kolovoza, ušla u daljnji stupanj formacije, Postulat, koji traje godinu dana bez školskih obaveza nego se radi više o radu u zajednici sa sestrama i uz rad s odgajateljicama koje te uvode u vjeru,, crkveni moral itd. Nakon godine dana Postulata idemo na dvije godine u Novicijat. To je vrijeme kušnje u kojem već intenzivnije živiš redovnički život, intenzivnije si uključen u zajednicu…Nakon dvije godine Novicijata napisala sam molbu i položila prve privremene zavjete koje bi potom svake godine, oko 5.kolovoza, obnavljala. Nakon pet godina može se pisati molba za polaganje doživotnih zavjeta no, ja sam si ostavila još dvije godine, jer ta mogućnost postoji,…Dakle, formativni hod sestara, dok prođu sve faze formacije, traje najmanje deset godina – pojasnila je sestra Mirjana.
U međuvremenu se Mirjana i školovala. Upisala je Katolički bogoslovni fakultet, Institur teološko relihgijskih znanostit gdje je išla na vjeronaučni model za nastavnika vjeronaulka.. Zadnje dvije godine je išla na Institutu za crkvenu glazbu smjer liturgijska glazbena kultura a uz to je išla i na poduku sviranja kod jedne profesorice orgulja. Nakon završetka fakulteta, premještena je u Dugo Selo gdje je sudjelovala u pastoralnom radu župe s mladima i djecom te u OŠ u Dugavama. Trenutno je u službi u Supetru na Braču kao vjeroučitelj.
Inače, želju da postane časna sestra, Mirjana je najprije rekla ocu Slavku jednog dana dok se s njim vozila do škole. Poslije je i od njega i od majke Branke, dobila potporu.
– Poslije su me oboje posjeli i pitali: Jel’ ti to stvarno misliš? Tad su rekli: Imaš našu punu podršku, idi vidi, mi smo tu. Ako vidiš da to nije za tebe, da ti je teško, tebi su vrata kuće uvijek otvorena.
Po završetku Devetnice „Gospi od Suza”, nakon mise zahvalnice 1.rujna 2010.godine, roditelji su ju odvezli u Zagreb, u Kandidaturu.
Gdje će u budućnosti službovati, kaže, Božja je volja a ona će Ga slijediti. – Želim samo da mi da snage da izvršim djelo koje On po meni želi provesti. Osobno nemam nikakvih preferencija ali želim da u meni uvijek bude raspoloženje prihvaćanja. Naravno, ono što je u meni uvijek je glazba, tako da bih voljela voditi crkvene zborove i naravno, više razgovori s ljudima i da s njima nosim njihove terete – rekla je s.Mirjana.
I za kraj, što je najljepše u pozivu časne sestre?
– To je jedna posebna radost koju osjetiš kad se Bogu stvarno cijelim svojim bićem predaš – kratko i jasno je odgovorila s.Mirjana.
Cijeli razgovor sa sestrom Mirjanom možete poslušati na facebook stranici Požeškog vodiča.

Tekst: V.Milković
Foto: T.Radonić