U petak, 02. kolovoza na blagdan Gospe od anđela samostanu sestara Klarisa pristupila je Ivana Bošković, župljanka župe Sv. Terezije Avilske u Požegi. Obred ulaska u samostan kao i euharistijsko slavlje predvodio je vlč. Mario Večerić, upravitelj Župe sv. Terezije Avilske. Pozdravljajući sve prisutne, a na osobit način sestre klarise predvoditelj slavlja istaknuo je kako smo se okupili da bi posvjedočili radosnom činu odluke jedne mlade osobe koja je svoj život odlučila posvetiti Bogu u redovničkom zvanju. Potaknuo je sve da radosna srca sudjeluju u svetom slavlju i kandidaticu Ivanu preporuče u svoje molitve.
Prigodnu homiliju izrekao je vlč. Karlo Topalović. Pozdravljajući prisutne istaknuo je kako slavimo danas blagdan naše majke Marije – Gospe od Anđela, koji nazivamo porciunkula. Istaknuvši da „ Dobro znamo kako ovaj susret nije običan susret, tek usputan ili beznačajan. Susret Marije i Božjeg glasnika, okončao je jednu eru svemira, od njegovog stvaranja, a otvorio novu, sasvim posebnu eru, eru milosti, jer je Riječ Tijelom postala.“
Nadalje je istaknuo da „Mladić Franjo, u ni po čemu običnom susretu, sluša riječi: „Obnovi moju Crkvu“. Smeten tim riječima, nakon što je dobro razmislio, baš na današnji dan, 02. kolovoza, taj mladić je odlučio radikalno promijeniti svoj život ili kako bismo rekli, obratio se. On je također ostavio svoj ime, svoj život, doslovno je i robu sa sebe svukao, da bi postao sav Božji jer je shvatio da ga Bog treba i da je Bog s njim.
No nije bio jedini… isto vrijeme, isto mjesto, djevojka Klara jednako smetena poticajima koje je u srcu od Boga osjetila, odlučila je i ona poput Marije i Franje reći Bogu da, evo službenice gospodnje. U noći Cvjetnice, 18. ožujka 1211. g., ostavila je kuću, grad i rodbinu i otišla u Svetu Mariju Porciunkulsku: ondje su je čekala braća s upaljenim bakljama da joj pokažu put, te zajedno s njome ušli u crkvu. Tu je Klara odložila u ruke braće svoju kosu i ostavila svjetovni nakit. I u ruke Franje položila je svoje zavjete Gospodinu.“
Povezao je susret sa ulaskom naše Ivane u samostan Klarisa rekavši: „Ako vam je i taj susret daleko, onda ste došli na pravo mjesto, gdje danas svjedočimo kako je isti Bog progovorio u srcu jedne djevojke, i nju itekako smeo, ali je nasljedujući ove svete velikane koje smo spomenuli i ona dobro razmislila i konačno odlučila reći i svoj da Bogu. Ivana ostavila si sada sebe, da bi se pronašla u Bogu. Velik i težak korak si učinila, i dobro znaš da će biti još teških, zahtjevnih i nerazumljivih trenutaka i situacija u životu. Imala ih je i Gospa i Franjo i Klara i toliki drugi. Ali, čuvali su u srcu taj posebni susret gdje im je Bog rekao: trebam te za nešto posebno, vjerovali su da je Bog s njima, da se njegova milost trudi oko njih (kako sv. Pavao piše) i ustrajali su. A Bog se po njima proslavio i učinio velika djela!
Danas je dakle, braćo i sestre, velik dan. Dan Božje milost, dan obraćenja. Upravo je zato sv. Franjo izmolio od majke Crkve da udijeli iz riznice duhovnog blaga dar potpunog oprosta svim vjernicima koji ispune uvjete propisane od Crkve. Na dan svoje smrti, netom prije, sv. Franjo molio je svoju braću da ga hitro odnesu u crkvicu sv. Marije Porciunkulske, njemu i sv. Klari tako važne i posebne, za koju je sam govorio da je posebna zbog velike Božje milosti i moćnog zagovora bl. Djevice Marije te je tamo i umro.“
Na svršetku misnog slavlja uslijedio je obred ulaska u samostan. Kandidatica Ivana tri puta je pokucala na vrata samostana iza kojih su je dočekale sestre klarise koje su je nakon blagoslova župnika Večerića uvele u klauzurne prostore. Nakon što je kandidatica obukla redovničko ruho zajedno sa sestrama klarisama uputila se je u prostore samostana gdje su joj svi prisutni čestitali na ovoj važnoj životnoj odluci.
Izvor: župa sv.Terezije Avilske Požega
