Nije lako biti redovan student na teškom fakultetu, nije lako biti ni dobar sportaš koji će u kratkom roku ‘dogurati’ do nacionalne reprezentacije i otići na veliko natjecanje no, mladi Pleterničanin Luka Babić uspio je sve to. I još ponešto – radi u struci u Ericssonu, a radio je i ‘u sezoni’ na moru.
– Pravim powerlifting treningom bavim se tek od prvog mjeseca 2023. godine i samim time želim pokazati ljudima da je sve moguće uz mnogo truda i zalaganja – kaže Luka.
Na Fakultetu elektrotehnike, smjer računalstvo, Luka je redovno upisao treću godinu a u brojne obveze na fakultetu i treninge uspio je ‘ubaciti’ i rad u Ericssonu jer, kaže, „treba skupljati iskustvo, faks daje samo teoretsko znanje”.
Što se tiče powerliftinga, član je kluba „Nabildani Mozak”. – Ja sam za taj sport čuo još u srednjoj školi preko jednog videa koji mi je ‘iskočio’ na youtube, i dobio sam želju da postanem član nekog kluba i počnem trenirati. To se dogodilo kad sam došao na faks jer ‘nabildani mozak’ je proizvod FER-a i dizanja utega. U teretani na faksu sam sreo jednog člana kluba, pitao ga što treba da uđem u klub i tako kroz razgovor sve je počelo. Nažalost, jako brzo dogodila se ozljeda koja je došla do te razine boli da sam htio odustati od svega. Ipak, ostao sam i nakon sedam mjeseci sam ozljedu uspio sanirati i ponovo počeo trenirati ispočetka. Bilo je to u siječnju prošle godine – prisjetio se Luka.
Powerlifting je kod nas još dosta nepoznat i nepopularan sport, pa je u Hrvatskoj tek 20 klubova. Natjecatelji su razvrstani u deset kilažnih kategorija i četiri dobne. Luka je junior u kategoriji do 66 kilograma.
– Powerlifting se sastoji od tri discipline: čučnja, potiska s klupe i mrtvog dizanja. Čučanj se sastoji od toga da je šipka na leđima na početku dizanja i napravi se čučanj. Potisak s klupe znači da natjecatelj leži na klupi i uzima šipku rukama, spušta ju na prsa i na sučevu zapovijed pritišće šipku a na novu naredbu vraća ju nazad na stalak. Mrtvo dizanje znači da je šipka na podu, natjecatelj dolazi do nje i podiže ju do razine kukova, gdje su kukovi i koljena ‘zaključani’ i ramena su iza šipke. Šipka je teška 20 kilograma a utezi na njoj idu od 1,25 kilograma do 25 kilograma. Cilj je svakog natjecanja podići što veću kilažu u sve tri discipline. Za svaku disciplinu imaju tri pokušaja, samo što je ‘kvaka’ u tome da, kad se neka kilaža prijavi, više se ne može vraćati na nižu kilažu. Ja npr za čučanj prijavim 150 kg, to ne podignem, ne mogu vratiti slijedeći pokušaj na 145 nego mora biti ili 150 ili više. Tu do izražaja dolazi ‘psihologija odabira’ i za to služi trener kojeg imaš na natjecanju. On ne mora biti tvoj trener ali te poznaje kao liftera i on procjenjuje pokušaje.
Moji najbolji liftovi s natjecanja su: čučanj 162.5kg, potisak s klupe 92.5kg i mrtvo dizanje od 208kg. To je ujedno državni rekord koji sam postavio u juniorskoj i seniorskoj kategoriji do 66kg. Total je 463 kilograma – ispričao je dalje Luka.
Iako je s ozbiljnim treningom nakon teške ozljede započeo u siječnju prošle godine, Luka je ubrzo otišao na državno prvenstvo i u svojoj kategoriji bio prvi a nakon natjecanju u Bjelovaru u lipnju, gdje je bio drugi, dobio je poziv za reprezentaciju. U listopadu je već sudjelovao na Europskom juniorskom prvenstvu u Budimpešti gdje je bio jedanaesti.
Da bi uspio u kratkom vremenu ‘dogurati’ do reprezentacije i na veliko natjecanje, Luka mora marljivo trenirati, paziti na ishranu i – puno spavati!
– Na tjednoj razini treniramo 4-5 puta i to 3-4 sata dnevno. To traje toliko dugo zbog pauza koje uzimamo između serija jer mi moramo raditi na način da se što više odmaramo. Naime, svi ovi liftovi, odnosno vježbe, dosta ‘prže’ centralni živčani sustav i dosta nas umaraju. Svaki pokret je zahtjevan i zato je potrebno odmaranje. Inače, ja sam prirodni lifter, ne uzimam steroide, u testiranoj sam federaciji IPF, koji te može bilo kada pozvati na doping test. Većinom testiranje bude na natjecanjima ali se zna dogoditi da to bude i izvan natjecanja. Testiranje ne smiješ odbiti ili ćeš biti izbačen iz Saveza i nećeš se moći natjecati. Kad je prehrana u pitanju, moram ispuniti dnevnu dozu proteina, uzeti dovoljno masti i ugljikohidrate. San je u cijeloj priči jako bitan. Spavam obavezno 7,5 do 8,5 sati dnevno, čak i kad mi je najstresnije na faksu, san mora biti ‘pokriven’. On je najbitnija stvar za oporavak ‘Kvaka’ u ovom sportu je da se moraš davati maksimalno. Ja sam ovo ljeto radio na sezoni, konobario sam i paralelno trenirao, nije bilo izlazaka, išao sam na vrijeme spavati – ispričao je dalje Luka.
Treninge Luka odrađuje u studentskoj teretani u domu Cvjetno naselje u Zagrebu ali ponekad ode trenirati na natjecateljskoj opremi u powerlifting klub Štangu na Rudešu. Planova, naravno, ima puno. Želja mu je u roku diplomirati a powerliftingom se baviti dokle god bude mogao jer, to je sport u kojemu nema dobne granice.
– Definitivno, želim povećati svoj total a da ostanem u istoj kilažnoj kategoriji do 66 kilograma. Junior mogu biti do kraja 2025.godine, dok ne napunim 23.godine, a, ne bude li ozljeda, mogu se natjecati do kraja života. Master kategorija okuplja ljude od 70+ godina. Kad je o ovoj godini riječ, najprije ću u lipnju na kup u Bjelovar, planiram sudjelovati i na Svjetskom sveučilišnom natjecanju u Estoniji u srpnju, nakon toga ću u listopadu opet na Europsko juniorsko prvenstvo u Češku – kazao je Luka i dodao: – Općenito, meni je cilj postaviti neke rekorde u hrvatskom Savezu u kategoriji 66, koji će biti nedostižni, da budu jako dugo rekordi. U mojoj kategoriji su rekordi dosta stari, iz 2015. ili 2016. su i to su najduži rekordi u Savezu. U najpopularnijim kategorijama od 83 do 93 kg tu se rekordi dosta brže mijenjaju jer je konkurencija veća. Dakle, nastojat ću postići rekorde koji dugo neće biti srušeni – zaključio je Luka.
Na kraju, nije se zaboravio zahvaliti Gradu Pleternici koji mu je financijski pomogao da ode na Europsko prvenstvo. Savez, kaže, nema dovoljno novaca pa smještaj i kotizaciju plaća samo nekolicini natjecatelja.
Tekst: V.Milković
Foto: ustupljene fotografije Luka Babić
