Na posljednjoj sjednici Učiteljskog vijeća u školskoj godini 2023./2024. oprostili smo se od dvije kolegice koje odlaze u zasluženu mirovinu. Učiteljica razredne nastave Anđelka Funduk i vjeroučiteljica, sestra Zorana Prcela s ovom školskom godinom završavaju svoj dugogodišnji rad s učenicima te im želimo zdravlja, sreće i uživanje u umirovljeničkim danima!

Učiteljica Marina Soldo je za kolegice Anđelku i sestru Zoranu pripremila nekoliko prigodnih riječi:
Unazad nekoliko godina u ovo vrijeme se opraštamo od kolegica koje su došle do kraja svog radnog vijeka, pa je tako došao red i na tebe, Anđelka. Kada bih djecu pripremala za množenje brojem 4 pitala bih: „Koliko puta moramo uzastopno
zbrojiti broj 4 da bismo dobili 40?” Matematičari bi odmah zbrajali, računali, a jedan moj dobrijan je to brzo izračunao i rekao: Puno!
Tako bih i tebi sad rekla, puno si generacija izvela uz strpljenje, razumijevanje i bila im inspiracija i vođa kroz svijet znanja. U svoj rad si unijela ljubav i predanost i pokazala da imaš veliko srce koje je oblikovalo male umove. Sav taj rad je utjecao i na tebe, bilo je tu svega: smijeha, ljutnje, plača pa i boli, no ružno se brzo zaboravlja, a pamti samo ono lijepo.
Nisu te samo djeca voljela. I nama, radnim kolegicama si se podvukla pod kožu i uvijek bila ta na koju se može osloniti. Bila si naša zdravstvena enciklopedija, uvijek spremna na šalu, a kada su u zbornici bile tužne i teške teme znala si reći: “Poslušajte jedan vic da se malo nasmijemo.“ Hvala ti za sve one zajedničke trenutke kada si nas oraspoložila kada smo bili tužni, za svaki savjet, podršku i pomoć, za sve lijepe trenutke koje smo proveli zajedno. Zaslužila si mirovinu i mir, ali ti ne miruj nego čini ono što si htjela, a nisi za to imala vremena.
Iako je danas teško biti umirovljenik, sjeti se koliko bi teško bilo i raditi. I zato ne tuguj, nego budi sretna što si doživjela mirovinu i neka te posluži zdravlje da što više godina uživaš u životu i sreći jer moramo priznati, mirovinu nije lako steći.
A da nije lako doći do mirovine, zna još jedna nama draga osoba od koje se danas isto opraštamo. To je naša sestra Zorana. S nama je provela dosta godina i mogli smo ju dobro upoznati i dijeliti s njom i dobro i loše.
Časna, hvala vam na zajedničkim trenutcima i što ste bili dio naših života. Bili ste nam prijatelj i duhovni savjetnik. S nama ste dijelili sve ono što su nam djeca pripremala: nestašluke, lijepe i ne tako lijepe događaje. Bili ste dio naše male zbornice i svojim prisustvom ste bogatili našu svakodnevicu.
Hvala vam za svaku lijepu riječ, za svaku pomoć, za svaki osmijeh, zagrljaj, hvala što ste slušali i naše probleme i dijelili ih s nama. Došlo je vrijeme da se opustite i odmorite i jedna vrata iza sebe zatvorite. Ne znam kako izgledaju vaši umirovljenički dani, ali nema više dječje galame, raspravljanja s djecom, i to je ostalo iza vas.
S vama nikada nije bilo dosadno, bila nam je čast i privilegija raditi uz vas.
Anđelka i sestro Zorana, nedostajati ćete nam, ali znamo da ćete uživati u novoj ulozi i novom poglavlju života. Na tom dijelu vašeg života neka vas prati sreća i zdravlje i neka vam umirovljenički dani dugo traju.