Pet učenika naše škole (K. Ferković, E. Drahotusky, E. Alaber, L.I. Haliž, F. Ivanković) u pratnji profesorica B. Bošnjak (koordinatorica projekta), T. Bešlić i M. Lagetar otputovali su 27.ožujka u slovački grad Lučenec. Prije konačnog odredišta u Slovačkoj, kratko smo posjetili mađarsku prijestolnicu Budimpeštu, prošetali uz Dunav i pogledali prekrasnu zgradu mađarskog parlamenta.
Mađarska osnovna škola Karman Jozsef u Slovačkoj bila nam je domaćin u 2. po redu mobilnosti u sklopu Erasmus+ projekta „Think twice when you type“- Be happy, bullies hate it! Partneri u projektu su škole iz Slovačke, Portugala, Hrvatske, Rumunjske, Turske i Latvije.
U drugoj mobilnosti sudjelovalo je oko 50 učenika i profesora. Radi se o školi mađarske nacionalne manjine u gradu Lučenecu u Slovačkoj koja broji 133 učenika. Također, ova škola je i nositelj projekta.
Nakon svečanog dočeka u školi domaćina uslijedile su zanimljive radionice kao npr. pjevanje mađarske narodne pjesme na mađarskom jeziku „Tavaszi szél vizet áraszt“ koju je na svom koncertu u Budimpešti 1986. otpjevala i legendarna grupa Queen. Učenici su se okušali i u tradicionalnom narodnom mađarskom plesu. Na uskrsnoj radionici izrađivali smo prigodne uskrsne ukrase razvijajući svoje vještine u šivanju. Tijekom sedmodnevnog posjeta obišli smo i nekoliko kulturno-povijesnih kao i geoloških lokaliteta. Obzirom kako se grad Lučenec nalazi svega 15 km od mađarske granice, posjetili smo lokalitete i u Slovačkoj i u Mađarskoj.
Drugi dan smo posjetili Park prirode Šomoška, uspeli se na vrh gdje se nalazi ruševni dvorac Šomoška. Zanimljivo je kako smo krenuli pješice iz Slovačke, a pješačenje završili u Mađarskoj, naime, granica prolazi točno polovicom dvorca. Ručak je također bio u restoranu koji se nalazi na granici. Napominjemo kako su granice samo formalne, obzirom kako su obje države u EU kontrolnih točaka nema i za prijelaz nisu potrebni dokumenti niti zaustavljanja. Pri povratku u školu, učenici su imali jezičnu radionicu gdje su izradili zajednički rječnik najčešćih fraza, izraza i riječi na jezicima svih polaznika ovog projekta (engleski, hrvatski, slovački, latvijski, turski, portugalski i rumunjski). Od svih jezika, očekivano najsličniji i najrazumljiviji nama bio je slovački jezik.
Treći dan bio je organiziran posjetu Mađarske. Obišli smo Geopark Ipolytarnoc, pogledali 4-D film koji nas je vratio u vrijeme miocena i upoznao s florom i faunom ovog područja u to vrijeme.
Također posjetili smo prekrasno etnografsko selo Holloko koje se nalazi 91 km od Budimpešte. Njegovo ime na mađarskom znači “gavran-kamen”, te se na ulazu u selo nalazi velika skulptura gavrana. Svoj razvoj doživljava tijekom 17. i 18. stoljeća, a UNESCO ga je 1987. proglasio svjetskom baštinom.
Kuće u selu smještene su uz jedinu i glavnu cestu, kamenih temelja, svaka s nekoliko prostorija u nizu: spavaća soba, kuhinja i ostava. Krovovi su na dvije vode i ukrašene zabatima. U selu se nalazi 58 kuća, nekoliko muzeja (Babamúzeum ili muzej lutaka, seoski muzej ili Falumúzeum i Postamúzeum) katolička crkva i kaštel Hollókő, izgrađen u 13 stoljeću. Iako smo došli u vrijeme kada selo nije turistički aktivno (većina kuća je bila zatvorena za razgledanja i pripreme za novu sezonu su u tijeku) selo je izgledalo posebno.
Četvrti dan posjetili smo Dvorac Betliar u blizini slovačkog grada Rožnava. Dvorac datira iz prve polovice 15. stoljeća, izgrađen je u vlasništvu obitelji Andrassy, a od 1945.godine je u vlasništvu Republike Slovačke i danas je muzej. Dvorac ima 50 soba i prekrasan park uređen u engleskom stilu na površini od 80 hektara. Dvorac je prepun lovačkih trofeja, umjetničkih slika, starih i vrijednih knjiga među kojima se nalazi i nekoliko inkunabula, kao i poklona iz drugih dijelova svijeta (egipatska mumija, preparirane glave slona, krokodila i drugih afričkih životinja).
Peti dan domaćini su nas proveli kroz Lučenec. Grad ima oko 27 000 stanovnika. Lučenec i okolica bili su naseljeni u još u kameno doba. Slaveni naseljavaju ovo područje u 6. i 7. stoljeću. Prvi Mađari na područje Lučeneca naseljavaju se u 10. stoljeću. Lučenec se prvi puta spominje 1128. kada je izgrađena kapela u čast Djevice Marije. Osim Slovaka, ovdje živi i značajan dio Mađara kao i Roma.
Posjetili smo Gradski muzej s zanimljivom postavom uređenja soba gdje smo prepoznali starine koje još uvijek neki od nas imaju na tavanima bakinih i djedovih kuća. Posjetili smo i veliku sinagogu koja je danas Muzej. Današnja sinagoga izgrađena je pod vodstvom mađarskog arhitekta Lipota Baumhorta 1925. godine na mjestu gdje je nekada bila stara sinagoga iz 1863. godine. Sinagoga je upotrebljavana u vjerske svrhe do 1944. godine kada je njezina unutrašnjost uništena, a posljednji njezin rabin odveden u Auschwitz gdje je pogubljen. Sinagoga je dugo bila zapuštena, 2015. doživljava svoju potpunu obnovu zahvaljujući EU fondovima i danas je sjedište kulturno-umjetničkog života Lučeneca.
U sinagogi se nalazi nekoliko velikih kvadrova koji su ispunjeni kamenčićima, a svaki predstavlja izgubljen ljudski život Židova tijekom 2. svj. rata u Lučencu.
Naša mobilnost završila je svečanom večerom i dodijelom certifikata o sudjelovanju.
Ispunjeni novim spoznajama i prijateljstvima vratili smo se u školi pričajući i prenoseći bogata iskustva drugima.
Izvor: B.Bošnjak
