U Hrvatskom domu „Dr. Franjo Tuđman u Pakracu“ održan je program „Oprost kao lijek“ u organizaciji Palijativnog tima LiPa. Prikazan je film o ubijenoj djeci u Domovinskom ratu scenaristice i redateljice Slavice Šnur „Od toga dana“ sa svjedočanstvima roditelja koji su na ovaj način izgubili djecu. Kako su od toga dana nastavili dalje, svjedočila je osobno gđa. Smilja Baković, a kakav je odnos državnih tijela prema ovoj temi, govori činjenica da „do danas nije utvrđeno koliko je točno djece ubijeno tijekom Domovinskog rata, radi se o brojci između 381 do 402 djece“ između ostalog iznijela je prof. dr.sc. Vlatka Vukelić sa Fakulteta hrvatskih studija.
Ministarstvo znanosti i obrazovanja odobrilo je, na temelju pozitivnog stručnog mišljenja Agencije za odgoj i obrazovanje, korištenje dokumentarnog filma „Od toga dana…“ u odgojno-obrazovne svrhe u više nastavnih predmeta: Povijest, Vjeronauk i Hrvatski jezik za osnovne i srednje škole. Bitno je za naglasiti da je film u cijelosti financiran vlastitim sredstvima redateljice, kao sve i ostalo potrebno kako bi film bio predstavljen javnosti. Dokumentarni film koji redateljica naziva svojim, „u ovom slučaju ne poslom nego poslanjem“ može se pogledati na You Tube-u na poveznici http://odtogadana.com/
O milosti oprosta, iscjeliteljskoj snazi svjedočili su Dario Kordić, političar, novinar, teolog koji je svoje obraćenje doživio među zidovima Haškog zatvora. U vjeri je ustrajao 17 godina izdržavanja kazne te kaže „da ovo vrijeme zatočeništva, ali istovremeno duhovne slobode, nikada ne bi poželio mijenjati za bilo koje drugo doba u životu“. Kako je vrijeme osude, presude, izdaje i iznenadnog nestanka brojnih prijatelja te stigme, podnosila njegova supruga Venera sa troje djece, posvjedočila je „…nakon sve te molitve, bilo mi je nemoguće zamisliti da će Dario biti osuđen, nemoguće je da Bog sve te molitve ne čuje, kada sam čula presudu imala sam osjećaj da će mi koža popucati…pitala sam stalno „Zašto Bože, zašto? Kasnije me je bilo sram… Sa Bogom uz molitvu, sve se situacije rješavaju, a ovakva, kao kod gđe Smilje, nešto je nadnaravno i vjerojatno, dragi Bog kada nam daje tako velik križ, On nam uvijek daje i snagu da ga nosimo.“
„… Svi ovi ljudi oprostili su, rekli bismo, i neoprostivo. Oprostile su i žene i braniteljice, kojima je i posvećen cijeli projekt, koje su iznjedrile iz dubine svojih duša tragične priče i slike teško izbrisive iz uma… u njima se i danas očituje teret krivnje ondašnjeg odabira prioriteta, biti majka ili stati na branik domovine? Ostati ili otići? …
Oprostiti znači odustati od krivnje i krivca, želje za kažnjavanjem i težnjom za osvetom. Znači osloboditi sebe tereta negativnih osjećaja, ponovno o-živjeti. Jer kako mržnja razara onoga koji mrzi, tako oprost iscjeljuje onoga koji oprašta, a ovaj blagdan Bezgrešnog začeća, blagdan je pomirenja neba i zemlje, duhovnog i zemaljskog, vrijeme iščekivanja rođenja božića koji svijetu donosi spasenje, pravo je vrijeme za oprost“ u svom obraćanju naglasila je voditeljica projekta Irena Kalan i zaključila izlaganje: „Oprostite svima, ne zato što oni zaslužuju oprost, već zato što vi zaslužujete mir“
Program je uveličao zbor „ Aoide“ Osnovne glazbene škole Pakrac pod vodstvom i u pratnji na klaviru prof. Tee Silađi.
Tekst i foto: Palijativni tim LiPa
