Na idućoj, 33. sjednici Gradskog vijeća Grada Požege naći će se 17 točaka dnevnog reda. Tako će gradski vijećnici u četvrtak 27. veljače raspravljati između ostalog o dodjeli javnih priznanja Grada Požege u 2025. godini, o prijedlogu Odluke o porezima Grada Požege, prijedlogu Odluke o kratkoročnom okvirnom zaduživanju Grada Požege, prijedlogu Plana mreže dječjih vrtića na području Grada Požege i dr.
 Sjednica počinje u 16 sati.

Dnevni red …

O D L U K A
o dodjeli javnih priznanja Grada Požege u 2025. godini

Članak 1.
U povodu Dana Grada, 12. ožujka, dodjeljuju se javna priznanja Grada Požege, kako slijedi:

I. POČASNI GRAĐANANIN
BOŽO BIŠKUPIĆ

rođen je 26. travnja 1938. u Maloj Mlaki, u blizini Zagreba. Nakon završene gimnazije, upisuje Pravni fakultet u Zagrebu. Godine 1980. stekao je zvanje magistra muzeologije na postdiplomskom studiju bibliotekarstva, dokumentacije i informacijskih znanosti.
Tijekom svoje profesionalne karijere, Božo Biškupić bio je istaknuti kulturni djelatnik, pravnik, urednik i muzeolog. Godine 1964. osnovao je Zbirku Biškupić, koja je 1976. godine registrirana i zaštićena kod Uprave za zaštitu kulture. Tijekom svog rada dokumentarno je obradio opuse uglednih hrvatskih umjetnika te ih objavio u stručnim časopisima. Između 1974. i 1980. godine radio je u odvjetničkoj kancelariji “Bićan” u Zagrebu. Od 1978. do 2003. godine obavljao je uredničke poslove u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici, dok je od 1986. do 1993. godine bio urednik likovnih monografija u Grafičkom zavodu Hrvatske. Godine 1992. pokrenuo je i realizirao Vukovarski muzej u progonstvu, a 1995. godine inicirao je akciju suvremene hrvatske umjetnosti za Muzej hrvatske umjetnosti u Mostaru. U razdoblju od 1972. do 2003. godine bio je izdavač i urednik 125 literarno-likovnih bibliofilskih izdanja domaćih i stranih autora u sklopu Zbirke Biškupić.
Božo Biškupić bio je dugogodišnji član Hrvatske demokratske zajednice i aktivno je sudjelovao u političkom životu. Članom HDZ-a postao je 1990. godine, nakon čega je obnašao razne odgovorne dužnosti. Između 1990. i 1992. godine bio je direktor Republičkog fonda kulture pri Ministarstvu kulture. Od 1992. do 1993. godine radio je kao pomoćnik ministra kulture i prosvjete, a od 1993. do 1995. godine obnašao je dužnost zamjenika gradonačelnika Zagreba. Dva puta je imenovan ministrom kulture Republike Hrvatske, prvi put od 1995. do 2000. godine te ponovno 2003. godine. Tijekom 2000. godine obnašao je dužnost zastupnika u Hrvatskom saboru i Županijskom domu Hrvatskog sabora.
Za svoj doprinos hrvatskoj kulturi i umjetnosti Božo Biškupić nagrađen je godišnjom nagradom “Vladimir Nazor” 1993. godine. Autor je i priređivač mnogih likovnih monografija. Bio je član nekoliko uglednih kulturnih društava, uključujući ULUPUH, Društvo dizajnera, Hrvatsko društvo Ex libris, Družbu braće Hrvatskog zmaja, Maticu hrvatsku i Hrvatsko društvo povjesničara umjetnosti. Više godina sudjelovao je u organizacijskim odborima Zagrebačkog salona, ZGRAF-a te bio član žirija Biennala Zagrebačke izložbe crteža i grafike, kao i Triennala Zagorskog suvenira u Gornjoj Stubici.
Posebna je povezanost gospodina Biškupića i Požeške biskupije. Godine 1994., u povodu devetstote obljetnice Zagrebačke biskupije i prvog pastoralnog posjeta pape Ivana Pavla II. Zagrebu, organizirana je značajna kulturna manifestacija. U Muzeju Mimara postavljena je velika izložba pod nazivom “Sveti trag: devetsto godina umjetnosti Zagrebačke nadbiskupije 1094.-1994.”, koja je bila otvorena od 10. rujna 1994. do 31. siječnja 1995. Također, na Trgu sv. Katarine u Zagrebu izveden je oratorij Božiđara Širole “Majka Božja kamenitih vrata”. U organizaciji ovih događaja sudjelovali su Božo Biškupić, tadašnji ministar kulture, i mons. Antun Škvorčević, koji su tom prigodom usko surađivali. Posebno se ističe njegova odluka o uređenju Crkve sv. Lovre, koja je nakon više od 30 godina istraživanja i rada dostojno uređena za liturgijski prostor i bogoslužje u sklopu Biskupskog dvora, čime je njezina bogata kulturna i povijesna baština predstavljena javnosti. Također, zaslužan je za odluku o rekonstrukciji razorene vočinske crkve, kao i za financiranje obnove zgrade Požeške biskupije i župnog dvora.
Božo Biškupić dao je nemjerljiv doprinos i muzejskoj djelatnosti u Požegi. Iako su svi spomenici nepokretne kulturne baštine kontinuirano financirani tijekom više godina mandata, isto su tako financirani i muzejski programi, te programi zaštite pokretnih spomenika kulture, muzejske građe od kojih se dio danas nalazi u stalnom postavu. Božo Biškupić darovao je Gradskom muzeju Požega vrijednu donaciju grafičkih mapa. Prva donacija obuhvaćala je šest mapa grafika, a uz tu donaciju, Gradski muzej Požega primio je i izuzetno vrijednu grafičku mapu posvećenu hrvatskom pjesniku, slikaru i dubrovačkom gosparu Luki Paljetku. Ova mapa predstavlja bibliofilsko izdanje Zbirke Biškupić te sadrži 17 pjesama i 34 grafike. Kao urednik i izdavač, Božo Biškupić osmislio ju je kao trajni oproštajni vijenac, satkan od stihova i grafičkih radova umjetnika koji su bili bliski s Lukom Paljetkom. Pjesničku cjelinu čine stihovi 17 autora različitih generacija i pjesničkih izraza, koji su na taj način odali počast ovom velikanu hrvatske književnosti. Likovna i pjesnička ostvarenja sadržana u mapi stvaraju jedinstvenu sinergiju riječi i slike, čime je postignuta izuzetna umjetnička harmonija, a zahvaljujući gospodinu Biškupiću sada obogaćuje vrijedan fundus našeg muzeja. Kao ministar, izrazito se zalagao za rekonstrukciju Gradske knjižnice Požega na kojoj su 2006. godine započeli radovi uz veliku financijsku pomoć ministarstva, a istoj je po završetku rekonstrukcije donirao veliki broj knjiga iz svoje privatne biblioteke.
Božo Biškupić odigrao je značajnu ulogu u uspostavi mreže konzervatorskih odjela u Hrvatskoj, uključujući i Konzervatorski odjel u Požegi.
Imajući u vidu njegov izniman doprinos kulturnom i društvenom životu Požege, predlaže se da Božo Biškupić postane počasni građanin grada Požege, čime bi mu se odalo priznanje za njegova djela i neizbrisiv trag koji je ostavio u kulturnom naslijeđu našega grada.

II. NAGRADA ZA ŽIVOTNO DJELO dodjeljuje se
BORISU ĆIRI GAŠPARCU
posthumno
rođen je 13. svibnja 1945. godine u Požegi gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Boris Ćiro Gašparac od najranijeg djetinjstva znao je da će glazba biti njegov životni poziv jer se već kao dječak svojim velikim talentom isticao u školskom zboru kao solo pjevač, a od 1959. godine kao gimnazijalac svirao je bubnjeve u ondašnjem požeškom zabavno-glazbenom sastavu Crni šest. Pet godina kasnije odselio se u Zagreb gdje je upisao studij prava te solo pjevanje u Glazbenoj školi Vatroslav Lisinski.
Na festivalu Zlatne žice Slavonije u Požegi nastupao je od 1990. godine i tada je počeo pjevati tamburaške pjesme, a ranije su to bili svjetski evergreeni, jazz skladbe i slično. Zbog osebujnog glasa i visoke razine izvedbe tog repertoara bio je prozvan hrvatskim Ray Charlesom.
Objavio je desetak albuma s vlastitim skladbama za naše najpoznatije nakladničke kuće, a autori tih pjesama su najpoznatiji skladatelji i tekstopisci kao što su Vladimir Smiljanić, Aleksandar Homoky, Veljko Valentin Škorvaga, Duško Gruborović, Željko Krznarić, Damir Mihovec i drugi.
Ćirinu karijeru obilježio je njegov najveći hit „Laže selo, lažu ljudi“, izveden na festivalu Zlatne žice Slavonije 1991. godine s bendom Crni šest. Također, nanizao je nekoliko antologijskih hitova kao što su “Leina” Rajka Dujmića, “Da sam im’o šaku dukata” Miroslava Škore, “Moj did Luka”, “U srce te dira moja tambura” i još puno nezaboravnih tamburaških pjesama. Nedavno je objavio obradu pjesme “Dida moj” Arsena Dedića, njegov posljednji umjetnički uradak i poklon unucima. Nakon 33 godine na Zlatnim žicama Slavonije 2024. godine od svog grada i festivala zauvijek se oprostio pjesmom „Nema veće istine“ i stihovima „Kad me jednom ne bude, bit će uvijek tambure“.
Dobitnik je brojnih priznanja, među kojima je i Nagrada za životno djelo Požeško-slavonske županije 2017. godine.

III. POVELJA HUMANOSTI dodjeljuje se
UDRUZI SLIJEPIH GRADA POŽEGE I POŽEŠKO-SLAVONSKE ŽUPANIJE
Godine 1954., u listopadu, u Gradskoj vijećnici u Požegi održana je osnivačka skupština Udruge slijepih Požeškog kotara (danas Udruga slijepih Grada Požege i Požeško- slavonske županije). Ovaj događaj označio je početak organizirane podrške slijepim osobama na našem području. Glavni ciljevi Udruge bili su pružanje pomoći slijepim osobama, upućivanje slijepe djece na stručno osposobljavanje u Zagreb te skrb za starije i nemoćne slijepe osobe.
Udruga slijepih Grada Požege i Požeško-slavonske županije predstavlja neprofitnu organizaciju civilnog društva koja kontinuirano provodi sveobuhvatni strateški program s ciljem održive socijalne integracije osoba s različitim stupnjevima oštećenja vida. Fokus Udruge usmjerenje na podizanje kvalitete života svojih članova te na senzibilizaciju javnosti o specifičnostima i mogućnostima slijepih osoba u Požeško-slavonskoj županiji.
Udruga, koja danas broji 70 članova, pruža širok spektar usluga, uključujući osposobljavanje za svakodnevne vještine, psihosocijalno savjetovanje, informiranje i ostvarivanje prava, kao i organizaciju raznih edukacija (npr. iz područja psihološke podrške, verbalne i neverbalne komunikacije, te treninge eholokacije). Dodatno, Udruga potiče aktivno uključivanje članova u život zajednice putem organiziranih kulturnih, sportskih i kreativnih aktivnosti kao što su kazališne predstave, izleti, izložbe i radionice.
Jedna od najznačajnijih usluga koju Udruga pruža je socijalna usluga osobne asistencije, odnosno videćeg pratitelja, koja slijepim osobama omogućuje samostalniji, kvalitetniji i ispunjeniji život. Udruga slijepih djeluje 70 godina na našem području.
Udruga je 2022. godine muzeju poklonila Bibliju na Brailleovom pismu, koja je iznimno vrijedna zbog svoje jedinstvenosti. Ova Biblija, izrađena kao „projekt Nade“ tijekom Domovinskog rata, služila je kao ohrabrenje u teškim vremenima, ne samo slijepima i slabovidnima, već svim ljudima u Hrvatskoj.

IV. KOLEKTIVNA NAGRADA dodjeljuje se TEKIJI d.o.o.
društvu koje je u prošloj godini proslavilo šezdesetu obljetnicu postojanje vodovoda u Požegi.
Iako nam svjedočanstva i pisanja Požežana (od istaknutijih Julije Kempf) dokazuju da su Požežani i u davna vremena znali pronaći način kako koristiti vodu, početkom šezdesetih godina donesena je odluka da se krene u izgradnju modernog vodovoda za grad Požegu i okolna područja. Osnivanjem poduzeća Vodovod i kanalizacija u 1964. godini, uz prethodno obavljene vodo-istražne radove, izgradnja vodovoda započela je u proljeće iste godine. Sljedećih godina, širio se vodoopskrbni sustav u Požegi kao i u drugim naseljima Požeštine (nakon zahvaćanja novih izvorišta Veličanke, Božjeg zdenca, Kutjevačke Rike i Stražemanke).
Tijekom 1992. godine započelo je s radom poduzeće Tekija koje je nastalo spajanjem Vodovoda i Komunalca radi efikasnijeg i ekonomičnijeg poslovanja. Značaj u radu ovog poduzeća dan je vodoopskrbi i odvodnji, a intenziviran je rad na obnovi sustava od ratnih djelovanja u Domovinskom ratu. Sukladno novoj zakonskoj regulativi iz siječnja 2014. godine iz Tekije su izdvojene komunalne djelatnosti u novu tvrtku Komunalac Požega d.o.o.
Tekija d.o.o. kao pravni sljednik svojih prethodnika u današanje vrijeme ima na sustav javne vodoopskrbe priključeno oko 19.500 korisnika širom požeštine, a duljina vodoopskrbne mreže iznosi cca 730 km, uz priključenost oko 96 %, kojom se isporučuje zdravstveno ispravna voda uz svakodnevno kontroliranje njezine kakvoće. Mreža sustava odvodnje na području požeštine duga je oko 370 km i broji gotovo 14.000 korisnika.
U zadnjih desetak godina provodi se važan projekt aglomeracije Požega uz korištenje bespovratnih EU sredstava čija vrijednost je dosegnula cca 25 milijuna eura. Navedenim projektom izvršena je izgradnja zamjenskog vodovoda od Velike do Požege te su uspostavljene DMA zone za mjerenje i regulaciju te kontrolu i smanjivanje gubitaka vode. Također, izmijenjeni su dotrajali dijelovi sustava javne vodoopskrbe i odvodnje, a izgrađeni su i desetci kilometara novih opskrbnih mreža u naseljima koja ih do tada nisu imali (npr. Trenkovo, Trnovac, Marindvor, Štitnjak, Kunovci, Bankovci). Veliki rezultat ovog projekta je rekonstrukcija i dogradnja postrojenja za pročišćavanje otpadnih voda (CUPOV-a) kojim je stupanj pročišćavanja podignut sa prvog na treći a nedavno je pušten u probni rad. Ovo je kapitalni objekt za Grad Požegu i okolicu čijim će puštanjem u rad doći do smanjenja zagađenja vodotoka rijeke Orljave, a posljedično cijelog okoliša u kojem živimo. Dovoljno je spomenuti da je ovaj objekt započet s gradnjom davne 1984. godine te da je velikim zalaganjem vodstva Tekije, grada Požege i ostalih institucija u zadnjih desetak godina doveo do njegova završetka.
Usporedno s aglomeracijom Požega, Tekija d.o.o. provodi i projekt Aglomeracije Pleternica.
Studioznim i stručnim planiranjem i radom u ovom društvu smanjeni su gubitci u vodoopskrbnom sustavu, a vodo-istražnim radovima osigurana su nova izvorišta što je rezultiralo konstantnu opskrbu vodom i u ekstremno nepovoljnim (sušnim) vremenskim uvjetima i razdobljima kojim smo svjedočili npr. u 2024. godini.
Krajem 2024. godine društvo je preuzelo Vode Lipik d.o.o., javnog isporučitelja vodnih usluga za područje gradova Pakraca i Lipika i danas predstavlja jedinstvenog isporučitelja vodnih usluga za cijelu Požeško- slavonsku županiju.
Prilikom izvanrednih stanja kao što su elementarne nepogode (npr. suša, poplave, potresi), Tekija d.o.o. je samoinicijativno ali i po pozivu potrebitih, svojim ljudskim i tehničkim mogućnostima i opremom sudjelovala u pomaganju onima kojima je pomoć bila potrebna te otklanjala štete i posljedice.
U Tekiji d.o.o. je stasao čitav niz kvalitetnih radnika, majstora, inženjera i ostalih stručnjaka koji su značajno obogatili život u našoj zajednici kako kroz svoj stručni angažman u Tekiji tako i kroz druge tvrtke u našem okruženju, a svakako i u društvenom životu požeštine.
Članak 2.
Ova Odluka stupa na snagu osmog dana od dana objave u Službenim novinama Grada Požege.

PREDSJEDNIK
Matej Begić, dipl.ing.šum.

POPIS PRIJEDLOGA ZA DODJELU JAVNIH PRIZNANJA