Danas, kada se Požega i cijela Hrvatska opraštaju od velikana tamburaške glazbe Borisa Ćire Gašparca i trzaji tambura ispunjeni su tugom. Uistinu se teško pomiriti s činjenicom da javnost više nikada neće razveseliti s novom pjesmom ni nastupom na požeškom festivalu. Ipak, njegova bogata glazbena ostavština ostaje inspiracija brojnim mladim glazbenicima, a sjećanje na njega živjet će godinama u rodnoj mu Požegi, u njegovim pjesmama i u srcima onih koji su ga voljeli.
Obitelj, prijatelji, suradnici i sugrađani od Ćire Požeškog oprostili su se na komemoraciji održanoj u Gradskom kazalištu Požega.
Biranim riječima oprostio se prijatelj i suradnik Veljko Valentin Škorvaga. Prepričao je nekoliko anegdota iz Ćirina života pa i onu kako je prilikom pripreme novih pjesama uvijek tražio da napravi refren po principu „Neka ljudi budu sretni, a opet neka se vidi da sam to ja“.
– Družili smo se sve do zadnjeg dana, prepričavali svoje životne zgode i nezgode gdje je on uvijek isticao svoju obitelj, djecu i unuke te kako je s njima bio neizmjerno sretan. I ja sam kao prijatelj i brat bio neizmjerno sretan jer sam mu napisao puno pjesama koje je s radošću izvodio – rekao je Škorvaga.
Uz brojna priznanja koja je dobio, Ćirini prijatelji ističu kako je prije svega bio čovjek s velikim „početnim č“.
– Ćiro se ponosio svojim gradom i svojim festivalom i Ćiro je bio prije svega čovjek. Osvajao je nagrade, ali što je još važnije, osvajao je srca slušatelja. Svuda je bio rado prihvaćan, ali i svuda se rado odazivao – rekao je Branko Uvodić kazavši kako o Ćirinoj veličini govori i preko 700 humanitarnih koncerata koje je odradio tijekom karijere.
Ožalošćenoj obitelji izraze kršćanske sućuti uputio je i požeški gradonačelnik i saborski zastupnik dr.sc. Željko Glavić.
– O njegovom radu i umjetničkom djelovanju na glazbenoj sceni govorit će i pisati još dugo mnogi pozvaniji od mene. Njegova uloga u glazbenom svijetu bila je velika, a njegov doprinos promicanju i čuvanju slavonske kulture i kulturne glazbene baštine neprocjenjiv. ..Boris Ćiro Gašparac nije bio samo glazbenik, on je bio i jedan od simbola Požege….Tješi nas činjenica da Ćiro nikada neće biti zaboravljen, njegova glazba i duh zauvijek će ostati prisutni u našem gradu, u našim srcima i u našim običajima. Požega mu danas izražava zahvalnost na svemu što je učinio za ovaj grad – rekao je Glavić.
Naposljetku, u ime obitelji obratila se kći Lana.
– Iako smo cijeli moj život u Zagrebu, tata je uvijek govorio o Požegi. Čak je rekao da u našoj kući napravimo polukrugove koji će ga podsjećati na njegovu Požegu i sad kad sam se iz Zagreba vozila prema ovdje rekla sam „Nema boljeg mjesta da ostavim tatu zauvijek“ – istaknula je.
Boris Ćiro Gašparac rođen je 13. svibnja 1945. godine u Požegi, a svoj životni put posvetio je glazbi, popularizaciji tamburaškog izričaja i očuvanju tradicije. Njegov najveći hit “Laže selo lažu ljudi,” izveden na festivalu Zlatne žice Slavonije 1991. godine s bendom “Crni šest,” obilježio je njegovu karijeru, dok su pjesme poput “Da sam imo šaku dukata,” “Idem, idem ej živote,” “U srce te dira” i mnoge druge ušle u povijest hrvatske glazbe. Dobitnik je brojnih priznanja, među kojima je i Nagrada za životno djelo Požeško-slavonske županije.
Boris Ćiro Gašparac sahranjen je na groblju sv.Ilije gdje su se okupili njegovi brojni prijatelji iz svijeta glazbe poput Šime Jovanovca, članova TS „Slavonske lole”, Stjepan Jerpšeka Štefa... građani koji su voljeli njegove pjesme i štovali sve što je u životu dobro učinio za Požegu, za Slavoniju. Sahranjen je uz zvuke tamburice koju je toliko volio.
Tekst: pszupanija.hr/ V.Milković
Foto: V.Milković
