U Gradskoj knjižnici Požega održano je predstavljanje knjige liječnika Georgija Diklića „Promišljanja: Lakše je (sa)znati nego vjerovati“. Knjiga je objavljena ove godine u izdanju Družbe „Braća hrvatskoga Zmaja“, a urednik je Vlado Drkulec. Recenzenti su Lea Diklić i Josip Krpeljević. Za dizajn korica zaslužni su Antonio Karača i Lana Protić Malbašić. O knjizi su govorili prečasni Josip Krpeljević, kanonik pokorničar u požeškoj katedrali, potom dr. sc. Ivan Vukoja, ravnatelj Opće županijske bolnice Požega, te sam autor. Dvije glazbene kompozicije izveli su Roko i Noa Crnković, učenici Glazbene škole Požega. Program predstavljanja moderirao je profesor Vinko Tadić, povjesničar, znanstvenik i publicist. U knjizi „Promišljanja: Lakše je (sa)znati nego vjerovati“ autor je razmatrao dileme koje se odnose na starost, prijateljstvo, ljubav, domoljublje, nacionalne manjine, Boga, čovjeka, oprost…
U svom obraćanju profesor Vinko Tadić podsjetio je prisutne na predan rad Georgija Diklića kao liječnika, publicista, pjesnika, antiratnoga aktivista te istaknutoga kršćanskog intelektualca. Desetljećima se zalagao za dijalog, toleranciju, suživot Hrvata i Srba. Profesor Tadić, među ostalim, je rekao: „Georgije Diklić bio je predsjednik Upravnoga odbora Srpske pravoslavne općine u tadašnjoj Slavonskoj Požegi, potpredsjednik Eparhijskoga savjeta Episkopije slavonske i član Komisije za odnose s vjerskim zajednicama Izvršnoga vijeća Sabora Socijalističke Republike Hrvatske. Susretao se i razgovarao s brojnim istaknutim ličnostima poput mitropolita zagrebačko-ljubljanskoga Jovana Pavlovića, vladike slavonskoga Emilijana Marinovića, kardinala Franje Kuharića, katoličkoga publicista Živka Kustića i akademika Matka Peića. Dao je značajan doprinos podizanju i obnovi brojnih sakralnih zdanja tijekom posljednjih dvaju desetljeća socijalizma. U više navrata imao je posrednu ulogu između predstavnika lokalne vlasti te pravoslavnih i rimokatoličkih dostojanstvenika.“ U nastavku svoga izlaganja Vinko Tadić podsjetio je i na ulogu Georgija Diklića tijekom devedesetih godina rekavši: „Početkom ratnih sukoba u Republici Hrvatskoj organizirao je akciju spašavanja dragocjenosti i knjižnice srpske pravoslavne parohije u Požegi. Istaknuo se kao jedan od osnivača i predsjednik Mirotvornoga pokreta Požeške kotline 1991. godine. Tada se snažno zauzimao za suživot Hrvata, Srba te svih drugih građana i građanki Općine Slavonska Požega. Isticao je Hrvatsku kao domovinu njezinih građana srpske nacionalnosti i pravoslavne vjeroispovijesti. Smatrao je da se Srbi u Hrvatskoj moraju zauzimati za svoja prava u okviru ustavnopravnoga poretka Republike Hrvatske.“ Georgije Diklić primio je Nagradu za životno djelo Grada Požege.
Dr. sc. Ivan Vukoja, među ostalim, je naveo: „Duboko svjestan sebe, ali i bremena sredine u koju dolazi, iako nije rođeni Požežanin, on zapravo postaje prototip Požežanina, jer svaki njegov sugrađanin želi makar dio njegove samosvijesti, ponosa, mladenačke gizdavosti i staračke pronicljivosti.“ Prečasni Josip Krpeljević podsjetio je na to da se Georgije Diklić u svojoj knjizi „bavi odnosom znanja i vjerovanja, ali ne na akademskoj razini propitivanja odnosa znanosti i teologije, nego s gledišta dugogodišnjeg vlastitog iskustva čovjeka, koji se u životu, kao znanstvenik liječnik, trudio biti stručnjak na području znanja, a ujedno kao praktični vjernik pravoslavac biti vrstan na području vjerovanja. Ova knjiga pokazuje da je u tome uspio te stoga njezinim čitateljima, koji tragaju za istinom, može pomoći da u svom životu skladno poslože i uravnoteže znanje i vjerovanje.“
Predstavljanju su prisustvovali brojni ravnatelji, direktori, savjetnici i drugi uglednici, a među njima dr. sc. Marijan Cesarik, prof. dr. sc. Slavka Galić, prof. dr. sc. Mislav Grgić, prof. dr. sc. Borislav Miličević, dekan Fakulteta turizma i rurlanoga razvoja, doc. dr. sc. Dinko Zima, Nikola Ivanović, zamjenik županice Požeško-slavonske županije, Dražen Opalić, ravnatelj Uprave Ministarstva rada.
Knjiga „Promišljanja: Lakše je (sa)znati nego vjerovati“ već je izazvala značajan interes čitatelja.
Na kraju treba ispraviti jednu nenamjernu pogrešku. Naime, u navedenoj publikaciji pogrešno stoji da je Maja Žebčević Matić lektorirala to djelo Georgija Diklića.
Autorica teksta: N. H.
