Najčitanije

  • Fotogalerije

    PUKOVNIK STJEPAN ALBERT Ratna sjećanja – od prvog susreta s Miljenkom Crnjcem u prosincu 1990. do dežurstva na Badnjak 1991.godine

    Umirovljeni pukovnik Stjepan Albert u Zapovjedništvu 123.brigade bio je zadužen za vezu. Povodom 30.obljetnice oslobođenja okupiranih dijelova Požeštine, za naš je portal napisao svoja sjećanja na ratne dane.

    S Miljenkom Crnjcem upoznao sam se 22. prosinca 1990.godine u Štabu teritorijalne obrane Slavonska Požega. Općinska skupština Slavonska Požega na zajedničkoj sjednici 25. 9. 1990. godine imenovala je Miljenka Crnjca za komandanta Štaba teritorijalne obrane (ŠTO) Slav. Požega. Nastavio sam raditi na dokumentima veze i vrlo brzo stekao povjerenje novog komandanta i ostao načelnik veze i kriptozaštite Štaba TO Slav. Požega.
    Načelnik veze je stožerni organ odgovoran za planiranje, organiziranje, rad i korištenje veza i za opće stanje i upotrebu postrojbi veze.

    ( S.Albert kao načelnik veze u Zapovjedništvu 123.brigade)
    U vremenu od 1. srpnja 1991. godine angažiranije sudjelujem u operacijama pripreme, po potrebi odlaska na teren, upoznavanje ustroja i popune postrojbi i zapovjedništva s posebnim akcentom na popunu ustroja samostalnog voda veze, kasnije satnije veze.
    Sačuvani su zapisi sa sastanaka 20. srpnja, 11.listopada, 23. listopada, 26.listopada i konačno 28.listopada kada se u „Žutoj zgradi“ okuplja 123.brigada Zbora narodne garde. Prilažem i sačuvani natpis na vratima, koji je izradio gospodin Marko Cigić, direktor katastra.


    ( Natpis na vratima u Zapovjedništvu)
    Značaj veze najbolje je izražen rečenicom: „ Netko je rekao i zapisao … samo ga veze (u vojnoj terminologiji rod veze) mogu učiniti zapovjednikom.“
    Poslije sastanka u 1. OZ (Operativna zona ) Osijek 7. studenoga 1991.godine (održan pod uzbunom jer je neprijatelj borbeno djelovao po Osijeku) dobili smo usmene zapovijedi: užurbano raditi na ustroju voda veze i prikupljanju sredstava veze po zgradama u krugu vojarne, iz bojni i drugih raznih izvora. Tražiti kadrove za KZ (kriptozaštitu).
    Tako je stvaran prvi vod veze: zapovjedništvo, šifroteleprintersko odjeljenje, radio odjeljenje, drugo radio odjeljenje, radio relejno, telefonskolinijsko i odjeljenje za održavanje


    ( Vod veze 123.brigade)
    Zapovjedništvo 123. brigade selilo se nekoliko puta, ali su vod veze i desetine veze u postrojbama uvijek u datim okolnostima na vrijeme uspostavljali vezu, zapovjedništvo – postrojbe kao i veze unutar svojih postrojbi. Prema ustroju 123.brigade trebala je imati 400 motorola, a mi smo sa raznim civilnim imali najviše 200 komada. Suradnja sa civilnim strukturama iz područja veze bila je na visokom nivou: Hrvatske željeznice, HPT, MUP i Hrvatska elektroprivreda. Više o ovoj suradnji nadam se u budućoj Monografiji 123. brigade.
    Neprijateljska avijacija bila je aktivna naročito u studenome pa je tako 15. studenoga bombardirana – raketirana i vojarna. Imali smo u Zapovjedništvu (bivša Komanda) sreću jer se razorno i ubojito avionsko sredstvo zabilo ispod divljeg kestena, na pedesetak metara od Zapovjedništva, a veliku nastalu rupu kao i druge ratne događaje, snimio je neobično hrabar i spretan teklić-snimatelj Informativno propagandne djelatnosti brigade Mladenko Krstanović. Snimljene materijale odvozio bi motorom, autom i tko zna kako još u TV centre Đakovo, Vinkovci , Osijek…
    Normalni strah i tko zna šta sve nisu uspjeli u podrumu Zapovjedništva u vrijeme uzbune i spomenutog bombardiranja spriječiti urođeni humor. Uočio je jedan branitelj da viši dužnosnik uporno stoji u otvoru vrata „tirštoku“ pa mu je dobacio da bi bio dobar „organ“ ili „ podbočaj za veš štrik“. Tako smo i sami sebe hrabrili i pravili se manje uplašenim.
    Ljudstvo samostalnog voda veze i vezisti desetina veze u pojedinim postrojbama užurbano i vrlo uspješno s raspoloživim sredstvima uspostavljaju klasične vojne veze.
    Dana 19. studenoga 1991. godine izvršena provjera telefonske veze: Brestovac, Orljavac, Podsreće, Lučinci, Biškupci, Doljanci pa Velika dvije lokacije, Trenkovo, Pleternica, Alaginci, Buk.
    Dana 21. studenog prelazimo pod zapovjedništvo OZ (Operativne zone) Bjelovar. Sjećam se i situacije kad je jedan branitelj izjavio da on ne želi imati tajni naziv Drina, a ja odgovorim hoćeš biti Orljava on je shvatio i prihvatio prvi prijedlog.
    Sjećam se i obilaska vezista na položajima pojedinih postrojbi 29. studenog. Vozio je S. Skoko (zapovjednik postrojbe veze brigade): Požega, Brestovac, … Orljavac, … Poljanska, … Alaginci i zadovoljno smo se vratili u Požegu jer su veze uspostavljene i postoji mogućnost da pojedinci zovu svoje obitelji.
    U materijalima napisanim za buduću monografiju 123. brigade na jednom mjestu je navedeno: „… da ne zaboravim nekoga … veza je npr. bila vrhunska“. Riječi su to Načelnika stožera, odnosno drugog po redu Zapovjednika brigade, jer je Crnjac – „Strikan“ otišao na novu dužnost u Zagreb…
    Konačno dođosmo do utorka 24. 12. 1991. godine – BADNJAK, Adam i Eva. Ujutro u 8 sati preuzimaju dežurstvo u brigadi: Stjepan Albert, danas pukovnik u miru
    Zvonko Horvat također pukovnik u miru i
    Tomislav Posedi satnik u miru.
    Dežurstvo je prošlo u redu i mi smo na Božić u osam i petnaest minuta otišli slaviti Božić sa svojim obiteljima.

    ( S.Albert kao pukovnik u miru 30 godina kasnije)
    Nakon nešto više od deset godina ja sam od Zvonka Horvata dobio čestitku: Sretan Božić i Nova 2002 godina od zakrpanog srca (bio na operaciji) Z. Horvat v. r. Na prednjoj strani pjesma:

    DEŽURSTVO MOJE – 24. 12. 1991. g
    Danas na Badnje veće teče dežurstvo moje,
    Tu u prostoriji uz mene prijatelji stoje.
    Ne, nije baš posve tako tog momenta,
    Ne može se napisati sve i sjetiti svakog segmenta.
    Al’ u biti tako nam vrijeme prolazi,
    Svaki u svojoj pozi novoj zori dolazi.
    A društvo mi staro… gospoda fina,
    Sa njima bi se nekad dalo… popit vina.
    Sad, sad je drugačije, druga su vremena,
    Prošle godine … svoj trojici stisnuše ramena.
    No mi se još ne damo, a i kaže se tako,
    Kad bi mogao vratiti vrijeme makar i plakao.
    No što se tu više može
    Nego samo glasno viknuti pomozi Bože.
    A i on bi pomogao
    Samo kad bi mogao.
    Al’ pomoći nema, dežurat se mora,
    Budan moraš biti da se dočeka zora.
    Sutra, sutra kad svane i možda u miru
    Sutra će moj Grga ljubiti Miru.
    A ovaj drugi, Tomislav mu ime
    I on će nekog ljubit da ga želja mine.
    Ja, ja ću svoju samo ljubiti malo,
    Možda i nešto drugo ako se bude dalo.
    Mome Grgi da se sjeti
    Da smo nekad skupa bili na meti.
    Deset godina već je prošlo
    Nama dvojci opet u glavu došlo.
    Sad se kaže bila su to vremena „slavna“
    A bogme može se reći i davna …
    Zvonko Horvat, v. r.
    U ovoj osjećajnoj pjesmi Grga sam ja, Mira je moja supruga, a Tomislav je Posedi.
    Pripremila: V.Milković

    Mudra izreka

  • „Beskoristan život je isto što i rana smrt” ( Johann Wolfgang Goethe )

  • Najnovije

  • Program Kazališta u veljači