U nizu ovogodišnjih korizmenih tribina u Dvorani sv. Terezije u Požegi održana je treća korizmena tribina na kojoj je o temi „Molitva kao osobni odnos s Bogom“ govorio je karmelićanin o. Danijel Čolo. Nakon molitve, moderator Zvonimir Zelenika, vjeroučitelj u požeškoj Tehničkoj školi, pozdravio je sve sudionike, predstavio predavača i kratko uveo u temu tribine.
U svom nagovoru o. Danijel govorio je o molitvi kao o obratu, zaokretu i promjeni mišljenja, odnosno o stvarnosti koja se u evanđeljima naziva „metanoja“. Definirao je molitvu kao svetu komunikaciju u kojoj se Bog čovjeku priopćava na osobni i jedinstveni način prilagođen pojedinoj osobi. Ustvrdio je da nas Bog po molitvi odgaja, trajno nas poučava u istini i dobru, pomaže nam da stvarnost u nama i oko nas razumijevamo u skladu s njegovim izvornim naumom kad je stvarao svijet i čovjeka u njemu. Takav pristup molitvi i poimanju molitve kao sredstva za promjenu nezrele komunikacije na području tzv. javnog mnijenja u raspravama o vrijednosti i dostojanstvu čovjeka zorno je obrazložio i konkretno prikazao na vlastitom primjeru kad ga je u jednoj raspravi o ljudskim pravima neka osoba etiketirala kao nazadnog šovinista i klerofašista samo zato što nije podržao njezine stavove o „pravima“ tzv. LGBT populacije. Polazeći od Govora na gori u kojem Isus jasno i nedvosmisleno iznosi Božji naum od početka s obzirom na zajedništvo muškarca i žene koje nazivamo brak, o. Čolo je kazao kako Isus u spomenutom govoru ukazuje na činjenicu da su se ljudi zbog „tvrdoće srca“, koja se zove istočni grijeh, udaljili od izvornog nauma Boga Stvoritelja, te su se u praksi konkretnog života počeli ponašati protivno onome što je Bog odredio u početku. Primjerice, Mojsijev zakon dopuštao je muškarcu (ali ne i ženi!) rastavu braka (usp. Pnz 24,1), premda je Bog u početku izričito naložio da ono što je on združio, čovjek ne rastavlja (usp. Mt 19, 6). U dnu je, dakle, sukob izvora i prakse, a u skladu s Isusovim nalogom potrebno je da se mi kršćani izdvojimo iz mase javnog mnijenja koje promiče praksu utemeljenu na grijehom paloj naravi (status naturae lapsae) i vratimo se na početak stvaranja (status naturae integrae), ustvrdio je o. Danijel. Podsjetio je na dvostruko značenje latinske riječi „principium“ – početak i počélo. Ukratko je prikazao dva biblijska izvještaja o stvaranju čovjeka (Post 1, 26-31; 2, 7-25), naglasivši da je stvaranje čovjeka (hebr. adam) kao muškarca i žene bilo istovremeno, ali nam je ono u Svetom pismu prikazano u vremenskom razmaku kao čin u kojem Bog najprije stvara muškarca (hebr. īš), a onda iz njegova rebra stvara ženu (hebr. īšā), da se naglasi kako su i muškarac i žena po svojoj naravi jednako čovjek, a da su kao muško i žensko različiti po svojoj spolnoj određenosti međusobno upućeni jedno na drugo. Budući da Božja objava prethodi iskustvu, Božji izvorni naum mora uvijek imati prednost pred bilo kojom ljudskom praksom, zaključio je o. Danijel. Poručio je sudionicima tribine da se osnaženi osobnim odnosom s Bogom kroz molitvu i primanje svetih sakramenta znaju ispravno postaviti u komunikaciji i raspravi s pobornicima pale ljudske naravi za čije obraćenje (metanoja) neprestano i s ljubavlju mole, da izgrade svoj stav na temelju izvorne, integralne ljudske naravi koju je Bog stvorio u početku, te da taj stav uvjerljivo i gorljivo zastupaju i brane, ali nikad grubo i agresivno, nego odlučno i čvrsto.
U raspravi koja je uslijedila, a kojom je moderirao vjeroučitelj Zelenika, o. Danijel je odgovarao na pitanja zainteresiranih. Završavajući tribinu, prof. Zelenika je zahvalio o. Danijelu što je sudionicima tribine približio važnost odnosa s Bogom kroz molitvu koji izgrađuje i učvršćuje stavove pojedinca osobito s obzirom na pojedina aktualna pitanja. Pozvao je sudionike da dođu i na iduću tribinu u četvrtak, 14. ožujka na kojoj će gostovati vlč. Kristijan Stojko, upravitelj Župe Presvetog Trojstva u Ludbregu i govoriti o „Važnosti molitve (u) obitelji“.
Izvor: Požeška biskupija
