S prvim danom lipnja dr.sc.Vesna Vlašić napustila je mjesto ravnateljice Gimnazije Požega i otišla u zasluženu mirovinu. No, za ljude tako bogate karijere, mirovina je obično samo ‘pojam na papiru’ pa će tako biti i u slučaju dr.Vlašić. O svemu pomalo govorila je za naš portal.
* Za početak, osvrnite se na svoju karijeru u kojoj ste obavljali više odgovornih poslova.
– Kad se okrenem unatrag, uz moju karijeru mogu vezati izraze zanimljiva, uzbudljiva i turbulentna. Davno sam pročitala kako psiholozi kažu, ako čovjek želi biti sretan, treba svakih 7 godina mijenjati posao. Kod mene je bilo slično, ne baš svakih sedam godina, ali niz različitih radnih mjesta od školstva, izvršenja kaznenih sankcija do regionalne samouprave. Nekada je to bio moj izbor, a nekada splet životnih okolnosti. Nikada se nisam bojala novoga i promjena, dapače što veći problemi meni su bili izazov s kojim sam se hrabro hvatala u koštac. Sva radna mjesta na kojima sam radila ( profesorica hrvatskog jezika i književnosti, pomoćnica ravnatelja za izvršenje sankcija u Kaznionici Požega, pročelnica u Upravnom odjelu za društvene djelatnosti Požeško slavonske županije, predavačica na Veleučilištu Požega, ravnateljica Gimnazije) obogatila su me novim iskustvima, vještinama i kompetencijama te mi u život kao nagradu donijela različite vrijedne i drage ljude . U međuvremenu sam rodila četvero djece, magistrirala i doktorirala. Uz sve to bavila sam se znanstvenim i kulturnim radom, promovirala mnoge knjige i napisala veliki broj predgovora. No, jednim se posebno ponosim. Pisala sam predgovor i promovirala u Zagrebu knjigu hrvatskog pisca, Ivana Aralice Balade o šiblju i vodama. Moram spomenuti i meni značajnu 2014. god. kada sam kao predsjednica Ogranka Matice hrvatske Požega s grupom prijatelja, intelektualaca i entuzijasta obnovila Ogranak, digli smo ga doslovce iz mrtvih , povećali broj članova od 2 do 112, ustanovili manifestaciju Dani MH u Požegi, obnovili izdavačku djelatnost te postali ponovno respektabilni Ogranak u Središnjici MH.
*Osvrnite se malo više na svoje posljednje radno mjesto prije mirovine.
– U Gimnaziju sam na radno mjesto ravnateljice prije pet godina došla u iznimno osjetljivom periodu za ustanovu, opterećenu svim mogućim problemima .Početak je bio težak, borili smo se s bezbroj financijskih, materijalnih i kadrovskih poteškoća. Koliko smo u svemu tome uspjeli, ocijenit će javnost. Gimnazija je danas ponovno stabilna, ugledna ustanova s brojnim projektima, s dva provedena Erasmus projekta, učenicima koji osvajaju prva mjesta na županijskim, državnim i međunarodnim natjecanjima te donose u školu zlatne medalje i oskare znanja. To je ustanova s kvalitetnim i ambicioznim profesorima zahvaljujući kojima smo četvrta škola u državi po uspjesima na državnoj maturi, naročito su značajni i podaci koji govore kako preko 80%naših učenika upiše prvi izbor željenog fakulteta. Kao još jedno važno postignuće mog gimnazijskog tima, želim istaći tisak iznimne knjige Monografija Gimnazije kojom smo obilježili 320 obljetnicu naše škole. Nakon stanke od 20 godina, u pripremi je Godišnjak škole za proteklu školsku godinu, vjerujem kako će i on uskoro ugledati svjetlo dana. Požežani su iznimno vezani za Gimnaziju, zato sam mojim maturantima svake godine na rastanku govorila ono što su mene učili moji gimnazijski profesori i što mi je kao Požežanki iznimno važno: gdje god bili, u bilo kojem kutu svijeta i zemaljske kugle se našli, bit će uvijek i zauvijek učenici slavne požeške gimnazije.
* Što planirate raditi u mirovini?
– Veselim se razdoblju slobode koje je preda mnom i kreativnoj dokolici. Naravno, dio vremena pripada mojoj obitelji i svemu onome za što do sada nisam imala dovoljno vremena. To je prvenstveno znanstveni rad koji mi je sve ovo vrijeme bio samo hobi. No, usprkos tomu, objavila sam više od četrdeset znanstvenih i stručnih radova te knjigu Ispred ženskog zrcala, požeška snaha Hermina Tomić. U pripremi je moja druga knjiga za koju ću sada imati više vremena, a bit će objavljena ove jeseni u biblioteci Posegana. Tu su i brojni znanstveni skupovi ( Mostar, Subotica, Pečuh, Zagreb, Hvar, Korčula, Požega) na kojima želim izlagati, a za neke već imam pozive. Kako sam iznimno vezana za kulturnu baštinu Požege, ona je u centru mog znanstvenog interesa, radujem se istraživanju ostavštine Matka Peića koja se nalazi u Gradskom muzeju te ostavštine Dubravka Jelčića u Zavodu za znanstveni i umjetnički rad HAZU. Želja i namjera mi je istražiti i predstaviti znanstvenoj i kulturnoj javnosti neobjavljene radove dvojice značajnih zavičajnika. Moja velika ljubav kojoj ću se ponovno vratiti je trčanje, Do sad sam istrčala pet polumaratona, a tko zna ,uz moju tvrdoglavost i upornost, možda u budućnosti padne i jedan maraton.
Pripremila: V.Milković
Foto: V.Milković
