U nizu svojih preduskrsnih pastoralnih aktivnosti, požeški biskup Antun Škvorčević, pohodio je Dom za stare i nemoćne osobe u Požegi, i ondje s korisnicima i djelatnicima slavio svetu misu u zajedništvu sa župnikom Župe sv. Terezije Mariom Večerićem, župnikom in solidum Josipom Krpeljevićem i tajnikom Matejom Silukovićem. Na slavlju su bila nazočna i djeca iz požeške Katoličke osnovne škole zajedno s vjeroučiteljicom Jasnom Krstanović i profesoricama Valentinom Ivić i Anom Matković, predvodeći liturgijsko pjevanje.
Započinjući slavlje, biskup je pozdravio okupljene, među njima i zamjenika požeško-slavonske županice Ferdinanda Trohu te v. d. predstojnika Centra za socijalnu skrb Požega Vjekoslava Potočanca. Biskup Antun podsjetio je korisnike Doma kako je započeo Veliki tjedan muke, smrti i uskrsnuća Kristova te kazao da ovom svetom misom želimo prepoznati sebe i svoju sudbinu u onome što je Bog po Isusu patniku ostvario za nas. Potaknuo ih je da mu povjere svoje živote, radosti i terete, zamolivši Gospodina da ih u ovom slavlju osnaži na njihovu životnom putu. Nazočnim pak učenicima biskup je spomenuo kako vjeruje da im se stanovnici Doma raduju što su im se pridružili u ovom pobožnom činu, ali da im se sigurno raduje i sam Isus zato što ga prepoznaju u licima starijih i bolesnih osoba, koje su došli pohoditi.
Započinjući homiliju biskup je spomenuo kako svakoga dana putem televizije, i radija ili drugih sredstava informiranja možemo doznati što se događa u svijetu i kod nas u Hrvatskoj, ali da je najzanimljivije i najvažnije ono što se zbiva u nama i s nama. Kazao je da prorok Izaija u ulomku prvog čitanja iz prve pjesme o Sluzi Jahvinu prikazuje određeni zagonetni lik kao biće Duha: tiha, ponizna, strpljiva, blaga i pravedna. Ustvrdivši da je prorok u spomenutom liku navijestio Isusa Krista, biskup je naglasio da nas je u njegovoj jednostavnosti, poniznosti i trpljenju Bog zagrlio svojom moćnom ljubavlju. Spomenuo je kako mi ljudi nastojimo ratovima i revolucijama mijenjati svijet i ostvariti neke svoje naume, a Bog to čini drugim putem. On izabire one koji ne buče, nego u trpljenju nose teret postojanja i u njima izvodi svoje djelo, pobjeđujući sve ono što je prolazno, mračno i negativno. Dodao je kako Bog upravo u Isusu, kojeg nisu prihvaćali, nego osudili i razapeli, ostvaruje svoje pobjedničko djelo ljubavi. Podsjetio je da njegova spasonosna ljubav ne buči, nego je ona tiha položenost života za drugoga te na taj način malenost, patnja i trpljenje postaju sastavni dio pobjede života. Biskup je istaknuo kako je to utjeha posebno za korisnike ovog Doma, koji su slabi i nemoćni, ali s njima računa Bog. Istaknuo je kako je ovaj Dom svojevrsna Božja radionica po onim njezinim stanovnicima koji se žrtvuju i trpe za druge te se po njihovoj ljubavi očituje Božja moć u ljudskoj nemoći.
U svom osvrtu na naviješteno evanđelje, koje prikazuje večeru što su je pripremile za Isusa Lazarove sestre nakon što ga je uskrisio od mrtvih, biskup je upozorio na Judu, koji se nije snašao u ljestvici ljudskih vrijednosti. Dok Marta i Marija te drugi sustolnici prepoznaju u Isusu na djelu božansku moć jaču od smrti kojom je uskrisio Lazara, proglasivši sebe kao uskrsnuće i život, te ga prihvaćaju vjerom, a Marija mu iskazuje počast pomazujući mu noge nardovom pomašću, Juda pomračen pohlepom za novcem izražava žaljenje zbog troška koji je ona napravila spomenutim činom, smatrajući kako bi bilo bolje da se to dalo siromasima. Juda prijetvorno suprotstavlja Isusa i siromahe! On je bio nesposoban u Marijinom plemenitu činu prepoznati izraz poštovanja Isusovu tijelu, koje će nakon žrtve na križu biti položeno u grobu, i svu je nadu svoga srca u koje se nastanio mrak, položio u trideset srebrenika koje će dobiti Isusovom izdajom, što će ga dovesti do toga da skonča svoj život u očaju.
Biskup je upitao sudionike slavlja gdje se oni nalaze s obzirom na Isusa Krista i materijalna dobra. Ustvrdio je da su nam ona potrebna, ali ako svoju sudbinu stavimo na tu kartu, unaprijed postajemo gubitnici. Samo s Isusom Kristom možemo prijeći granicu smrti i biti pobjednici. Pozvao je nazočne da se obnove u opredjeljenju za Isusa Krista, da im on bude prva i najvažnija opcija, te se na taj način uključe u njegovu pobjedu ljubavi, jaču od smrti. Potaknuo je nazočne da po uzoru na budnost Marte i Marije trajno u svom srcu njeguju pravo raspoloženje prema Isusu Kristu, pobjedniku nad smrću kako bi on svojom ljubavlju mogao djelovati u njihovim slabostima i nemoćima.
Na svršetku misnog slavlja djeca su čestitala Uskrs djelatnicima i korisnicima Doma za stare i nemoćne pjevajući pjesmu „Kriste, budi naša radost“. Zatim je u ime svih korisnika i djelatnika Doma riječ zahvalnosti i uskrsnu čestitku biskupu Antunu uputila ravnateljica Ružica Alaber te korisnica Mirjana Klanac. Biskup je na kraju na sve zazvao Božji blagoslov, zamolivši Gospodina da u sve njih unese svoje svjetlo, blizinu, snagu i utjehu.
Izvor: Požeška biskupija
