Najčitanije

  • Fotogalerije

    UZ 27. OBLJETNICU „BLJESKA” Sjećanja pripadnika Specijalne jedinice policije „Trenk” Požega

    Vojno redarstvena operacija „Bljesak” i konačno oslobađanje zapadne Slavonije prvih dana svibnja 1995.godine jedan je od zasigurno najznačajnijih događaja iz Domovinskog rata. Pripadnici Hrvatske vojske i Specijalne policije 1. i 2.svibnja oslobodili su 500 četvornih kilometara koje je zaposjeo srpski agresor te uspostavili nadzor nad autocestom Zagreb-Lipovac a jedan od najtežih zadataka u toj ‘priči’ zapao je pripadnike Specijalne jedinice policije „Trenk” Požega – zajedno s AT Lučko trebali su osloboditi područje Ivanovca podno Psunja gdje se ‘ukopala’ jedna elitna neprijateljska jedinica. Dva dana teških borbi na nepristupačnom terenu odnijelo je živote dvojice požeških specijalaca dok ih je sedam teško ranjeno.

    Ratni zadatak – osloboditi područje Ivanovca podno Psunja
    Zapovjednik specijalne jedinice policije „Trenk” tada je bio Ranko Lovrić a na događaje iz „Bljeska” uoči obljetnice za naš portal su se prisjetili njegov pomoćnik Darko Dukmenić te dvojica instruktora specijalističke obuke Željko Pavliček i Željko Grgić, koji je sada i predsjednik Udruge koju čine bivši ‘Trenkovi’. Inače, sva trojica su cijeli Domovinski rat proveli u Specijalnoj jedinici policije „Trenk”.
    – Naša je baza bila u dvorcu u Trenkovu a na teren smo krenuli dan prije „Bljeska”. Vozilima smo otišli u Šagovinu, ukupno nas je bilo oko 220, aktivnih i pričuvnih. Rasporedili smo se u tri grupe od po 70 do 75 ljudi a svaka grupa je imala lokalnog vodiča koji je poznavao teren. Obavili smo brifing, svaka je grupa dobila karte i pravac kretanja kojim je trebala ići a svima je cilj bio isti, Ivanovac. Prva grupa je trebala izaći na komunikaciju između Ivanovca i Rogolja, dakle, presjeći tu komunikaciju. Druga grupa je išla ravno na Ivanovac a treća je na Ivanovac dolazila iz pravca kamenoloma Pukinca. U Ivanovcu je bila smještena njihova jurišna brigada, to je neka njihova elitna jedinica bila. Inače, treba pojasniti, Ivanovac nije selo. To je prije rata bilo dječje odmaralište, tamo ima jedna glavna zgrada i nekoliko pomoćnih zgrada, igralište, a okolo su sve brda, Psunj. Taj Ivanovac je baš ono, izoliran od svijeta. Zajedno s nama taj smjer napada je imala i AT Lučko – započeo je s prisjećanjem D.Dukmenić koji je, zajedno sa Ž.Grgićem bio u prvoj skupini.

    Pogibija Tomislava Štefaniaka i Daniela Andrića
    – Treba pojasniti i zašto smo baš mi dobili taj smjer – Ivanovac, i s nama Lučko? Lučko je određen za taj smjer kao elitna postrojba hrvatskih specijalaca a mi kao domaći koji su poznavali teren. Mi smo, naime, cijelu 94. godinu izviđali taj kraj i bilježili gdje su minska polja, gdje su bunkeri, gdje se može proći i tako. Teren je bio jako strm i nepristupačan, padala je kiša, sve je bilo mokro i hladno a non-stop smo morali prolaziti kroz minska polja – dodao je Ž.Grgić.
    „Bljesak” je započeo rano u zoru 1.svibnja, u 5 sati, no, skupina u kojoj su bili D. Dukmenić i Ž. Grgić su po ‘svom’ nepristupačnom terenu krenuli i nešto ranije. Željko Pavliček, pak, je bio raspoređen u drugu skupinu „Trenkova”.
    – Ta je skupina bila pod zapovjedništvom pomoćnika zapovjednika jedinice Tomislavom Štefaniakom poznatijeg pod nadimkom ‘komarac’. Imali smo zadaću pješice krenuti u 6 sati s pozicije ‘muški bunar’ i preko trešnjevog brda ući u Ivanovac. Skupina se kretala u koloni po jedan a ispred je išla izvidnica koju sam predvodio budući sam u dva navrata bio bio u izviđanjima s drugim postrojbama. Dolaskom do prve linije obrane na trešnjevom brdu, pirotehničar jedinice Daniel Andrić je napravio prolaz kroz protupješačko minsko polje nakon čega smo ovladali njihovim položajima u tom dijelu koji su bili napušteni. Pretpostavljali su vjerojatno da je 1.maj, praznik rada, i da neće ništa biti i jednostavno su ga ostavili prazno. Negdje oko 11 sati smo se našli na udaljenosti oko kilometar od Ivanovca i tad smo čuli da je treća borbena skupina, koja se nalazila desno od nas, počela s pucnjavom. Pokušavali smo uspostaviti vezu radio-uređajem da vidimo gdje se puca, tko puca… ali nismo uspjeli na što je zapovjednik Štefaniak rekao: Pa, nećemo mi zadnji ući u Ivanovac!. Tada smo malo požurili s napredovanjem i dolaskom na oko 100-150 metara od ceste , otvorena je paljba na nas. Nakon toga smo bili izloženi i minobacačkom napadu a nakon 20-ak minuta, desno od mene poginuo je Tomislav Štefaniak. Ubrzo potom, lijevo od mene i Danijel Andrić. Po njihovoj pogibiji preuzeo sam zapovjedništvo nad skupinom. Za napomenuti je da su u tom borbenom kontaktu ranjeni Mirko Veselin, Roberto Mateš, i Stipo Bandalo. Tek smo pred večer ostvarili vezu radio-uređajem s trećom skupinom pod zapovjedništvom Tomislava Mršića te smo se povukli 300-njak metarta unazad i zajedno noćili u privremeno sačinjenom taboru na kiši koja je padala cijelu noć. Slijedeći dan smo oko 10 sati ostvarili vezu s raketno-topničkom potporom pa smo navodili minobacačku paljbu po neprijateljskim položajima oko i u samom mjestu Ivanovac ali nismo uspjeli pješački ovladati mjestom. Ponovno smo se pred noć utaborili i prenoćili – prepričao je svoje iskustvo iz „Bljeska” Ž.Pavliček.

    Čuvaju uspomenu na poginule suborce
    – Mi smo negdje pred zoru, počelo je svanjivati, ušli u minsko polje.. Već smo prije toga prošli par minskih polja i tad, u ovom, su trojica stradala, teško su ranjeni. I sad, dok se to saniralo, dok ih se vratilo na početnu poziciju da im se pomogne, dosta smo izgubili vremena – prisjetio se također Ž.Grgić.
    Požeški „Trenkovi” u Ivanovac su ušli 3.svibnja ujutro. – Ušli smo u Ivanovac oko 6 sati bez borbenog kontakta, budući ga je neprijatelj tijekom noći napustio – kazao je Ž. Pavliček. Borbi više nije bilo ni za druge dvije skupine. – Očito su se nekako po noći provukli između nas. Nažalost, treba istaći da smo u akciji imali dva poginula i sedam teško ranjenih a AT Lučko je imalo jednog poginulog i dvojicu ranjenih, tako da je na tom Ivanovcu bilo tri poginula i 9 ranjenih. Tu smo mi, kao jedinica, možda i najviše stradali u odnosu na ostale – rekao je Ž.Grgić i potom dodao:
    – Kao predsjednik Udruge mogu reći da mi u čast naših suboraca koji su poginuli, ali i za ove dečke iz Lučkog, svake godine u dane kad se obilježava Bljesak idemo gore na Ivanovac. Organiziramo prije toga biciklijadu od Trenkova gdje nam je bila baza i odakle smo krenuli u akciju Bljesak. Po dolasku na Ivanovac palimo svijeće i polažemo cvijeće na spomenik i imamo misu za naše ali i sve poginule. Dođu obavezno i obitelji stradalih, prijatelji, a misu drži naš vojni kapelan Željko Volrić.

    Ponosni što su bii sudionici Bljeska
    O „Bljesku” bi se zasigurno još puno toga moglo ispričati no, ovom prigodom evo još samo završnih misli naših sugovornika: – Akcija Bljesak je imala veliki značaj za oslobađanje tog dijela Hrvatske ali, kad govorimo o Bljesku, misli su nam prije svega vezane uz naše poginule i ranjene i odavanje im počasti – istakao je D.Dukmenić. – Iako je prošlo 27 godina od akcije Bljesak i danas me obuzmu emocije kad se sjetim tih dana i kad se sjetim što smo sve prošli, posebno kad se sjetim naših poginulih koji su dali svoje živote za ovu Hrvatsku. Njima u spomen i ove godine ćemo ići u Ivanovac – dodao je Ž.Grgić. – Treba napomenuti i to da je naša specijalna jedinica policije bila na svim bojištima na području Hrvatske. Drago mi je i ponosan sam što sam bio sudionik toga svega – zaključio je Ž.Pavliček.

    Tekst: V.Milković
    Foto: Ž.G.

    Mudra izreka

  • „Beskoristan život je isto što i rana smrt” ( Johann Wolfgang Goethe )

  • Najnovije

  • Program Kazališta u veljači