„ZLATA VRIJEDAN” Našu županiju na izboru za najbolji OPG u Hrvatskoj predstavljat će obitelj Cipov – „Ne bježite od poljoprivrede, lijepo je živjeti na selu”

Kada je jednom davno Vendel Cipov na malo zemlje i kojom kravom u staji nastojao prehraniti obitelj, nije ni slutio kako će njegovi potomci iz tih ‘temelja’ stvoriti imanje o kojem će se govoriti i pisati u državi koja tada nije ni postojala. A onda je sin Josip imanje malo proširio, svoju ‘kap priči Cipov’ dodao je i njegov sin Josip, pa njegov sin Zdravko...i, kap po kap, kroz 120 godina, nastalo je obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo koje će ove godine Požeško-slavonsku županiju predstavljati na natjecanju za najbolji OPG u Hrvatskoj – „Zlata vrijedan”!
A da imanje Zdravka i supruge mu Magdalene Cipov ‘zlata vrijedi’ shvatit će svatko tko čuje njihovu priču. Jer, nemaju Cipovi samo više zemlje nego što je imao pradjed Vendel…

• Imamo četiri sina i kćer. Dajani je 31 godina, Domagoj ima 30, Robert 26 godina, Ignacio 18 a Josip 14 godina. Tu su i dvije snahe, zet i petero unučadi – kazala je Magdalena.
  Što se tiče gospodarstva, čiji je Magdalena službeno nositelj, Cipovi obrađuju 75 jutara zemlje a bave se i tovom svinja. – Sijemo pšenicu, kukuruz, suncokret ali, ipak smo se prije svega okrenuli proizvodnji povrća, najviše kupusa. Sad to nastojimo proširiti i na druge vrste povrća jer nam je želja biti ‘šareni OPG’. Kupusa smo ove godine imali 200 000 sadnica, ali tu je i 10 000 sadnica karfiola, imali smo 3-4 tone cikle, rajčice… – ispričala je dalje Magdalena.
• Sve to uglavnom prodajemo na tržnici i na kućnom pragu – dodao je Zdravko. No, kako se ‘dobar glas daleko čuje’, tako se kupus Cipovih prodaje i u Osijeku, Đakovu, Županji, Brodu… a otkupljuju ga i dvije firme iz Ogulina i Pazina.
  Obitelj Cipov tovi i svinje, u jednom turnusu oko 400 komada, a godišnje budu tri turnusa. Otkup imaju dogovoren s dvije tvrtke iz Našica. – Ova je godina bila teška zbog svinjske kuge ali, držali smo se svih propisa, nikog nismo puštali ovamo i evo, sve je dobro prošlo – kazala je Magdalena.

Održavati i razvijati veliko poljoprivredno gospodarstvo nije lako, kažu Cipovi, ali, ne žale se. – Kroz ovih 120 godina prošle su razne države, razne politike, razna pravila u poljoprivredi…a mi smo ipak opstali. Nije lako ali, ako ćete bilo koji posao raditi odgovorno, nijedan nije lagan. Ja sam se mlada udala i uvijek sam radila ovaj posao, za sebe s ponosom kažem da sam ‘seljanka’ i mislim da bi to trebalo priznati kao zanimanje. Iako, moja Dajana koja je magistra poslovne ekonomije, ponekad kaže: Mama, nemoj tako pričati – ‘seljanka’, ja volim ovaj život i ne žalim što nisam išla u školu – kaže Magdalena.
Sve što su stekli Cipovi su platili vlastitim novcem, ili uz pomoć kredita, kao što su npr.nabavili traktor za 80 000 eura. – Javljali smo se na natječaje EU ali nismo prolazili. Za jedan smo bili premali, za drugi preveliki. Ove godine ćemo ponovo pokušati – rekao je Zdravko.

Iako mnogo rade, ovisno o godišnjom dobu, kažu Cipovi, ustaju u 4, 5 ili najkasnije u 6,30 sati, Magdalena stigne brižljivo njegovati veliku okućnicu punu cvijeća i ukrasnog grmlja. – Zasadila je čemprese i oko silosa, samo nam smetaju – kroz smijek kaže Zdravko. – Pa kad ja volim cvijeće i prirodu – pojasnila je Magdalena.
Razgovorljivi kad je riječ o obitelji, povrću, cvijeću…., o planovima ‘šute k’o zaliveni’. Samo se tajanstveno smješkaju. – Imamo ih, ali o tome kad bude gotovo, uvijek smo radije radili i živjeli u tišini – kaže Zdravko.
Tradiciju Cipovih, dugu 120 godina, nastavit će sin Ignacije. A Magdalena i Zdravko na kraju razgovora poručili su mladima: Ne bježite od poljoprivrede, lijepo je živjeti na selu.

Tekst: V.Milković
Foto: V.Milković/ M.Cipov