Najčitanije

  • Fotogalerije

    30. OBLJETNICA RAZMJENE POSLJEDNJIH ZATOČENIKA LOGORA BUČJE Za zločine nitko nije odgovarao a još se ne zna sudbina 24 osobe!

    Udruge logoraša srpskog koncentracijskog logora „Bučje“ organizirala je danas, pod pokroviteljstvom Ministarstva hrvatskih branitelja, obilježavanje 30.obljetnice razmijene posljednjih preživjelih zarobljenika zloglasnog logora u Bučju. Uz kapelicu i spomen obilježje podignute u tom naselju okupili su se predstavnici Udruge logoraša srpskog koncentracijskog logora “Bučje” Požeško-slavonske, Sisačko-moslavačke i Splitsko-dalmatinske županije; izaslanik predsjednika Republike Hrvatske i posebni savjetnik za veterane Domovinskog rata general-pukovnik Marijan Mareković; izaslanica predsjednika Hrvatskog sabora, saborska zastupnica i gradonačelnica Pakraca Anamarija Blažević; izaslanik hrvatske Vlade i Ministarstva hrvatskih branitelja državni tajnik Darko Nekić; saborska zastupnica i članica saborskog Odbora za ratne veterane Martina Vlašić Iljkić; izaslanstvo Požeško-slavonske županije predvođeno zamjenikom županice Ferdinandom Trohom, predsjednikom Županijske skupštine i gradonačelnikom Lipika Vinkom Kasanom te zamjenikom gradonačelnika Požege prof. dr. sc. Borislavom Miličevićem; izaslanstvo Koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata Požeško-slavonske županije; predstavnici Saveza udruga obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja „Hrvatski Feniks“ i udruge Civilnih invalida stradalnika Domovinskog rata Požeško-slavonske županije; predstavnici PU požeško-slavonske i PP Pakrac te delegacija 123. brigade HV; zajednička delegacija gradova Lipika i Pakraca i predstavnika Koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata Pakrac – Lipik, te drugi predstavnici braniteljskih udruga i stradalnika iz Domovinskog rata.

    Logor u Bučju prvi je logor formiran na tlu Republike Hrvatske u Domovinskom ratu a postojao je od kolovoza 1991. do siječnja 1992. godine. U tom periodu kroz njega je prošlo oko tri stotine zarobljenika, uglavnom hrvatskih vojnika ali i civila među kojima su bili žene i djeca. Neki od njih bili su i srpske nacionalnosti jer se nisu željeli pridružiti srpskoj paravojsci. Dio zatočenika razmijenjen je u kolovozu i listopadu a kada su u prosincu započele akcije oslobađanja zapadne Slavonije, odnosno, Požeštine, logoraši su premješteni u Staru Gradišku. Njihova razmjena obavljena je 16.siječnja 1992.godine. Još uvijek se ne zna sudbina 24 osobe zatočene u logoru među kojima je i dr.Ivan Šreter, čelni čovjek Regionalni krizni štab za zapadnu Slavoniju.


    Nakon polaganja vijenaca uz kapelicu uslijedilo je obraćanje većeg broja prisutnih – logoraša, članova njihovih obitelji, predstavnika udruga te predstavnika političkog života. Pritom su istaknuti istaknuti tragična činjenica kako za strahote u logoru Bučje i ubojstva zatočenika nitko nije odgovarao te obećanje da će se ustrajati u otkrivanju sudbine 24 nestale osobe. Ponovo je upućen poziv pripadnicima srpske nacionalnosti koji nešto o tome znaju da se jave. Posebno dojmljiv bio je istup Ivane Rihtar, kćerka hrvatskog branitelja zatočenog u logoru Bohumila Dostala koja je pročitala tekst u kojemu je opisala svoj i bratov život nakon nestanka oca.

    Komemoraciju u Bučju pucanjem iz topa uveličali su članovi Gradske straže Požega kao i maratonci predvođeni poznatim Duškom Štrbcem koji su pretrčali put od Doma hrvatskih branitelja u Pakracu do kapelice u Bučju. Dodajmo i kako je Udruga logoraša srpskog koncentracijskog logora „Bučje“ nedavno postavila veliki pano uz cest Požega – Pakrac, kraj kapelice u Bučju, koji će putnike upozoravati na mjesto velikog stradavanja i patnji u Domovinskom ratu.

    Video: A.Mandić

    Tekst i foto: V.Milković

     

     

    Mudra izreka

  • „Beskoristan život je isto što i rana smrt” ( Johann Wolfgang Goethe )

  • Najnovije

  • Program Kazališta u veljači