Suradnjom Ogranka Matice hrvatske u Petrinji i Ogranka Matice hrvatske u Požegi, u prostoru Veteranskog centra u Petrinji u petak, 16. veljače 2024. godine, uz prigodno predavanje autora, predstavljena je knjiga Marija Kalana „Hrvatsko-francuski general Marko Slivarić Heldenburški“.
Marko plemeniti Slivarić, barun od Heldenbourga o kojem knjiga govori, bio je hrvatski general s prijelaza 18. na 19. stoljeće. Rođen je 12. listopada 1762. godine u selu Vrčin Dol kod Pleternice, u hrvatskoj graničarskoj obitelji Slivarić (Šljivarić). Zbog hrabrosti i vjerne vojne službe u Austrijskom nasljednom ratu i u Sedmogodišnjem ratu, njegovu ocu Martinu carica Marija Terezija dodijelila je plemićku titulu (vojno plemstvo), a stopama svog oca i drugih predaka krenuo je i sam Marko, također odabravši vojni poziv. Po završetku Terezijanske vojne akademije u Bečkom Novom Mjestu, postao je kadet u topničkoj pukovniji Austrijskog carstva. Kasnije je bio u vojnoj službi u pukovnijama u Slunju, Otočcu i Ogulinu, stalno napredujući u činovima. (U vrijeme službovanja u Slunju, izmjerio je područje nadležnosti Slunjske pukovnije po granicama satnija, pa ga povijest bilježi i kao jednog od tadašnjih hrvatskih kartografa).
U vrijeme Napoleonove pobjede nad Austrijom 1809. godine, bio je bojnik u Ogulinskoj pukovniji, u sklopu tadašnje Vojne Hrvatske. Slivarić u proljeće te godine sudjeluje u bitkama u Lici protiv Napoleonove vojske koju vodi slavni maršal Marmont. Sa svojim vojnicima pruža francuskim snagama veliki otpor, a u bitkama biva i dva puta ranjen.
Nakon poraza kod Wagrama, Austrijsko carstvo bilo je prisiljeno prepustiti Francuskoj velik dio svojih zemalja, pa tako i područja Hrvatske južno od Save potpadaju pod francusku vlast kao Ilirske pokrajine. Slijedom takvih okolnosti, Slivarić dospijeva u službu Napoleonove vojske i dojučerašnji neprijatelji postaju saveznici. Početkom 1810. maršal Marmont imenuje nove zapovjednike pukovnija. Jedini Hrvat među njima je Slivarić koji postaje zapovjednikom Ličke pukovnije sa sjedištem u Gospiću. Iste godine, Marmont šalje izaslanstvo Ilirskih pokrajina u Pariz, na polaganje prisege Napoleonu. Vojni dio izaslanstva vodi Slivarić. Napoleon koji je već tada upoznat s hrabrošću, sposobnošću i vojnim vještinama osebujnog Hrvata, Slivarića je odlikovao Križem Legije časti.
Kao zapovjednik Prve hrvatske privremene pukovnije dodijeljene 4. korpusu francuske Velike armije, Slivarić će se zajedno sa svojim vojnicima istaknuti pri pohodu na Rusiju 1812. godine. Nakon pohoda na Rusiju, od Prve hrvatske provizorne pukovnije, ostala su samo 22 časnika, 31 vojnik te dočasnik. Među preživjelima bio je i Slivarić, kojeg je Napoleon nakon toga promaknuo u čin brigadnog generala.
Slivarić mobilizira novih tisuću ljudi u Gospiću i s cijelom hrvatskom brigadom sudjeluje u postrojbi IV. korpusa francuske vojske i u pohodu na Sasku u listopadu 1813. godine. U Bitci kod Leipziga, poznatoj i kao „Bitka naroda“, Francuska je poražena. Nakon abdikacije, Napoleon je izgnan na otok Elbu, a Slivarić, kao francuski general, biva zarobljen. Zatočeničke dane provodi u Ostrogonu u Mađarskoj, a njegova tadašnja molba Austriji da ga vrati u domovinu Hrvatsku i primi u svoju vojsku odbijena je zbog „prevelikog žara iskazanog u službi francuske vojske“.
Po izlasku na slobodu u srpnju 1814. godine, Slivarić odabire nastaviti svoj život u Francuskoj, u Marseilleu. Već iduće, 1815. godine, sada u službi kralja Luja XVIII., kao zapovjednik utvrde u Antibesu spriječio je austrijsko-sardinijske trupe u osvajanju tog grada, što mu je donijelo i veliko poštovanje tamošnjih stanovnika. Ipak, u rujnu te godine Slivarić biva smijenjen, a kraljevskom odlukom iz listopada te godine i umirovljen. U Hrvatsku se više nije vraćao. Ostatak života proveo je u svojoj drugoj domovini Francuskoj. Umro je i pokopan 1838. godine u gradu Gignacu, gdje i danas jedna ulica nosi njegovo ime. Na kući u kojoj je živio i umro, postavljena je i brončana spomen ploča.
Životni i ratni put ovog hrvatsko-francuskog generala, autor Mario Kalan iz Pleternice, umirovljeni bojnik Hrvatske vojske i veteran Domovinskog rata, istražuje već desetljećima. Za Slivarića se zainteresirao istražujući povijest svog zavičaja.
„Kod nas vam često znaju reći „sve znanje je u knjigama i kod baba“. Mene je zapravo za Slivarića zainteresirala moja baka pričajući jednom prilikom o tome što je ona – po nasljeđu, od svoje majke, njezine majke i bake, čula kako u Vrčin Dolu postoji imanje jednog velikog generala. Tada sam pomislio da je baka nešto pobrkala, ali onda te 1993. godine u Vjesniku izlazi članak Antona Zaharija. Vidim i krivih podataka, ali to je to! I tada ja krećem u veliko istraživanje. Prikupljao sam sve što sam mogao. Kako sam bio djelatna vojna osoba, vi ne možete te podatke iznositi i djelovati vani, tako da sam ja to skupljao da bih evo, kada sam otišao u mirovinu, nastavio s tim istraživanjem“, otkrio je Kalan.
U Francuskoj, na generala Slivarića podsjećaju ulica s njegovim imenom u gradu Gignacu i spomen ploča na kući u kojoj je živio. U Hrvatskoj, gotovo da je zaboravljen i zapravo mali broj ljudi danas zna za njega. Kalan je upravo ovom knjigom htio podsjetiti na njegov povijesni značaj. Napominje i kako je 12. listopada 2016. godine u Pleternici održan veliki međunarodni simpozij posvećen Slivariću. Tom prilikom, na cesti koja vodi od Pleternice prema Slavonskom Brodu, na odvojku prema generalovom rodnom Vrčin Dolu, postavljena je i spomen ploča.
„Bio sam jedan od sudionika i organizatora tog simpozija u Pleternici koji je zajedno s Gradom Pleternicom radilo i Ministarstvo vanjskih poslova RH i francuski gradovi Gignac i Antibes. Uz ostala istraživanja iz arhiva do kojih sam mogao doći, ja sam sve to prikupio i na kraju pretočio u ovu knjigu kako bi ta knjiga bila dokaz o jednom čovjeku – samo jednom od mnogih iz naše povijesti, ne samo vojnika, nego i drugih osoba koje su značajne za hrvatsku povijest. Knjiga je napisana kako bismo zabilježili povijest i ostavili mladima, da nam ne bi drugi uzimali i pisali povijest ili da nam ju netko drugi ne bi mladima drugačije tumačio“, kazao je Kalan.
Svoje izlaganje autor je završio s nekoliko zanimljivosti do kojih je došao istražujući Slivarićev životni i vojni put. Između ostalog i onu da je u Prvoj provizornoj pukovniji kojom je Slivarić zapovijedao, dočasnik bio djed Nikole Tesle (koji se također zvao Nikola). U datumu Slivarićeva rođenja, pronašao je i poveznicu s generalom Antom Gotovinom, još jednim hrvatskim generalom koji je bio pripadnik francuske vojske (Legije stranaca). Naime, obojica su rođeni 12. listopada.
Knjiga „Hrvatsko-francuski general Marko Slivarić Heldenburški“ objavljena je u nakladi Hrvatske knjižnice i čitaonice Pleternica. Autor Mario Kalan nada se da će knjiga uskoro doživjeti i svoje drugo, dopunjeno izdanje, ovaj put u nakladi Matice hrvatske. Uz samog autora, u predstavljanju ovog naslova u Petrinji sudjelovali su i pjesnikinja Irena Kalan iz Ogranka Matice hrvatske u Požegi te Vladimir Krpan, predsjednik Ogranka Matice hrvatske u Petrinji.
Bilo je ovo prvo događanje u organizaciji Ogranka Matice hrvatske u Petrinji koje je gostovalo u novom Veteranskom centru otvorenom prošle godine u Petrinji.
Izvor: portal53
