Petnaesti dan siječnja obilježavamo kao Dan međunarodnog priznanja Republike Hrvatske i Dan mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja. Ove godine taj je datum poseban jer se navršilo 30 godina od međunarodnog priznanja RH. Tim povodom predstavnici Grada Požege na čelu s gradonačelnikom dr.sc.Željkom Glavićem kao i predstavnici udruga proisteklih iz Domovinskog rata položili su vijenac i zapalili svijeće uz spomen obilježje na Trgu 123.brigade. Svijeće su potom zapalkjene i uz bistu prvog hrtvatskog Predsjednika dr.Franje Tuđmana.
– Drago mi je da nastavljamo ovu tradiciju obilježavanja Dana međunarodnog priznanja Republike Hrvatske. Teško je u povijesti reći što je bilo prvo, koji je dan ili događaj najvažniji, ali sasvim je sigurno da 15. siječnja spada među najvažnije datume u novijoj hrvatskoj povijesti, u povijesti stvaranja hrvatske države. To je bio međunarodni čin i tim veća je njegova važnost jer ono što se događalo tada u politici bivše Jugoslavije tim činom je Hrvatsku stavilo u međunarodni kontekst i ojačalo poziciju Hrvatske u daljnjim aktivnostima oko obrane i stvaranja moderne hrvatske države kakva je ona danas. Lijepo se sjetiti toga i svih onih koji su pridonijeli tom činom, od prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana, njegovih suradnika, i naravno, vas hrvatskih branitelja. – kazao je gradonačelnik Požege dr.sc. Željko Glavić.
Spomendan Dan međunarodnog priznanja Republike Hrvatske i Dan mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja dan je kojim se ukazuje na dva važna datuma iz povijesti suvremene hrvatske državnosti. Dan međunarodnog priznanja RH potvrda je državnosti i ostvarivanja pune afirmacije hrvatske države u okviru međunarodne zajednice, a Dan mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja jest spomen na dan kada je završio proces mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja u ustavnopravni poredak Republike Hrvatske, čime su stvoreni uvjeti za mirnodopski život, rad i razvoj na području cijele države.
Dana 15. siječnja 1992. godine sve zemlje članice tadašnje Europske zajednice (EZ) priznale su Republiku Hrvatsku kao suverenu i samostalnu državu: Irska, Belgija, Danska, Francuska, Grčka, Italija, Luksemburg, Nizozemska, Njemačka, Portugal, Španjolska i Ujedinjena Kraljevina. Ovim državama istoga dana istom odlukom pridružile su se Austrija, Bugarska, Kanada, Mađarska, Malta, Poljska i Švicarska.
Prve zemlje koje su od 26. lipnja do 14. prosinca 1991. priznale Republiku Hrvatsku kao samostalnu i suverenu državu bile su zemlje koje i same tada nisu bile međunarodno priznate – Slovenija, Litva, Ukrajina i Letonija.
Prva međunarodno priznata država koja je priznala Hrvatsku bio je Island koji je ovu odluku donio 19. prosinca 1991., kada i Njemačka, ali je odluka Njemačke stupila na snagu 15. siječnja – danom priznanja i ostalih članica EZ-a.
Međunarodno priznanje Hrvatske i prije Europske zajednice objavila je Estonija 31. prosinca 1991., Sveta Stolica 13. siječnja 1992., a San Marino 14. siječnja 1992. Nakon zemalja Europske zajednice priznanje Hrvatske objavile su, među ostalima i sljedeće države: Argentina 16. siječnja, Turska 6. veljače, Ruska Federacija 17. veljače, Iran 15. ožujka, Japan 17. ožujka, SAD 7. travnja, Kina 27. travnja, Indija 11. svibnja, Indonezija 16. svibnja 1992.
Predsjednik Republike Hrvatske 21. svibnja 1992. donio je odluke o osnivanju hrvatskih veleposlanstava u inozemstvu i to u Beču, Bonnu i Rimu. No, i prije međunarodnoga priznanja Hrvatska je i prije donošenja Ustavne odluke o suverenosti i samostalnosti od 25. lipnja 1991. godine počela otvarati svoja predstavništva na temelju odluke predsjednika RH u kojoj je istaknuto da se predstavništva osnivaju „radi promicanja interesa Republike Hrvatske, uspostavljanja i učvršćivanja njezinog državnog suvereniteta i međunarodnog subjektiviteta“ (NN br. 21/1991). Ta su predstavništva osnivana 1991. u Stuttgartu, Münchenu, Bruxellesu, Parizu, Tokiju, Washingtonu, Rimu i Londonu.
Kruna međunarodnoga priznanja Republike Hrvatske bio je njezin primitak u Ujedinjene narode 22. svibnja 1992.
Izvor: V.Milković/ pozega.hr/ sabor.hr
