U CRKVI SV.LOVRE Biskup Ivo predvodio slavlje za poginule branitelje prigodom 33. obljetnice osnutka 123. požeške brigade

Prigodom 33. obljetnice osnutka 123. požeške brigade Hrvatske vojske, biskup Ivo Martinović predvodio je 26. listopada 2024. u požeškoj crkvi sv. Lovre euharistijsko slavlje za poginule, nestale i preminule branitelje. Na samom početku euharistijskog slavlja biskup Ivo je uputio riječ pozdrava, kazavši: „Braćo i sestre sve vas pozdravljam, a posebno Udrugu dragovoljaca i veterana Domovinskog rata Požeško-slavonske Županije na čelu s predsjednikom Udruge umirovljenim brigadirom Hrvatske vojske, gospodinom Krešimirom Pavelićem. Pozdravljam sve predstavnike županijske i gradskih vlasti.  Povodom 33. obljetnica osnutka 123. brigade slavimo ovu sv. misu u kojoj se sjećamo i molimo Boga za sve poginule branitelje i braniteljice (82) i oko 600 ranjenih u vrijeme Domovinskog rata s ovog našeg područja. Uz molitve za njih, uključujemo i bolesnog generala pukovnika Miljenka Crnjac, ali i sve druge poginule, pokojne i nestale branitelje naše Domovine. Molimo za sve vas, članove vaših obitelji i na nakane s kojima sudjelujemo u ovom svetom slavlju. Neka nas Gospodin sve pogleda svojim milosrđem i ljubavlju.“
Započinjući homiliju biskup je ustvrdio kako se naviještena riječ Božja lijepo uklapa u ovo zajedništvo oko Gospodina, koji nas poziva na razmišljanje o onome što je važno za našu vjeru, život i stvarnost koja nas okružuje. Podsjetio je da nas sv. Pavao u prvom čitanju pišući Efežanima i sv. Luka u evanđeoskom ulomku pozivaju na duhovni rast koji nam je potreban kako bi smo mogli sačuvati sebe, svoje dostojanstvo te nositi se sa stvarnostima života i izazovima koje doživljavamo u osobnom i zajedničkom životu. Pojasnio je kako duhovni rast može ostvariti samo osoba koja je povezana s Bogom. Povezanost s Bogom je od neizmjerne važnosti u našem životu, obiteljima i za sve ono što nas okružuje. Osvrnuvši se na poticaj sv. Pavla o čovjekovu rastu „do mjere uzrasta punine Kristove“, biskup je kazao kako je čovjek do kraja svog života pozvan na duhovni rast, na rast u Bogu i s Bogom, a to nam poručuje i Isus u naviještenom evanđelju govoreći onima koji su mislili da je rušenje kule u Siloamu ili smrt

Galilejaca bila Božja kazna. Oni krivo sude jer Isus govori da nije u pitanju kazna Božja, nego opomena i poziv na obraćenje. Podsjetio je da se i u našim životima često događa da krivo sudimo ili osuđujemo, napose o drugima, stoga Isus kroz prispodobu o smokvi govori  o važnosti obraćenja, koje nas poziva na promjenu tj. na  duhovni rast, jer je u pitanju vječnost i Kraljevstvo Božje. Isus u slici smokve tumači kako nam Bog daje još jednu mogućnost za promjenu, da budemo drugačiji i bolji. Vinogradar će poštedjeti smokvu još jednu godinu od sječe iako ne daje ploda kako bi možda nagodinu urodila. Tako i nama Bog daje ponovno svoje povjerenje da budemo bolji, iako smo često zarobljeni te mislimo da ne možemo biti bolji, da ono što radimo i živimo nema smisla, da se ne možemo promijeniti rekao je biskup i potaknuo okupljene da se zaustave nad sobom i promisle o veličini svog života i dostojanstva, na što nas potiče i današnja Božja riječ. Podsjetio je da nas ona poziva na svijest o dostojanstvu kao djece 
Božje te da u svojim obiteljima i svojim životima trebamo rasti kao djeca Božja. Istaknuo je važnost obraćenja i lošeg ponašanja u obiteljima i društvu te da se uvijek može biti bolji i stoga smo pozvani uvijek dati drugu šansu svome supružniku, djetetu, roditeljima i svima onima koji su uključeni u naš obiteljski život i rad. Biskup je podsjetio i na riječi pape Franje, koji nam tumačeći prispodobu o smokvi govori: „Hvala Bogu tu je još jedna prispodoba, ona o smokvi, ostavi je još ove godine da uzmognemo promijeniti ono što možemo promijeniti. Ne smijemo gubiti hrabrost zato što su problemi tako veliki, a naše snage tako slabe. Tu svijest ne možemo promijeniti, ali možemo sebe, što znači da kod sebe moram početi. Imam još ovu godinu, imam još vremena, Bog mi daje i to je vrijeme milosti.“

Završavajući homiliju, biskup je potaknuo branitelje, njihove obitelji i sve vjernike da zahvale Bogu za milost danu po našim braniteljima koji su svoje živote uložili i darovali za slobodu Domovine. Pozvao je da otkriju dar ljubavi koja je izrasla u njihovim životima i zahvale Bogu za njihovu spremnost da ostave svoje živote i obitelji kako bi sačuvali našu Domovinu od zla. Zamolio je Gospodina da ova naša molitva i euharistijsko slavlje probudi u nama svijest da i mi trebamo rasti u ljubavi na koju nas Isus poziva da bi posvjedočili svoju ljubav za druge.

Na svršetku euharistijskoga slavlja biskup Ivo je kazao kako je naša molitva i ovo euharistijsko slavlje najveći dar koji možemo prikazati Bogu za naše poginule branitelje. Izrazio je ljubav i poštovanje hrvatskim braniteljima za sve ono što su učinili za našu Domovinu, napose što su darovali svoje živote za našu slobodu. Pozvao je okupljene da vrednuju njihove živote i spomenu se u svojim molitvama i svih onih koji su nestali i za koje se do danas ne zna gdje se nalaze.  Riječi zahvale uputio je i okupljenim vjernicima, napose roditeljima i najbližima poginulih hrvatskih branitelja za sudjelovanje u slavlju te je na sve zazvao Božji blagoslov.
 
Izvor: Požeška biskupija

Vezano
Vezano