Na današnji dan u Čaglinu je rođen Zlatko Crnković. Podsjetnik na ovog poznatog hrvatskog književnika, književnog kritičara, prevoditelja i urednika za naš je portal pripremio Stjepan Albert, koji je sa Crnkovićem prije koju godinu napisao knjigu o Čaglinu.
„Imajući u vidu kakvoću i vrsnoću Crnkovićevih prijevoda, dimenzije prevodilačkog opusa i ukupni prinos književnom prevođenju nagradu za životno djelo – Iso Velikanović – znak je zahvalnosti hrvatske kulture jednom od najplodnijih, …i najistaknutijih naših prevoditelja u drugoj polovici 20. stoljeća“, istaknuto je u obrazloženju Ministarstva kulture Republike Hrvatske dana 1. travnja 2011. godine. Navedeno je također da je Crnković prevoditelj, urednik i pisac, … trajno obilježio hrvatsku kulturu …
U mnoštvu pisanih materijala o Zlatku Crnkoviću navodim dijelove iz knjige Pavao Pavličić, Knjiški moljac 99 uputa što sve treba znati o knjigama, Matica hrvatska, Zagreb, 2009. Osobno sam dobio odobrenje gospodina akademika (redoviti član od 30. siječnja 1997.), te se ispričavam što ću koristiti samo dijelove članka.
Neke od osobina urednika su načitanost, te uvid u svjetske literature, što znači da mora poznavati i jezike. Mora imati stanovite moralne kvalitete. Dobar urednik mora imati i talent. Uzmimo samo najslavnijega urednika svih vremena Zlatka Crnkovića.
Crnković je, da skratimo priču, radio svoj posao kreativno, a uređivanje knjiga bilo je njegov najveći dar. Dalje autor članka obrazlaže kako je profesionalni prevodilac počeo uređivati knjige, slučajno, jer je u „ Znanju“ ostalo prazno mjesto urednika. On je pak odlučio da se okuša, i tako pronašao svoju pravu životnu stazu. Na kraju: „ Pa ako svi ti urednici budu bar malo nalik Crnkoviću, možemo biti zadovoljni“. Upravo tako, s ranije navedenim objašnjenjima, završava članak Pavla Pavličića: UREDNIK.
Zlatkov rodni Čaglin, u njegovih sedam knjiga, koje je napisao, spominje se 175 puta. Dodamo li tome broju i knjigu Đakovački susreti, Zbornik VI 2004. godine taj broj postaje 190. Znači da je u navedenim knjigama svoj rodni Čaglin spominjao toliko puta jer ga je jednostavno volio. Čaglinčani i s ovim podatkom svi zajedno moramo zdušno raditi da Zlatko postane čaglinski brend, a to će postići komuniciranjem svakog stanovnika općine Čaglin i tko je u prilici i stanovnike Požeško-slavonske županije, domovine Hrvatske i dalje. U tom smislu autor „naše“, kako je Zlatko znao reći tepajući joj i govoreći „bit će to dobra knjiga i mora izgledati malo raskošnije“, knjigu Čaglin, Zlatko Crnković Čaglinski … rado daruje i poklanja jer je to knjiga o našem Zlatku.
Mislim da je grafički spomenuta knjiga bar malo onakvog izgleda kako je to Zlatko predlagao.
U knjizi Marka Twaina: Pustolovine Huckleberyja Finna (Znanje, Jutarnji list, studeni 2012. biblioteka STRIBOR), preveo s engleskog Zlatko Crnković na kraju knjige Bilješka o knjizi, ponosno i radosno navodim nekoliko redaka.
…“Budući da je niže potpisani prevodilac odrastao u rodnom selu Čaglinu kod Požege, smatrao je da će najbolje biti da se u ovom poslu posluži onim govorom i narječjem koje je slušao oko sebe od malih nogu, koje dakle najbolje poznaje. Riječ je s jedne strane, o štokavskom govoru ijekavskog izgovora u kojem ima podosta turcizama, i nepravilnih oblika, pa i lokalizama što se mogu čuti i u nekim drugim slavonskim krajevima, a s druge strane o jeziku upijenom u djetinjstvu, dakle jeziku djetinjstva. Prije nego što je zagrizao u ovaj tvrdi orah, prevodilac je osvježio svoje poznavanje slavonskih dijalekata čitajući neke starije pisce.“… Z.C.
Možemo li i pokušajmo zamisliti, koliko je puta ovako napisano: Z. C. rodio se u Čaglinu, jasno ovisno o nakladi. Čaglinčani na to moraju biti i uglavnom jesu ponosni. Sjetih se i Večernjeg lista, petak, 9. travnja 2021. i naslova: „Predavanje dr. sc. Bože Skoke o brendiranju Hrvatske njezinim ljudima.“
Čaglin ima veliku priliku, ima uspješnu priču i osobu Zlatka Crnkovića, koja može i je globalna atraktivna prilika za nerazvijenu općinu Čaglin u Požeško-slavonskoj županiji. Postoje i veliki aduti općine Čaglin za njeno brendiranje i navodim prirodne resurse: nezagađenost zemljišta mineralnim gnojivima, (prilika za OPG-ove), Sovsko jezero ostatak Panonskog mora i svakako veliki kulturni adut u djelima Zlatka Crnkovića. Ovdje je nužno da jedinica lokalne ili regionalne zajednice zatraži da Ministarstvo kulture RH proglasi Zlatkovu rodnu kuću k u l t u r n o m baštinom, kako bi se jednostavnije i lakše otkupila i pretvorila u arhiv, muzej ili jednostavno kulturno središte Z.C. s njegovom ostavštinom u radnoj sobi u stanu Jandrićeva ulica Zagreb. Čaglinčani to trebaju prihvatiti, a i što vjerujem, jer je veliki interes za knjigu „Čaglin, Zlatko Crnković… vrlo lijepo primljena u Čaglinu i veliki broj domaćinstava u Čaglinu i inozemstvu ima knjigu. Knjiga brendira – predstavlja Z.C. osim u Čaglinu i Požegi, Pleternici, Osijeku, Zagrebu, te i drugim mjestima naše države, ali i u inozemstvu i to u Australiji, Švedskoj, Češkoj, Slovačkoj Sloveniji, Njemačkoj, Norveškoj, Francuskoj i Crnoj Gori i to u poklonjenih ukupno preko 400 komada. Koje li sreće da se ukaže prilika za drugo izdanje, pa makar ga ja opet izdao u vlastitoj nakladi i pomoći donatora.
Ideju o predstavljanju – brendiranju Z.C. prihvatili su i pomagali svi kontaktirani bivši stanovnici općine Čaglin. Posebno bih spomenuo Vinka Vrbanca, umirovljenog general bojnika HV i njegovu knjigu o Sovskom Dolu, kakvog više nema, Ivana Vladimira Klikića koji je napisao knjigu: Naš Čaglin. Krešimira Katrančeka iz Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja. Popis je velik i molim da se izostavljeni ne ljute.
O svim mojim dosadašnjim radnjama nadam se upoznati HAZU – Zavod za znanstveni i umjetnički rad u Požegi. Željno očekujem i mišljenje Udruge hrvatskih književnih prevoditelja, koje sam zatražio kao potporu svim do sada učinjenim radnjama.
Moje pozne godine i zdravlje usporavaju me i odlučuju da posao nastave, zamoljene spomenute i nespomenute, ali kontaktirane i upoznate sa svime, osobe iz Zlatne doline – Istočno od raja, kako glasi naslov knjige Vukojevičanina mr. Vladislava Špacira, dipl. inž., poduzetnika i stanovnika našega glavnog grada Zagreba.
Izvor: Stjepan Albert
