Na Veliku subotu u večernjim satima požeški biskup Ivo Martinović predvodio je Vazmeno bdijenje u požeškoj Katedrali zajedno sa svećenicima djelatnima u središnjim biskupijskim ustanovama i Župi sv. Terezije, redovnicama i drugim članovima Božjeg naroda. Tijekom bdijenja Jelena Pendeš i Laila (Valentina) Orešković primile su sakramente kršćanske inicijacije.
Započinjući slavlje Službom svjetla uz zapaljeni novi oganj na trgu ispred Katedrale, biskup je pozdravio okupljene vjernike kao i one koji prate bdijenje putem izravnog prijenosa Radio Marije. Kazao je kako je u ovoj presvetoj noći Isus Krist prešao iz smrti u život te da Crkva poziva svu svoju djecu širom svijeta da se skupe na bdijenje i molitvu. Pojasnio je kako će uslijediti blagoslov ognja na kojem će biti upaljena uskrsna svijeća, znak Isusa Krista koji je svojim uskrsnućem pobijedio smrt. Potom je blagoslovio novi oganj, njime zapalio uskrsnu svijeću koju je đakon Mislav Juraković u procesiji unio u Katedralu. Nakon trostrukog poklika „Svjetlo Kristovo“, najprije su svećenici, zatim drugi sudionici slavlja upalili svoje svijeće, a potom su upaljena sva svjetla u Katedrali. Otpjevan je zatim svečani hvalospjev uskrsnoj svijeći, a slavlje je nastavljeno Službom riječi u kojoj su proglašena čudesna djela što ih je Bog tijekom povijesti ostvario za čovjekovo spasenje. Nakon novozavjetne poslanice đakon je svečano proglasio Isusovo uskrsnuće i zapjevao uskrsni Aleluja uz Psalam 118, a potom je naviješten ulomak iz Lukinog evanđelja o Isusovu uskrsnuću.
Na početku homilije biskup je naglasio kako „Velika subota i obredi Vazmenog bdijenja govore o vremenu u kojem se dogodio prijelaz iz smrti u život“, dodavši da je ovo bdijenje „srce liturgijske godine i majka svih naših molitava, svetih sakramenata, liturgijskih slavlja i pobožnosti“.
Tumačeći bogatstvo liturgije, osvrnuo se na pojedine dijelove slavlja, istaknuvši kako služba svjetla „govori o Bogu, vječnom svjetlu, a simbolizira Krista svjetlo svijeta“, dok služba riječi „u bogatstvu svih čitanja sažimlje svu povijest spasenja koja svoju puninu ima u otajstvu Isusa Krista“. Krsna služba, kako je pojasnio, predstavlja ispovijest vjere zajednice i podsjeća da primiti krštenje znači staviti svoj život u Krista raspetoga, umrloga i uskrsloga, dok euharistijska služba poručuje da nam se Krist daruje „da s njim živimo novim životom“.
Govoreći o Božjoj riječi, biskup je istaknuo da nas ona, kroz izvještaje o stvaranju, izlasku izraelskog naroda i proročkim navještajima, uvodi u veliko djelo spasenja. To djelo, naglasio je, poziva čovjeka da uđe u povijest spasenja i u vazmeno otajstvo kojemu je vrhunac Kristovo i naše uskrsnuće.
Posebno je istaknuo kako uskrsna noć daje smisao ljudskom životu: „Ova sveta noć nam poručuje da svoj život promatramo u Kristu Uskrslom“, te dodao kako Bog ostaje prisutan u svim okolnostima života, u radosti i žalosti, u miru i trpljenju. Kristovo uskrsnuće, rekao je, jamstvo je i našega uskrsnuća te konačni smisao osobne i zajedničke povijesti.
U nastavku homilije biskup se osvrnuo na dostojanstvo ljudskog života, naglasivši da Crkva neprestano podsjeća kako je „svaki ljudski život od trenutka začeća do naravne smrti svet“, jer je čovjek stvoren na sliku Božju. Istaknuo je kako je Bog prisutan u svakom ljudskom biću te da čovjek svoju puninu ostvaruje u zajedništvu s Bogom i drugima.
Promatrajući suvremene okolnosti obilježene ratovima i nasiljem, biskup je upozorio na kušnje vremena, ali i ohrabrio vjernike riječima evanđelja: „Ne bojte se“. Naglasio je kako Krist donosi mir i poziva čovjeka da pobijedi strah, pesimizam i beznađe, tražeći mir u srcu i savjesti.
U tom kontekstu citirao je i poruku pape Lav XIV za Dan mira: „Mir postoji, no treba ga prihvatiti, treba ga utjeloviti u svom životu, svojom blagošću, jer dobrota je razoružavajuća. Mir se ne stvara niti se svijet spašava oštrenjem mačeva, osuđivanjem, tlačenjem i eliminacijom braće, nego neumornim traženjem razumijevanja, oprosta, slobode i prihvaćanja svih.“ Istaknuo je kako je mir dar Božje ljubavi, ali i odgovornost svakoga čovjeka koji je pozvan biti njegov graditelj.
Zaključujući homiliju, biskup je još jednom uputio snažan uskrsni poziv na hrabrost i vjeru: „Ne bojati se znači vjerovati u Kristovu stvarnost novoga i vječnoga života“, ali i aktivno se boriti protiv tame grijeha i nepravde te se zalagati za „bolji, humaniji, istinitiji i pravedniji svijet prožet Kristovim svjetlom, ljubavlju, mirom i radošću“. Podsjetio je kako je Kristovo uskrsnuće donijelo čovjeku novi život, radost i nadu te milost da ustrajno živi svoju vjeru i postigne vječni Uskrs.
Na kraju slavlja biskup Ivo uputio je uskrsnu čestitku vjernicima okupljenima u Katedrali, kao i svima koji su slavlje pratili putem izravnog prijenosa. Poželio je da uskrsli Krist bude svjetlo koje će rasvjetljavati životne putove njih i njihovih obitelji te ih voditi prema nebeskoj slavi, zazvavši pritom na sve Božji blagoslov. Istaknuo je kako je Krist uvijek prisutan uz čovjeka, što je potvrdio svojim križem i uskrsnućem, naglasivši da Bog nikada ne napušta svoje vjerne. Posebnu je riječ ohrabrenja uputio svima koji trpe, osobito bolesnima. Podsjetio je kako ova sveta noć uvodi u novi život, potaknuvši vjernike da dopuste da se taj novi život rodi u njihovim srcima, kako bi postali znak Kristove uskrsne ljubavi, radosti i mira koje su pozvani nositi svima kojima je potrebna Božja i ljudska blizina.
Izvor: Požeška biskupija
