Anita Lovrić i Anita Šarić bave se, za mnoge, jednim od najtežih zanimanja: učiteljice su. I to na selu, u kombiniranim odjeljenjima – u područnoj školi Bučje. Pa ipak, ni malo ne dvoje: nikad ne bi mijenjale posao učiteljice za neki drugi!
Iza Anite Lovrić je 19 godina učiteljskog staža a do ove školske godine radila je Brodskom Drenovcu.
– U pozivu učitelja najljepše je to što možete raditi s djecom. A djeca su iskrena. Ta ljepota rada s djecom je nemjerljiva. Ja sam prije radila i u drugoj struci ali, jednostavno, sad znam da nikad ne bi mijenjala ovaj posao – kaže A.Lovrić.
Njena imenjakinja radila je samo u Bučju. – Ovdje sam već 18 godina i stalno sam u kombiniranim razrednim odjelima. To je poseban izazov ali, nije tako strašno. Lijepo je raditi s djecom i nikad ne bih mijenjala taj poziv – jasna je i A. Šarić.
Obje se slažu i u mišljenju kako ono što rade nije zanimanje nego poziv. – Ne bih ga mijenjala jer svojim radom dotičete i oblikujete druge ljude za cijeli život. To je zapravo jako, jako odgovorno i ozbiljno ali i prekrasno. Najljepše nam je vidjeti kad ti naši učenici postanu uspješni, kvalitetni i sretni ljudi. Ali, i učenici daju nešto nam, svakodnevno nam daju radost života. Kad uđete iza vrata školske zgrade, vaši svi životni problemi nestaju i ta dječja iskrenost, ta dječja naivnost vas jednostavno pomlađuje – pojasnila je A.Lovrić
Zbog osobnog shvaćanja učiteljskog poziva, Anita Šarić na kraju razgovora poručila je: – Mogu mladima samo kazati: budite učitelji. Tu mislim i općenito u životu, svi ste učitelji ne samo u školskoj zgradi. Učitelji ste svugdje oko sebe. A biti učitelj u školskoj zgradi s djecom, to je još jedan nivo više, to je prekrasno.
Aniti Lovrić i Aniti Šarić, kao i svim drugim učiteljima, čestitamo njihov dan kojega je UNESCO proglasio 5.listopada 1994.godine u spomen na isti datum 1966. godine kada je potpisana Preporuka o statusu učitelja.
Tekst i foto: V.Milković
