Planinarke i planinari HPD Sokolovca u nedjelju su uz Krešimira Bubaka planinarili po našoj najvećoj, iako ne i najvišoj gori – Papuku. Cilj im je bio obići glasovitu Zen klupicu (930 m) u blizini najvišeg vrha ove gore, Papuk (954 m) koji se uzdiže na granici Požeško-slavonske i Virovitičko-podravske županije.
Krenuli su stazom dugom oko 8 km iz Gornjih Vrhovaca preko Tabakovog brda, Krečane, Tromeđe sve do Zen klupice.
Tu ih je dočekao otvoren proplanak na kojem planinare pozdravlja šarena zmija ispruženog jezika izrezbarena u deblu na tlu. Na rubu tog proplanka, skoro na samom vrhu strme travnate padine smjestila se drvena klupica do koje vodi uska stazica uz čiji su rub provirivale sićušne žute maćuhice. Savršena u svojoj skromnosti možda je najbolje mjesto za osjetiti srce Papuka, njegov ritam, toplinu, živost, strahove… Sjedeći na njoj uz osjećaj lebdenja, pogledi su im se kotrljali livadom do prostranih šuma gdje tek prolistale zelene krošnje skrivaju mnoge tajne. Tamo dolje na stjenovitoj uzvisini, prožet brojnim legendama, nazire se veličanstveni Kamengrad (612 m). Ova utvrda iz 13. stoljeća jedna je od prostorno najvećih i najbolje očuvanih na Papuku.
Prostranu udolinu ispunjenu šumovitim brežuljcima dijelom siječe vidljivi put iz podnožja prema jugu kojem se već nakon prve uzvisine gubi svaki trag. Na njegovom zalazu uzdiže se još jedan brežuljak, a iza njega u daljini s lijeve strane upadljivo se ukazuje šiljasti vrh toponima Grad (584 m) na kojem je nekada stajao srednjovjekovni Stražeman grad. Od njega danas gotovo da ništa nije ostalo.
Uzdižući poglede prema zapadu vidjeli su dio Požeške kotline i zapadnog Papuka. Na jugozapadu gledali su Psunj s jasno uočljivom Javorovicom i najvišim vrhom Slavonije – Brezovim poljem (985 m). Lijepo su vidjeli i blage brjegove Požeške gore. Tamo visoko u daljini gdje se nebo spaja sa Zemljom, zamijetili su sivoplave konture bosansko-hercehovačkih planina – Motajice na pedesetak kilometara udaljenosti i Kozare na osamdesetak kilometara.
Nakon uživanja u ovom planinarskom raju svoj put u dobrom raspoloženju nastavljaju do Kamengrada, a od njega do polazne točke prehodavši tako po savršenom sunčanom travanjskom danu nešto više od 20 km.
Piše: Anita Bubak
Izvor: HPD Sokolovac Požega
